Prije dva tjedna napunio sam 38 godina. Ujutro na svoj rodjendan sam se probudio prilicno neraspolozen, no, godine cine svoje! Otisao sam u kuhinju uvjeren da ce mi zena osvjeziti dan s jednim:
- "Dobro jutro i sretan rodjendan, muzicu moj zlatni!"

A vjerovatno me i iznenadi kakvim darom. Nista. Nije rekla ni dobro jutro, a kamoli ostalo cemu sam se nadao! Dobro, pomislio sam, s godinama postanu takve, ali djeca, ta su me se sigurno sjetila. Isto tako nisu nista rekli. Duboko razocaran otisao sam na posao. Cim sam usao u ured, docekala me moja tajnica Lidija sa osmjehom na licu i procvrkutala:
- "Dobro jutro, gospodine sefe, i sve najbolje za Vas rodjendan!"

Odmah sam se osjetio bolje. Ipak se netko sjetio da mi je danas rodendan. Udubio sam u posao i radio do podneva. Tada je na vrata pokucala Lidija:
- "Znate sefe, danas je tako lijep dan, a i rodendan Vam je, pozivam Vas na rucak!".
- "To je najljepsa stvar koju sam danas cuo", odvratih,
- "Idemo?"

Otisli smo na rucak u odlicni mali intimni restoran na periferiji, priustili smo si martini (nekoliko) i beskrajno uzivali u odlicnoj hrani. Kad smo se vracali natrag, rekla je Lidija:
- "Znate sefe, tako je poseban dan, cemu se vracati u ured?".
- "Stvarno imate pravo", rekao sam, kao svaki dobar sef zadovoljan svojom tajnicom.
- "Onda Vas pozivam k sebi na casu vina!"

U njenom stanu sam se udobno smjestio, Lidija nam je natocila vino i kad smo se kucnuli, rekla je:
- "Samo trenutak, sefe, da odjenem nesto udobnije!".
- "Svakako, samo dajte!", odgovorio sam, vidno uzbuden i u treptavom iscekivanju. Otisla je u spavacu sobu i vratila se nakon nekih pet minuta. U rukama je nosila veliku tortu, a iza nje su isli moja zena, moja djeca, prijatelji i nekoliko kolega s posla. I svi su pjevali "Happy birthday to You...". A ja sam sjedio na kaucu potpuno iznenadjen i gol golcat...