Divlji jasmin u crnom vulkanskom kamenuIma nečeg čudnog u ljudskoj prirodi. Posle prvog straha i panike od erupcije vulkana na Islandu, kada smo pomislili da će nam turistička sezona propasti, jer su avionski letovi ograničeni, talas turista prosto je zapljusnuo naš vulkan u Italiji.
Ovo nam kaže Anđelo Bono, turistički vodič iz Katanije, koji nas je ubeđivao da je poseta najvećem evropskom vulkanu, Etni, bezopasna, ali i uzbudljiva u isto vreme.
- Vulkanskim pepelom Etna može da prekrije dve trećine Sicilije, ali i da na ostrvo, koje je najsiromašniji deo Italije, dovede oko devet miliona turista. Tamne stene i ugljenisano kamenje Etne šire nespokoj, ali i lepotu utrobe planete, jer to je njeno čedo. Zato se ljudi ne boje vulkana Etna. Planina je tajanstvena, opasna, ali i uzvišena i jako plodna. Ovo je jedina zemlja na Starom kontinentu na kojoj uspevaju kafa, pistaći i crvene pomorandže. I u toj prašini magme ima živih stvorenja. Vulkanski mravi žive u ustima grotla. Dok se bubamare pojavljuju samo kad ima sunca – pričao nam je je vrlo slikovito vodič Anđelo Bono.
Katanija je deseti po veličini grad u Italiji i središte istoimenog okruga, a jedna od njenih najlepših ulica nazvana je po vulkanu Etna. Grad se smestio u primorskoj ravnici u južnom podnožju Etne i na obali Jonskog mora, a od njega je Etna udaljena oko 30 kilometara na severu. Planina je najviša tačka Sicilije i cele južne polovine Italije.
Dok gledamo vrh Etne, koji je krajem maja još pokriven snegom, blešti kao da ima srebrnu kapu, a noću, kada se izlivena lava zacrveni i obasja planinu, čini se kao da iz svemira padaju ognjene zvezde. Iz Katanije Etna izgleda tako blizu pa se vide njeni vulkanski krateri kada nad njima nema dima ili magle.
Putovanje do parkinga na Etni je 30 evra, a odatle dalje prema vrhu, specijalnim džipovima i žičarama, treba platiti još 30 evra za strah i uzbuđenje. Na početku naše avanture bilo je prvo potrebno da se izvučemo iz gadske gužve, jer Katanija ima 300.000 stanovnika u urbanom delu i još 150.000 žitelja u prigradskoj zoni. Gotovo svakog dana ljudi dolaze u grad na posao, a privlačan je i za turiste i emigrante iz severne Afrike.
Kako su Siciliju, pa i Kataniju, osvajali Grci, Rimljani, Maori, Arapi, Turci, Normani i Italijani, u gradu najlepše građevine čine ostaci antičkog teatra, rimski amfiteatar i kupatila iz 2. veka, crkve i katedrale koje su građene na džamijama ili podizane u mermeru i zlatu, kao i više lepih fontana iz 16, 17. i 18. veka.
Da bi se stiglo na planinu, autobus prolazi kroz naselja u predgrađu, sa tesnim ulicama i kućama koje su građene od kamena lave, kakvo je selo Santa Venerina i varošica Zaferana, na 1.800 metara visine. Na kamenim kućama sa tamnim krovovima, fasade su ruinirane, a temelji popucali, što je posledica čestih podrhtavanja planine i vulkanske aktivnosti Etne.
- Naš narod je nekoliko puta stradao od užarene zemlje, ali se uvek vraćao na spržena područja Etne. I na istim mestima zidao kuće, gradio ulice, crkve, kao i plantaže limuna i pomorandži. Jer, zbog bogatstva mineralima, ohlađena lava posle samo nekoliko meseci pretvori se u šarene livade i zelene njive! Zato Sicilijanci imaju običaj da kažu: “Etna jeste opasna, uzima život, ali ga i daje!” – kaže Anđelo Boni.
Planinska magma je odličan građevinski materijal, pa se čak i izvozi sa Sicilije po Evropi. Mnogi domovi, garaže, restorani i terase Sicilijanaca u ovim mestima izgrađeni su od komada ohlađene lave. Meštani se bave uzgajanjem pčela na vulkanskim livadama i prave čuvenu crvenu lozovaču sa šumskim jagodama. Turisti su ovu rakiju od 25 gradi već nazvali “vatra sa Etne”.
- Čak 40.000 Sicilijanaca živi u senci vulkana Etna. Plodno zemljište, puno gvožđa, bakra i minerala, omogućava vrlo dobar razvoj poljoprivrede. Čitava Katanija je okružena divljim jasminom, koji raste iz crnog vulkanskog kamena. Najveće koristi ljudi imaju od uzgajanja limuna i posebne vrste crvene pomorandže, koja je zaštićena, a od koje se pravi čuveni crveni sicilijanski sok – objašnjava nam naš domaćin, dok nas u pauzi ubeđuje da probamo ili vulkanski sok ili vulkansku rakiju.
Zbog svega toga žitelji Santa Venerina i Zaferana ne smatraju da je Etna opasan vulkan. Mirno sede za stolovima, koje su izneli ispred kuće, igraju karte, prodaju seoske suvenire i zagledaju radoznale turiste.
Početkom aprila ove godine na snegom pokrivenom vrhu Etne primećena je kratka erupcija, posle čega je užarena lava danima izlazila iz grotla najaktivnijeg svetskog vulkana. Magma se slivala niz južnu stranu planine prema moru. U noći se užarena lava tamnocrvene boje videla i sa 40 kilometara daljine.
Turisti se nisu uplašili. Naprotiv, navalili su da se penju na planinu.
