Prevladavanje 'straha od beznačajnosti'



Još donedavno mladi su željeli karijeru odvjetnika ili liječnika. Danas više ne. Oni čeznu za slavom poput one Mark Zuckerberga ili Oprah Winfrey.

Ova pojava nije ograničena na mlađu populaciju, već danas jednako snažno zahvaća i ljude odrasle dobi. Želja za slavom je opasna, tumači psiholog dr. Carlo Strenger sa sveučilišta u Tel Avivu, jer potkopava naš doživljaj vlastite vrijednosti. Psiholog Strenger je u svojoj kliničkoj praksi uočio da ljudi u sve većoj mjeri pate od straha da su beznačajni. Tijekom posljednjih desetak godina proveo je opsežna istraživanja da bi otkrio uzroke ove pojave koja u međuvremenu uzima sve više maha. Odlučio je ovom problemu pristupiti primjenom interdisciplinarnog istraživanja. U svojoj knjizi: 'Strah od beznačajnosti: U potrazi za smislom u dvadeset i prvom stoljeću' (Palgrave Macmillan) dr. Strenger navodi značajno povećanje razine anksioznosti i depresije u ljudi tijekom proteklog desetljeća. Fenomen globalne tjeskobe zainteresirao je mnoge stručnjake te je proteklih godina često istraživan, primjećuje Strenger, ali dosad nije temeljitije analiziran niti razjašnjen u cijelosti. "Problem je složen pa ga je za cjelovito sagledavanje potrebno osvijetliti iz više različitih kuteva." U knjizi se analiziraju uzroci široko rasprostranjene pojave osjećaja beznačajnosti u današnjih ljudi. Kombiniraju se saznanja iz ekonomskih, socioloških i eksperimentalnih egzistencijalno psiholoških istraživanja.

Na temelju njih Strenger zaključuje da strah od beznačajnosti nastaje pri uspoređivanju sebe i vlastitih postignuća s onima "značajnih" ljudi diljem svijeta. "Globalne marketinške mreže imaju pogubno djelovanje na ljude koji su im izloženi", kaže Strenger. "Mi smo danas u drugačijoj situaciji, globalizacija je donijela promijene. Pod snažnim smo utjecajem medija koji nam opsesivno nameću kriterije za rangiranje i ocjenu ljudi prema bogatstvu i slavi." U prošlosti je zanimanje odvjetnika ili liječnika donosilo stabilno poštovanje u društvu, objašnjava on. Danas čak i uspješni pojedinci žive u stalnom strahu da li će se pokazati dovoljno dobrima u usporedbi s onima koje nameću tiskani i elektronski mediji. Područja nadmetanja je sve više te time raste i neizvjesnost kako se dokazati na svima. "To uništava samopoštovanje u nestabilnom društvu", kaže on. U svojoj knjizi Strenger također osporava nove trendove duhovnosti koji obećavaju instant promjene i laka rješenja.

Nestručni pokušaji rješavanja egzistencijalne nelagode mogu dovesti do novih razočaranja. Knjige za samopomoć, koje se nude u samoposluživanjima i zračnim lukama ne daju pravu pomoć, smatra on. Strenger savjetuje da bi ljudi morali prestati s uspoređivanjem vlastitih ostvarenja s onima iz glamuroznih prikaza života bogatih i slavnih. Valja izbjeći pomamu za rangiranjem i ocjenjivanjem koju potiču mediji, jer ona ne može donijeti mir i zadovoljstvo. Ljekovito će djelovati proces aktivnog rada na prihvaćanju samoga sebe. Treba krenuti u trajnu potragu za spoznavanjem i razumijevanjem sebe što čini dijelove procesa sazrijevanja. Strah od beznačajnosti može se prevladati izgradnjom vlastitog identiteta neovisnog o utjecajima iz vana. Ljudi bi trebali više uživati u vlastitim postignućima." To će donijeti više stabilnosti nego li savjeti iz jeftinih knjižica. Treba shvatiti da nam mediji nude nezdravu duhovnu hranu. Pri vrednovanju vlastitih postignuća treba imati više razumijevanja za sebe. Rad na sebi traži dosta vremena baš kao i onaj na stjecanju fakultetskog znanja" navodi Strenger. Ulaganje u visoko obrazovanje je nesumnjivo dobar početak, ali da bi živjeli ispunjeni život moramo se angažirati u cjeloživotnom procesu učenja i razvoja, zaključuje Strenger.

Izvor: Znanost

Neki ljudi misle da ce umreti beznacajni tj da nece postici dovoljno za zivota. Zato i uporno pokusavaju da dostignu neki nivo bilo cega

Dovoljan je jedan pogled u vedro noćno nebo da shvatiš da mi jesmo beznačajni, ništa manje i ništa više kao i Opra Vinfri...

Dovoljan je jedan pogled da znaš da si centar univerzuma

Ja sam od malih nogu tripovao da sam predodređen za neki veliki događaj... i danas iako sa manjkom nade i dalje verujem u to

Imaš 60 godina fore da to ostvariš 

Generalno ljudi imaju zelju i potrebu da budu poznati ali i da budu vazni/bitni... Zbog cega i kako, manje je bitno, dokle god je posledica, zeljeni efekat... A strah... kao najjaci motivator... cini da u toj svojoj zelji cesto budu nesnosni...

Ne bih mogao vise da se slozim....

mislio sam da se zvijeri boje
ove vatre koja trag mi prati
i to sam mislio
a sad nosim kako mi ga skroje
po meni se ništa neće zvati

kaže pesma o čoveku koji imao put, ali se istog u nekom trenutku odrekao ... obzirom na to da mnogi nikad ne nađu svoj put, može se smatrati da je imao sreće.

U Beogradu, a Boga mi i u Zemunu ( ) postoje ulice koje izgledaju kao iz bajke. Za te ulice mnogi ne zanju, a retki koji prođu tuda i ne primete lepotu koja ih okružuje. Ako nam čitave ulice promiču, nije nikakvo čudo da nam promiču i ljudi, lepi ljudi i divni ljudi, mnogo veći nego što smatraju da jesu.
Tužno je kad smo i sami jedni od tih ljudi koji nam promiču.

Zato i jesu beznacajni, kad se sve na kraju sabira na kosmickom tasu.