Mrzim te ruže onda kada bi umesto njih trebao stajati ovaj smajli: 

 

Što se teme tiče, nisam imala ni dovoljno prekinutih prijateljstava niti prekinutih veza, pa da bih iz sopstvenog iskustva mogla tvrditi šta je teže za podneti.

Nijedno ni drugo nije pravo ako je prekinuto, a praktični ljudi ne plaču dugo nad prosutim mlekom.

Slažem se sa tekstom teme. 
Što se tiče prijeteljstva između žena, pa to je diskutabilno, jer kod žena obično se vremenom sve svodi na porodicu koju stvaraju i manjka slobodog vremena, i komšinice s kojom pije kafu.

Jebesh iskustvo ... daj da vidimo shta si iz knjiga nauchila ? 

Ono jeste najbolje imati i pravog prijatelja i pravog partnera u jednoj osobi i da do razlaza ne dodje... ali jedno je "knjiga" a sasvim drugo realan zivot...

Moje misljenje, pored mog prvog komentara na ovu temu je i to da smo mi mnogo vishe nauceni da se nekako "probijamo" do pravog partnera i da nisu svi pravi... Tako da smo na neki nacin i pripremljeni na ljubavne raskide...

Dok nam niko nije pomenuo da smo i sa prijateljima u vezi... Dosta razlicitoj ali takodje i posebnijoj... Pa obicno bude "ovo su mi prijatelji za ceo zivot - a ovo mi je devojka/decko" situacija... Pa onda dolazi do nepotrebnog podvajanja...

sve ovo zavisi od osobe do osobe....

u ovom odgovoru ima dosta istine. sad kuzim zasto je vecini prijateljstvo prioritet, jer ne vjeruju da je partner tu za cio zivot.  ali sto radite s tim partnerom ako ne mislite s njim biti citav zivot???
"prijatelji za citav zivot, a decko za neko vrijeme??"
jadna je ta ljubav , veza i povjerenje.
ako u ljubavi pokazujemo tako malen respekt i povjerenje u istrajnost veze, sto ocekivati u braku?
nije ni cudno da se onda ide iz veze u vezu, jer svi prije ili kasniej osjete da nesto nije potpuno.
da nekom i nisu bas na prvom mjestu.
kakvi su to brakovi ako je neka najbolja prijateljica , susjeda ili bilo koja treca osoba iznad muza?
nije ni cudno da se s takvim razmisljanjem brakovi raspadaju, tko zeli biti druga, treca svirala?

jedna od stvari koje naucis u kuci, kucnom odgoju je i stav prema drugim ljudima, prema prijateljima i prema decku/curi- kasnije bracnom drugu.
vjerovatno moje rezonovanje da je partner- kasnije muz na prvom mjestu ima korijene u odnosu u kojem sadm odrastala. svojoj sam se mami jos kao mala uvijek divila sto je tata na prvom mjestu, ni rodjeni brat , ni njena sestra, ili "dobronamjerna prijateljica" niti bilo tko nisu bili prioritet, bitni jesu, ali prioritet ne.
brak im je divan.. nikad svadje nikad trzavica, smo povjerenje izmedju njih, a ostali su svi- na drugom mjestu.
vidila sam usjpesnu formulu, i nje se drzim.
daleko od tog da meni prijatelji nisu bitni. Daleko od tog da treba ili jedno ili drugo.
ali ako dodje ili jedno ili drugo- zna se.

pa vremenom dolazi do zasicenja, drugih interesovanja, razdvajanje zivotnih puteva, ljubomore ...

to je kao ono: Dobro drvo ...