Vidim da ću morati još par odgovora poslati. Nerado se upetljavam u ovakve priče, al evo par kratkih napomena.


@ marniko82


Ako misliš srpska kao da su Srbi na tom području živjeli vijekovima u redu. Ako misliš srpska kao dio Srbije, onda je to netočno, jer "Krajina" nikada nije bila dio Srbije.

E sad, ako je etnički kriterij dovoljan za proglašavanje nekog teritorija vlastitim, zar ne uviđaš da se tim istim argumentom koriste Albanci ma Kosovu. Reci, kada je ono bila seoba Srba? 1690., ako se ne varam. Ne žive li onda već i Albanci na području Kosova vjekovima (više od tri)? Zar bi po tome Albanci imali pravo s Kosovom raditi što žele?  Pa bilo to protiv ustava i svih međunarodnih konvencija? I nemoj sad povlačiti priču o administrativnim granicama itd, itd... to je sve trla baba lan. Naravno da se Albanci nemaju pravo odcjepljivati. Moraju prihvatiti položaj nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori, dobiti prava koja ih idu (kulturna autonomija, dvojezične ploče, novine i slično), ali prihvatiti Ustav i granice države u kojoj žive.

A državni kontinuitet malo prelicemjerno koristite. To je kao da ja kažem, pa i današnja Srbija je bila dio Otomanskog carstva, gdje u postojali sandžaci i nahije, i Srbija je također bila rasparčana u njih, pa sad Turska ima svako legitimno pravo da "povrati" teritorij koji joj je pripadao. Taman posla.

Uostalom, ako ćemo baš cjepidlačiti, Hrvatska je postala samostalna 879., a Srbija se oslobodila Bizanta tek stoljeće kasnije (i to samo zakratko), a tek nakon smrti Manuela Komnena 1180. je Nemanja uspio Srbiju trajno osloboditi bizantskog vrhovništva.

I šta to danas znači? Baš ništa. Uzalud nama dična i junačka povijest, kad eto SAD sa ni 300 godina povijesti dominiraju svijetom.



@ komunista




Ma je li? Već sam nešto rekao u dijelu namijenjenom Marniku82, al ponavljam, po kojem to kriteriju bismo mi trebali pod Austriju ili Mađarsku? Po istom po kojem vi pod Tursku, ili Litva pod Poljsku ili Rusiju, ili Filipini pod Španjolsku ili SAD, ili Kanada pod V. Britaniju ili Tanzanija pod Njemačku.

Ovaj drugi dio oko Hrvatske koja nikad nije bila Hrvatska, malo mi je, ajmo reći nejasan. Evo, uzmi bilo koji udžbenik i pročitaj kojji grad je bio prijestolnica hrvatskog (!) kralja Zvonimira. Knin, naravno.

@ svi

Da budemo jasni, ni ja ne odobravam rat, nasilno mijenjanje granica, protjerivanje stanovništva ili slično. Meni osobno nije drago, što se Jugoslavija raspala na način na koji se raspala, ali morat će te kad-tad suočiti s činjenicom da su vam lagali. Ne mislim pri tom na Miloševića, nego na masu vaših kvazi-stručnjaka tipa Deretića i sličnih, koji vas uvjeravaju da ste nebeski narod, da ste direktni potomci ameba, da su Adam, Periklo, Aleksandar Makedonski, Nabukodonosor, Tutmozis, Ramzes, Platon, Cezar, Vergilije i šta ja znam tko sve ne bili Srbi. Da su svi kontinenti u pradavan vremena bili naseljeni samo Srbima, i da sav svijet postoji samo zato da uništi Srbe i Srbiju. Priznajem da malo previše ironiziram, možda sam malo i preoštar. Ne zamjerite mi. Znam da ste se, nažalost, masu puta susretali sa idiotima s "moje" strane, koji su tvrdili da su Hrvati izmislili ne znam, kotač i vatru.

