pa nije to kao danas...sjedneš u tenkove i osvajaš kolko hoćeš  ...niti je osmansko carstvo iz 14. stoljeća, isto onome iz 15.

Svaka čast tvom djedu...

Ali, povlačenje (točnije, bježanje) je bježanje, ma koliko vi šutjeli o tome. S time da je to srpsko povlačenje (točnije, bježanje) jedno od najvećih i najdužih u novijoj povijesti. Od Beograda do Krfa... Znaš li ti koliko je to kilometara?


OK, ne gubite svaku bitku, Gubite samo one bitke koje slavite. A pošto skoro svaki drugi dan u godini slavite neku bitku, i to izgubljenu, pitam se koliko bitaka niste izgubili? Jednu? Dvije? Čak četiri?



Rekoh da nisam čuo za tu knjigu. Pojmovi su mi poznati. 

Nemoj molim te. Samo treba proci malo netom i da se vidi kako se pise o toj bici, i uzgred da se malo baci pogled da je 80% hrvatskih sajtova. 

Koliko god ti umanjivao Kosovsku bitku, ona se desila i ima taj znacaj kakav ima koliko god ti to umanjivao, a mozemo da analiziramo zasto, ali to nije tema. Ako bas hoces da nam razbijes iluzije otvori temu.



Iskuliraj malo, vidim da te nervira nasa istorija. Evo vidimo i da se vi nista ne razlikujete od nas. Sve ono sto pise na prvoj stranici sve sam poraza do poraza.

Oprostit ćeš, ali kod nas nitko od serije poraza ne gradi mitologiju, niti slavi poraze, niti na temelju bezbroj izgubljenih bitaka ne raspreda priče o "junačkom ratničkom narodu"


Bitka ko' bitka... povijest ko' povijest... ima izgubljenih, ima dobijenih... neš' ti...

Bitka kod Siska 1593...pobjeda 

uopće ne umanjujem značaj Bitke na kosovskom polju, ali ona ponajprije ima značaj za srpsku povijest. uostalom i hrvati su sudjelovali u toj bitci na strani kršćanske vojske.

ali shvaćam ja poantu ove teme...krenulo se probati diskreditirati sve što je hrvatsko, a na kraju bi se moglo to obiti o glavu autoru teme. jer ako budete inzistirali i dalje na diskreditaciji, bit ću primoran vaditi i bitke iz nekih drugih, novijih razdoblja 

samo jedno...



U znak sjećanja na hrvatske regimente
koje su pod francuskom zastavom
podijelile slavu
francuske vojske

«Les invalides» (povijesno-vojni muzej u Parizu)- usred jednog od najveličanstvenijih muzeja takve vrste u svijetu, na vidljivom je mjestu istaknuta spomen ploča kojom se Napoleon zahvaljuje hrvatskim vojnicima koji su mu, borivši se zajedno s Francuzima, između ostalog omogućili spas u bitci kod Berezine, 1812. godine.

Lose poredjenje koje nema veze sa stvarnoscu...ali.. nema veze...

Postoji razlog zasto su austrijski vladari davali posebe povlastice Srbima-krajsnicima... 

Naravno da postoji. Davali su im povlastice jer nisu bili pod vlašću hrvatskih feudalaca, pa su se Habsburgovci nastojali održat takvo stanje... 

Stara taktika "podijeli pa vladaj"

ajde...da te još nešto naučim o tim Srbima-krajišnicima. pod broj jedan, u formiranoj vojnoj krajini živjelo je i katoličko i pravoslavno stanovništvo u omjeru 1:1. tolko o tome da je bilo samo srpsko...opet mitomanija na djelu.

dalje, vojna krajina postoji kroz 17. i 18. stoljeće, kad još postoji realna potreba za njom, iako je osmansko carstvo tada već daleko od moći koju je imalo u 16. stoljeću. zadnjih 100-tinjak godina prije njezinog konačnog sjedinjavanja s hrvatskom za njom nema potrebe, ali ona služi habsburgovcima kao alat protiv hrvatske i njezinog možebitnog jačanja. tek 1873. godine vojna krajina je razvojačena, a potom 1881. ujedinjena ponovno s hrvatskom. vojna krajina u službi srpske nacionalne ideologije je posve druga tema.