- Nemci u šali govore da sami Sicilijanci potpaljuju Etnu, jer posle svake erupcije poseta turista poraste za najmanje 30 odsto - kaže naš srpski vodič Ljiljana Filičić.
Istorija kaže da je od postanka do danas planina imala 4.500 erupcija. Od kada je 1669. uništio sve oko sebe, vulkan je do danas 18 puta bacao lavu, a šest puta spržio Kataniju. Najduža erupcija trajala je od 1991. do 1993, čitav 471 dan. Poslednja veća erupcija bila je 2004. godine. Od tada se planina smiruje i smanjuje.
Dok se autobus peo prema vrhu planine, pored nas su promicale ogromne stene ohlađene lave prosto utonule u sitnu zelenu travu i okićene žutim i crvenim cvećem. Etna je visoka 3.300 metara, i kako joj se približavamo, deluje divlje i neosvojivo.
Na 2.000 metara nalaze se veliki parking, tržni centar, nekoliko prodavnica suvenira, pića i vulkanskog kamenja, koji su okruženi crnom sprženom lavom. Sa te visine u dolini se vidi Jonsko more, grad Katanija, obala okrenuta prema Albaniji. A kad je potpuno vedro vidi se i kraj “italijanske čizme”.
Za turiste željne da se približe grotlu vulkana organizuje se odlazak, kombijem ili žičarom, na 3.000 metara visine. Odlučili smo se da odemo drumom, a da se vratimo “žicom”. Vodiči su nam dali čizme i ponudili kabanicu.
Planinski put, koji više liči na iskopine u stenama, nego na drum, vijuga između gromada ohlađene lave, ali i malih bašta sa planinskim cvećem i zelenilom. Rastinje se gubi i na 600 metara od vrha Etne nailazimo na crnu strmu pustinju, prekrivenu tankim slojem okamenjene prašine. Sa peskom i pepelom dim peče oči, uvlači se u kosu, nos i uši. Pesak je svetlucav, sačinjen od sitnih crnih kristala. Sunce na Etni je bakarne boje, zbog gasova koji ga zaklanjaju.
Ovaj predeo planine, udaljen samo 300 metara od vrha sa ogromnim kraterom, liči na onaj koji smo gledali na Mesecu. Padinama ispod vrha Etne šiba hladan vetar i raznosi mirise gareži, zemnih gasova i snega sa vrha planine. Temperatura se sa morskih plus 36 smanjila na nula stepeni.
Levo od stanice za džipove i goste nalazi se ogromni krater, širok preko 380 metara. Na njegovom dnu, vide se usta vulkana, iz kojih izbija gust beli dim. Vetar ga odmah raznosi. Dim izlazi na mah, kao da planina diše. Na ivici kratera je uska staza, kojom se kreću turisti. Od upada u usta vulkana, štite nas samo drveni kočići sa običnim kanapom.
Nekolicina devojaka iz ravnog Srema poželela je da ih baš tu fotografišemo za uspomenu. One su drhtale od hladnoće, a mi od straha, da se neko od nas ne omakne pravo u utrubu vulkana Etna.
- Tek kada se suoči sa džinom koji izbacuje lavu sa dubine od 10.000 metara čovek oseti koliko je mali u odnosu na prirodu. Temperatura lave je izuzetno visoka, a kamenja može da leti i tri kilometra udalj od gasova – otkrila nam je naš vodič Ljiljana Filičić, koja vodi srpske turiste po Etni.
Ovaj opasni i najveći vulkan u Evropi godišnje poseti najmanje devet miliona turista. Svaki od njih za ovu avanturu na planini ostavi najmanje 100 evra. Malo za lepotu koja se vidi, strah i uzbuđenje koji se dožive.
– Seizmolozi u opservatoriji mogu da predvide erupciju tri sata unapred i da uključe alarm za opasnost! Kad pukne zemni gas i krene užarena utroba zemlje, kamenje leti i do 180 metara uvis, a magma se izliva brzinom od 25 tona u sekundi. Lava tada ima temperaturu od oko hiljadu stepeni. Srećom, spora je i putuje niz planinu brzinom 15 kilometara na sat, tako da možemo da je usmeravamo u puste kanjone ili da čekamo da se ohladi – priča nam italijanski vodič Anđelo Bono.
Povratak je bio uzbuljiv jer su se gondole na žičari, zbog snažnog vetra, njihale kao slamke. Silazili smo niz padine prekrivene planinskim i vulkanskim cvećem, i uvlačili se u kanjone koji su ličili na tamne tunele. Tri puta smo zastajali da bi sačekali da se vetar primiri. Toliko nas je tresao da nismo mogli da uživamo i predivnoj panorami ostrva Sicilija i Jonskog mora, koja se pružala pred nama.
KIKLOPSKA OSTRVA
Etna je najverovatnije nastala pre oko milion godina, erupcijom ispod mora. Ime planine i vulkana potiče od grčkog pojma „etna“, što znači gorim. Zbog česte aktivnosti bila je idealna za antičke pisce koji su je smatrali delom bogova.
Italijani su uspeli da ovu divlju planinu pripitome tako što su joj se približili i odlučili da žive na njoj. To su učinili i sa gromadama koje je Etna bacala čak daleko u more. Nedaleko od Katanije, na istočnoj obali Sicilije, leže tri goleme stene u morskim talasima - Kiklopske hridi. Vulkanskog su porekla, a priča je da ih je kiklop bacao na brod na kom je plovio Odisej.
Etna je široka 160 kilometara. I ima sposobnnost, da kada se vulkan razbesni, izbaci kamenje i 10 kilometara daleko od svog vrha. Ako se sa ovih hridi pogleda na vrh Etne, videće se da njen glavni krater liči na divovsko kiklopovo oko.
Izvor:
Novosti