Ono što želim reći povijest se ne može i ne smije gledati anakrono, tj. prebacivati današnje situacije u davna doba, niti na način na koji nama paše, niti kako bismo mi htjeli da bude ili da je bilo. Naše područje dovoljno svjedoči o tome koliko je nemoguće dokazati takvim argumentima da je samo jedna strana u pravu. Tu je bio i Rim i Bizant, i Bugari i Mađari i Nijemci, i Srbi i Hrvati i Francuzi i Talijani i Turci. Je li Samuilo bio Bugar ili Makedonac? Nikada nećemo znati. Ali znamo da ako je bio Makedonac, nije bio VMRO-vac, ako je bio Bugar nije bio navijač CSKA ili Levskog, tada su te nacionalne odrednice značile nešto drugo. Priče o kontinuitetima, o tome je li neka granica, administrativna, federalna, konfederalna ili državna nas neće odvesti nikuda. Jer vi ćete pričati o Karađorđu i Obrenoviću i kako su oni mačem postigli oslobođenje, o Dušanu koji je raširio Srbiju do maksimuma i po tome imate pravo ne samo na teritorije gdje je on vladao (ma koliko kratko to u stvari bilo), nego i na one nad kojima nije vladao, o Obiliću, o soluncima, o četnicima i partizanima, o .... . Mi ćemo pričati o Branimiru i Tomislavu, Zvonimiru, pričat ćemo o našem državnom kontinuitetu, jer je naša zajednica s Mađarima bila personalna unija, dokazivat ćemo da smo mimo Mađara izabrali Habsburgovce, bit će nam puna usta Supila, Trumbića, Meštrovića i ostalih članova Jugoslavenskog odbora, pričat ćemo o Titu i partizanima... o mnogočemu. Mitologija nikada nije bila strana ni vama ni nama.

A sviđalo se to nekom ili ne, sve je to prazna slama. Hrvatska je imala pravo da se osamostali, imala je obavezu da svim svojim građanima osigura izajamči ista prava. Srbi su imali strah zbog negativnog povijesnog iskustva u Drugom svjetskom ratu, ali su ovaj put pogriješili. Bez da su dobili opravdanje za taj strah, dali su se iskoristiti kao pijuni Miloševićeve igre i onih lokalnih glavešina, koji su ih poveli u zbjeg, prethodno dobro osiguravši svoje obitelji, koji su znali da se Oluja sprema, da Milošević i Srbija neće pomoći, a sve su to zatajili. Koji su odbili sve planove uključujući i plan Z-4 kojim bi dobili svu moguću autonomiju. Zbog njihove sebičnosti, uskogrudnosti i kratkovidnosti stradao je narod. I to je jedina istina. Ne zaboravite da na je na području "Krajine" živjelo samo 40% hrvatskih Srba, pa ipak se (usprkos ekscesima, koji su za svaku osudu) na ostatku hrvatskog teritorija nije ponovio nikakav Jasenovac, nikakve jame, nisu se ponavljale scene kao iz Vukovara, da cijele kolone samo s vrećicama u rukama napuštaju npr. Zagreb, Rijeku ili Split.
Stradanja pojedinaca, dakle malih, običnih ljudi, ne mogu se mjeriti, niti ublažiti pričama tko je kriv, a tko ne, tko više ili tko manje. Politika je igra koju igraju veliki, a mali redovito dobijaju po glavi. Morate priznati da su "krajiški" vođe i njihovi mentori iz Beograda odigrali loše i da su najveći krivci za sve što se dogodilo. Imena im znate. Dakle ne Dušan, ne Karađorđe, ne Miloš Obrenović, ne Tomislav, ne Zrinski  i Frankopani, ne Starčević. Nego ljudi koji i danas žive i boli ih briga za ono što se dogodilo.

šta bi vi dali da na kosovu možete izvest "oluju",ali nemožete pošto za takve akcije treba imat srce.

ko misli da je do podrške neka krene ponovo.