31. X. 1857. Hrvatsko-slavonska krajina je imala 675.817 stanovnika, od toga 58,8% katolika, 40,3% pravoslavnih, 0,8% evangelika.

Evo, kladio bih se u što god hoćeš da će ti oni sada reć da su to "katoličko stanovništvo" u stvari bili Srbi-katolici 

hehehe  ma nije bitno...meni je zapravo zabavno, nitko zapravo ništa ne zna, osim onih floskula za koje je i moja baba čula, tako da je rušit te teze piece of cake

HRVATSKI HUSARI

Husari su laka konjica koja se razvila tijekom ratova s Turcima u Hrvatskoj i Ugarskoj tijekom 15. i 16. stoljeća. Husari su bili ustrojeni u manje skupine i banderije koji su služile na granici s Osmanskim Carstvom. Tijekom 17. stoljeća sudjeluju u Tridesetogodišnjem ratu u Europi i ratovima za oslobođenje od Osmanlija. Nakon ustrojavanja stajaće carske vojske i regularnih pukovnija potkraj 17. i početkom 18. stoljeća na red je došla i Vojna krajina. Poznavajući tradiciju i borbenu vrijednost husara u Hrvatskoj Dvorsko ratno vijeće u Beču odlučilo je i u Vojnoj krajini ustrojiti regularne husarske krajiške pukovnije.

Reformom Vojne krajine sredinom 18. stoljeća osim pješačkih ustrojene su i četiri konjaničke husarske pukovnije. Njihov ustroj odgovarao je preustroju i reorganizaciji Vojne krajine u četiri generalata: Varaždinski, Karlovački, Banski i Slavonski. Odlučeno je da se u svakom od četiri navedena generalata unovači i podigne po jedna husarska pukovnija. Njihov ustroj bio je jednak ustroju regularnih husarskih pukovnija carske vojske, ali je broj eskadrona varirao ovisno o veličini i bogatstvu područja na kojem je pukovnija novačena. Naime, u husarima su služili samo članovi imućnih i uglednih krajiških obitelji koje su mogle nabaviti i prehranjivati jahaćeg konja. Stoga je broj husara u odnosu na pješake bio malen, a husarske pukovnije brojale su od 300 do 600, a u iznimnim slučajevima i 800 konjanika.

Tijekom reformi prva konjanička pukovnija ustrojena u Vojnoj krajini bila je Karlovačka husarska pukovnija iz godine 1746. Njezino osnivanje potaknuo je general topništva princ von Hildburghausen, a u početku je bila ustrojena od četiri eskadrona. Svaki eskadron imao je dvije satnije, svaka sa 100 konjanika, te je tako čitava pukovnija brojala 800 husara. Pukovnija je novačena na području četiri pješačke krajiške pukovnije Karlovačkog generalata: Ličke, Otočke, Ogulinske i Slunjske.

Sjedište husarske pukovnije isprva je bilo u Gračacu, a potom je preseljeno u Karlovac. Na početku Sedmogodišnjeg rata godine 1756. pukovnija je izgubila dva eskadrona pa su u rat otišla samo preostala dva ustrojena eskadrona. Na kraju rata 1762. ustroj je povećan na tri eskadrona. Po jedan eskadron novačen je na području Ličke i Otočke pješačke krajiške pukovnije, a Ogulinska i Slunjska krajiška pješačka pukovnija popunjavale su svaka po polovicu trećeg eskadrona. Kad su godine 1780. raspuštene krajiške husarske pukovnije, preostala dva eskadrona priključena su pješačkim pukovnijama Karlovačkog generalata, a godine 1786. u potpunosti su raspuštena.

Hrvatski husari su bili iznimno cijenjeni ratnici , vješti sa konjima , hrabri i odani svakom su zapovjedniku bili uvijek visoko na listi najboljih postrojbi .

ovi husari su bili opaka sorta, pogotovo u Tridesetogodišnjem ratu, kad su razbijali protestante, tako da im je i do danas ostala izreka: "Djeco, bjež`te kući ili će vas Hrvati uhvatiti!"