Izvor seksualnosti

Potiskivanje seksualnosti vodi do izokretanja srži naše tjelesnosti. Nekima je seks osvajanje, nekima trošenje, nekima sanjarenje, nekima problem, a nekima rješenje.

Prije svega bijaše seks. Pa zametak, beba i onda čovjek. Ti, ja, on, ona - mi. Oči kojima upravo gledamo ekran posljedica su tjelesnog sjedinjenja naših roditelja. Sva naša biologija nastala je iz intimnog kontakta njihovih dvaju tijela.  Mada je seksualnost izvor našeg tjelesnog postojanja, rijetki su oni kojima je seks prirodna i spontana manifestacija života.

Počevši od kućnog odgoja, preko ranih eksperimentiranja pa sve do zrelih odnosa, svatko od nas u sebi nosi svoj jedinstveni uzorak tjelesno-seksualnih iskustava. Neka od tih iskustava su bila traumatična, a neka ugodna. Neka su sliku suprotnog spola ocrnila, a neka uzdigla.

"Većina nas", navodi Stephen Wolinsky u svojoj knjizi The way of the Human (Put čovjeka), "zbog društvene uvjetovanosti tijelo, um i duh doživljava odvojenima". Ova odvojenost čini da te dijelove sebe različito vrednujemo - um je važniji od tijela ili pak duh je važniji od uma.

Na ovaj način neki dijelovi nas su prognani, omalovaženi i na taj način postaju prijetnja ostalim, važnijim, uzvišenijim dijelovima nas. Odbačena seksualnost opsjeda um, odbačena duhovnost postaje egocentrizam, a odbačeni um postaje slijepo vjerovanje.

Svu tu naviku odvojenosti preuzeli smo kroz stoljetno kolektivno nasljeđe - tako je oko nas, pa je tako i u nama. Kako onda prihvatiti činjenicu da naša ljudskost izrasta upravo iz susreta životinjske (nagonske) nesvijesti i božanske (moralne) svijesti? Čini se da je jedan od najtežih aspekata prihvaćanja ljudskog postojanja upravo ono osnovno – tjelesnost.

Potiskivanje seksualnosti koja je srž naše tjelesnosti (što se često događa kroz strogi odgoj i/ili religioznost) dovodi do toga da ona postaje sve odvojenija, da se okreće protiv nas i (bilo u glavi, bilo na ekranu) postaje pornografija.

Seksualna želja se na taj način svodi na uzbudljive dijelove tijela koji se doživljavaju odvojenima od osobe koja ih predstavlja. Tako se dioba nastavlja i odvojenost seksa od prirodnosti i ljubavi postaje sve veća.

Prihvaćanje, pažnja i oplemenjivanje seksualnosti nalik je povratku kući, povratku ljubavi, povratku svojoj izvornoj prirodi.

Tomica Šćavina
Poticaj