To je Спилбергова продукција! 

da, da poznata teorija zavjere protiv Srba, ovo je samo još jedan dokaz da ništa nije kako CNN prikazuje

Silajdžić u svom elementu, kao NAJVEĆI LAŽOV DANAŠNJICE!


,,..Kad je ministar spoljnih poslova tzv. BiH, Haris Silajdžić izjavio na konferenciji za štampu u Sarajevu da je "70.000 ljudi" ubijeno u blizini Bihaća u novembru 1994…,,

,, Međutim, UN istražitelji su kasnije izjavili novinaru Bi-Bi-Sija Džonu Simpsonu da je "MANJE OD HILJADU" ljudi ubijeno u okolini Bihaća…,,

Dok su nebrojene zloupotrebe ljudskih prava dosljedno dokumentovane na svim stranama u sukobu, muslimanska strana je bila ta koja ih je najbolje iskoristila kao moćno oružje za dobijanje simpatija međunarodne zajednice. Kad je ministar spoljnih poslova tzv. BiH, Haris Silajdžić izjavio na konferenciji za štampu u Sarajevu da je "70.000 ljudi" ubijeno u blizini Bihaća u novembru 1994, njegovi zahtjevi upućeni NATO za napad iz vazduha dobili su veliku medijsku pažnju. Međutim, UN istražitelji su kasnije izjavili novinaru Bi-Bi-Sija Džonu Simpsonu da je "MANJE OD HILJADU" ljudi ubijeno u okolini Bihaća, u bitci koju su započele Muslimanske snage, napavši Grabež plato, koji su držali Srbi i tako ih isprovocirali na kontra-napad.

         ,,Srpske izbjeglice su izložene krvavoj osveti Muslimana!,,

Dana 12. septembra, 1992. godine telegrafska služba agencije Asosiejtid pres ( AP ) donijela je vijest u kojoj se opisuje teror
nad Srbima u okolini bosanskog grada Goražda. Naslov vijesti
je bio "Srpske izbjeglice su izložene krvavoj osveti Muslimana".
I pored toga sto se ovaj surovi zločin protiv Srba prilično tačno prikazao, izvještač je upotrijebio riječ "osveta", da bi kod čitalaca
na Zapadu stvorio utisak da su Srbi započeli rat i da su tako izazvali "osvetu" Muslimana.

Ovaj izvještaj AP, sa komentarima Jareda Israela, možete potražiti pod naslovom:" A Rare Glimpse at the Reality of the Bosnian War", koji je izložen na:
http://emperors-clothes.com/analysis/gorazde.htm

Kristijana Amanpur, (1)

Srbi "su bili meta propagande neslućenih razmjera koja ih je osuđivala za zlodjela poput nacističkih", piše Malić (sjetite se bivše reporterke CNN-a Kristijane Amanpur koja nam je prikazala sahranu, po njenim riječima dvije muslimanske bebe ubijene od strane srpskih snajperista, za koje se kasnije ispostavilo da se radi o srpskim bebama koje su ubili muslimanski snajperi). Ako su srpske vlasti i oklijevale, bilo u pomaganju da se uhvate traženi za ratne zločine, bilo da se zvanično prizna masakr u Srebrenici, činile su to zato što se "sa pravom pribojavaju da bi to moglo takođe da se protumači kao priznanje fabrikovanih laži", dodao je Malić.

