Priča o blizancima

U majčinoj utrobi razgovaraju još nerođeni blizanci. Jedan od njih je verujući, a drugi neverujući.

Neverujući mališan:    Veruješ li u život posle rođenja?

Verujući mališan:    Pa, naravno! Svima je jasno da postoji život posle rođenja. Mi smo ovde samo zato da bismo postali dovoljno snažni i da bismo se valjano pripremili za ono što nas docnije čeka.

Neverujući mališan:   Ma, to je glupost! Nikakav život posle rođenja niti postoji niti može postojati! Možeš li uopšte i da zamisliš kako bi taj život mogao izgledati.

Verujući mališan:         Ne znam baš sve pojedinosti, ali verujem da će tamo biti više svetlosti i da ćemo, možda, sami hodati i svojim ustima jesti.

Neverujući mališan:    E, kakva besmislica! Nema šanse da sami hodamo i svojim ustima jedemo. To bi bilo zaista smešno. Pa, mi imamo pupčanu vrpcu koja nas hrani. Znaš, hteo bih nešto veoma ozbiljno da ti kažem: život posle rođenja ne može postojati  i zbog toga što je naš život- pupčana vrpca – i inače suviše kratak.

Verujući mališan:            A ja sam siguran i da može i da postoji. Samo što će sve biti malo drugačije, nego što je sada. Ja to zaista mogu da  zamislim.

Neverujući mališan:    Ali, niko se nikada nije otuda vratio! Život se jednostavno završava rođenjem. I uopšte, život - to ti je samo ogromno stradanje u tami.

Verujući mališan:          Ne i ne! Zaista se ne slažem s tobom. Ne znam tačno kako će izgledati naš život posle rođenja, ali, u svakom slučaju znam da ćemo videti mamu i da će se ona pobrinuti za nas.

Neverujući mališan:   Mamu? Zar zaista veruješ u mamu? Ma, gde se to  ona uopšte nalazi?

Verujući mališan:   Ona je svuda i u svemu oko nas. Mi u njoj prebivamo i zahvaljujući njoj krećemo se i živimo. Bez nje mi jednostavno ne možemo postojati.

Neverujući mališan:  E, to je stvarno totalna besmislica! Ja nisam video nikakvu mamu i zato je očito očito da ona jednostavno i ne postoji.

Verujući mališan:     Ne mogu se nikako s tim složiti. Jer ponekad kad sve unaokolo utihne čujem je kako poje i osećam kako posmatra ovaj naš svet. Čvrsto verujem da će naš pravi život početi tek nakon rođenja. A ti?

Pricaju dva crva.

I jedan koji veruje kaze:
Ja verujem da se 300 km odavde nalaze jabuke precnika 2m koje ne mozemo da pojedemo ni za 100 god...I samim tim sto verujem kada umrem ja cu biti prenesen 300 km i ziveti vecno u tim jabukama.

Crv koji ne veruje na to kaze:
Ne lupaj gluposti tolike jabuke ne mogu da izrastu na drvetu ako nista drugo iscupale bi drvo.Ali prvi crv nastavi da veruje.

I gle cuda...NEMA JABUKA OD 2m

poenta prve price:

podele i diskriminacija pocinju jos u majcinoj utrobi.. uzas...   

Podele - ne. Ne hvala.
Diskriminacija - još manje. Ua diskriminacije!
Razlike - pa naravno! Razlike su bogatstvo čovečanstva.

Ja znam da je ova prica alegorija, ali kao njeni likovi izabrane su nerodjene bebe...
Po mom misljenju.. to je veoma degutantno, cak i morbidno...
Samo nazivanje "verujuci" i "neverujuci" dece koje jos ne mogu samostalno da zive, a kamoli da razmisljaju je diskriminacija...
Znaci, ucimo nasu decu da se dele na "nas" i na "vas" jos od malih nogu...
A, sloboda izbora?

Da li je u prvoj paraboli

"mama" ono sto monoteisti tvrde da smatraju za jedinog boga,

a tata je, dakle,

ono sto oni smatraju za onog drugog boga

-- mada lazu da u njega ne veruju --

tj. Opozicionara ili na hebrejskom Shatan-a? 

Razlike po raznim osnovama su neizbežne, ali reakcije na razlike mogu biti užasne i divne.

Sloboda izbora postoji i neprikosnovena je.

Razumem zašto ti je ova priča degutantna i izvini zbog toga.

"Sloboda izbora postoji i neprikosnovena je." -Zasto?
Dodji na odgovarajucu temu pa mi objasni.

Prica bi jos najbolje zavrsila, ako bi pojenta bila, kako se onaj Neverujuci malisan nije ni rodio! Zato sto nije vjerovao. Ili, ako se i rodio, onda je proveo zivot jako nesrecan, a opet zbog toga sto nije vjerovao. Itd. Uglavnom, htjelo se ukazati na to kako je u zivotu presudna - vjera ili nevjera! I u zivotu. I rodenju. I prije rodenja. I poslije rodenja. Sve je stvar - vjere ili nevjere! Bas sve, to se je htjelo reci.

A u prirodnom ustrojstvu stvari vjera ni na koji nacin ne postoji. Sve, bas sve se odvija i bez vjere i bez nevjere. I zacece. I radanje. I postojanje. I zivljenje. Bas sve.

Malisani su zaceti - i bez vjere! i bez nevjere!

Malisani ce "odrasti" za rodenje - vjerovali ili nevjerovali!

Malisanima stize hrana - vjerovali ili nevjerovali!

Malisani ce se roditi - vjerovali ili nevjerovali!

Malisani ce zivjeti - vjerovali ili nevjerovali!

Itd.

Sve, bas sve, postaje bez vjere, nastaje bez vjere, zivi bez vjere, nastavlja bez vjere, opstaje bez vjere, raste bez vjere...

Kao što i naslov kaže, ovo je samo priča.

Svako u njoj nalazi šta mu srce želi.