           ,,Da li Vi to branite Srbe? ,,


            Razumljivo za Šona Henitija, puštanje video-trake o Srebrenici pružilo je rijetku priliku da se baci koska muslimanskom svijetu – za šta su sve vrijeme Srbi služili ostatku sveta (zato što, iako su zvjerstva širom planete činjena nama od strane muslimana, na neki bizaran i čudan način koji nije u trendu, pronašli smo jedinstven i izuzetan slučaj gdje nisu muslimani ti koji vode sveti rat – džihad – već to čine neprilagođeni predstavnici svjetovne (sekularne) evropske religije – pravoslavni hrišćani – Srbi).
Srbi su univerzalna vreća za udaranje; ne postoje reperkusije za bilo šta što bilo ko kaže o njima. Srpski interesi se rutinski minimiziraju, a način mišljenja odbacuje kao cviljenje i borba za sopstveni interes. Kada se, usred naše ofanzive na Jugoslaviju 1999, neka žena, koja se uključila u direktnu radio emisiju, usudila se da kaže da Srbi nisu odgovorni za bombardovanje pijace na Markalama, smesta je bila prekorena od strane skeptične voditeljke riječima: "Da li Vi to branite Srbe?!"

KAKO SU MEDIJI KREIRALI RATOVE NA BALKANU?

,, Angažovali smo tri važne jevrejske organizacije: Američko-jevrejski kongres, Američko-jevrejski komitet i Američko-jevrejsku ligu protiv kleveta. Predložili smo im da objave prilog u "Njujork tajmsu" i da organizuju protestni skup pred zgradom na Ist riveru (OUN). Blef je potpuno uspio i jevrejske organizacije su ušle na stranu muslimana.,,

,, Brojne reportaže nisu bile utisci novinara i zapisi sa mjesta događaja, već djelo unajmljenih pablik rilejšens kompanija.,,


Već prvih mjeseci građanskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, većina pisanih i elektronskih zapadnih medija stavila se na njihovu stranu zahvaljujući lobistima koje su angažovali separatistički lideri iz te dvije bivše jugoslovenske republike. Brojne reportaže nisu bile utisci novinara i zapisi sa mjesta događaja, već djelo unajmljenih pablik rilejšens kompanija. Ratom na Balkanu prva je počela da se bavi agencija "Ruder i Fin", čiji su klijenti bile vlade Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i kosovski Albanci. Prema izvještaju Ministarstva pravde SAD, kako se može vidjeti na Internetu, agencija je dobijala mjesečno minimum 10.000 dolara za svoje usluge. Međutim, list "PR O Dvajer" koji se bavi problemom lobiranja u SAD, objavio je da je za prvih šest mjeseci 1993. godine "Ruder i Finu" uplaćeno 320.000 dolara, od čega su kosovski Albanci platili 230.000, a ostalo Hrvati i Bosanci. Bosna je potom od juna do kraja novembra 1992. platila još 82.648 dolara. To je "Ruder i Fin" više nego opravdao svojim radom, pisalo je u tada "Atlanta žournal i konstitucion" u tekstu "Tajno oružje: Američke PR firme prodaju Srbe kao loše momke".

U intervjuu koji je DŽejms Harf 1993. godine dao francuskom novinaru Žaku Merlinou, šef "Rudera i Fina" objasnio je kako su on i njegovi saradnici kovali sliku balkanskih ratova i imidž Srba, te tako uspjeli da okrenu svjetsko javno mnjenje protiv srpskog naroda. Tragična bosanska saga o koncentracionim logorima koje Srbi otvaraju u Bosni priča je koju je, prema sopstvenim riječima, sam sebi zadao i majstorski odradio između 2. i 5. avgusta 1992 DŽejms Harf, direktor "Ruder i Fina".

- Angažovali smo tri važne jevrejske organizacije: Američko-jevrejski kongres, Američko-jevrejski komitet i Američko-jevrejsku ligu protiv kleveta. Predložili smo im da objave prilog u "NJujork tajmsu" i da organizuju protestni skup pred zgradom na Ist riveru (OUN). Blef je potpuno uspio i jevrejske organizacije su ušle na stranu muslimana. Tako smo uspjeli da u javnom mnjenju stvorimo sliku znaka jednakosti između Srba i nacista. Izjednačavanje Srba sa nacistima bilo je složen posao koji smo mi pojednostavili pričom o dobrim i zlim momcima. Uspjeli smo, jer smo gađali pravo u metu, jevrejsku publiku. Odmah je nastupila osjetna promjena jezičkog registra u medijima, uz upotrebu izraza sa veoma jakim emotivnim nabojem, kao što su etnička čišćenja, koncentracioni logori itd, što je sve prizivalo u svjest poređenje sa nacističkom Nemačkom, gasnim komorama i Aušvicom. Pogodili smo pravo u metu - ispričao je Harf.

Govoreći o strategiji rada "Ruder i Fina", Harf je naglasio da je osnovna strategija bila da se poruci i protoku vijesti dodaju jačina i brzina.
- Pod jačinom podrazumijevam da se skrene pažnja na ta pitanja, na represiju i etničko čišćenje koje je bilo u toku. To je značilo da se zadobije veća pažnja medija, uticajnih političara u Americi, hrvatsko-američke dijaspore, bosansko-američke i albansko-američke. I pažnja informativnih medija takođe, jer mnogi od njih, naravno, kao i drugi Amerikanci, nisu imali pojma šta se dešava u tom kraju svijeta. Pokrivali su i druge teme. Uspostavili smo sofisticiran aparat za sakupljanje vijesti s fronta, o onome što se dešava u Bosni i Hrvatskoj. Onda je sve to trebalo svesti na formu koju bi razumjeli Amerikanci - objašnjavao je Harf.
Posle izvjesnog vremena Harf se za javnost ućutao, jer je, kako se tad tumačilo, shvatio da je prekršio jedno od najvažnijih pravila svoje lobi profesije - da ostane u pozadini događaja, budući da se uspješan pablik rilejšens određuje po tome koliko je uspio da učini da izmanipulisani ne primjećuju da su izmanipulisani.

"Ruder i Fin" se naradio

Od juna do decembra 1992, prema pisanju "Atlanta žournal i konstitucion" Ruder i Fin je za bosanske Muslimane organizovao više od 30 intervjua sa vodećim američkim novinama i podijelio 13 izjava za štampu, 37 faks izvještaja o trenutnom stanju, 17 zvaničnih pisama i osam zvaničnih izjava. Ova kuća je organizovala sastanke bosanskih funkcionera sa kandidatom za potpredsednika SAD Alom Gorom, v. d. državnog sekretara Lorensom Iglbergerom, kao i sa 10 uticajnih senatora, uključujući lidera Demokratske stranke u Senatu DŽordža Mičela i lidera Republikanske stranke u Senatu Roberta Dola. Firma je takođe zvala telefonom članove Skupštine, 20 puta je zvala članove Senata i preko 80 telefonskih poziva je uputila novinskim kolumnistima, televizijskim voditeljima i drugim novinarima. Osim organizovanja posjete bosanskog ministra spoljnih poslova Vašingtonu, službenici firme "Ruder i Fin" savjetovali su bosansku delegaciju na pet međunarodnih konferencija.
__________________

Nije mi samo jasno zašto sve lijepo ne staviš u jedan post, fino ga urediš i gotovo, a ne nego svaki odlomak poseban post, i to jedan za drugim

,,nistarxx,,

Citat:
,,Nije mi samo jasno zašto sve lijepo ne staviš u jedan post, fino ga urediš i gotovo, a ne nego svaki odlomak poseban post, i to jedan za drugim ,,

Ima više razloga zbog čega je baš ovako.

Matrijali su sa različitih izvora, dug post je nepraktičan za čitanje,
ljudi ih izbjegavaju, matreija se servira u komadima da je čitaoci
lakše prate.
Ovu materiju sam već postavio na nekoliko foruma u Srbiji i BiH,
tamo je postavljeno baš ovako i išlo je svaki dan po jedan do dva
posta, ovdje je u planu da se postavi sve što se nalazi na tim
forumima, te da se nastavi paralelno na svima u isto vrijeme,
zbog toga postavljam više postova u isto vrijeme, da izjednačim
postavku na ovom forumu sa ostalim forumima.

Петре, браво!



Да смо имали десети део такве пропагандне машинерије, теби би сад у потпису била српска тробојка, а не та смешна колажна шареница.