'Pravi' golaći u umjetnosti


Javno pokazivanje nagog ljudskog tijela prestalo je biti tabu još 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon što je poveći broj hrabrih odlučio svoje tijelo upotrijebiti kao medij umjetničkog izražavanja

Ukoliko tome dodamo rastuće društveno slobodoumlje, feministički pokret i sve razvijeniju i rasprostranjeniju pornoindustriju, lako je zaključiti da je golotinja danas sama po sebi razumljiva i neskandalozna pojava. Ili je situacija ipak drugačija?

Umjetnici se od početka svijeta bave nagim ljudskim tijelom, eksplicitne je golotinje uvijek bilo, samo što su se prije pojave liberalnijih stavova takva djela pomno skrivala od očiju javnosti.
[Lennon i Yoko na naslovnici prvog zajedničkog albuma - 'Two Virgins']

Umjetnici se od početka svijeta bave nagim ljudskim tijelom, eksplicitne je golotinje uvijek bilo, samo što su se prije pojave liberalnijih stavova takva djela pomno skrivala od očiju javnosti.

Ugledni austrijski umjetnik Egon Schiele oko 1910. počinje slikati autoportrete u kojima se bavi mračnim dijelom vlastite osobnosti, koristeći ekscentrične poze i geste, pri čemu često prelazi granicu tradicionalnog akta eksplicitno prikazujući vlastite (i tuđe) genitalije. Izlaganje tih radova bilo je ilegalno, a dovodilo se u direktnu vezu s distribucijom pornografije koja se jako dobro prodavala.

Austrijsku kulturnu javnost svojim je skidanjem i popratnim manifestacijama nakon Schielea uzdrmao Friedensreich Hundertwasser, čudak naturističkih uvjerenja kojeg se može jedino obožavati ili ne podnositi.

Taj filozof i vizionar bio je žestoki protivnik funkcionalizma i ravnih linija u arhitekturi, o čemu govore i dva manifesta, koja je 60-ih u dva navrata čitao potpuno nag. Golotinja je pritom bila opravdana idejom da je vrlo teško biti izložen svemu kada nemaš ništa na sebi, što je donekle i istinito.

Chris Burden jedan je od prvaka body arta koji se, začudo, nije baš često skidao. Ipak, učinio je to u performanceu 'Movie on the Way Down' iz 1973, viseći sa stropa zavezan za noge i držeći u ruci kameru kojom je snimao krug naslikan na podu.
[Chris Burden]

Iako se umjetnici još od 70-ih trude body art predstaviti kao legitiman žanr koji u 21. stoljeću ne bi trebao biti predmetom kontraverzi, svima je jasno kako njihovo mišljenje dijeli samo mali broj egzibicionista i alternativno orijentirana publika, dok većina i dalje zazire od eksplicitnih performansa, pogotovo antipatičnih, ukoliko su popraćeni dubokoumnim popovanjem o zaostalosti pojedine kulturne sredine.

Iz toga pak se može izvući zaključak da današnja publika nije toliko zgrožena samom činjenicom da im se netko skida pred očima, već činjenicom da dotični za to nema nikakvo suvislo opravdanje osim izazivanja 'zaostalih umova', od kojih se zapravo niti ne očekuje ništa drugo nego zgražanje.

Umjetnici se pretvaraju u majstore medijske manipulacije, što su primjerice Yoko Ono i John Lennon dokazali skandalom vezanim uz izdavanje njihovog prvog zajedničkog albuma 'Two Virgins'. Album je objavljen 1968, rezultat je zajedničkih glazbenih eksperimenata, a toliko je loš da i najzagriženiji obožavatelji Johna Lenonna preporučuju njegovo izbjegavanje.

John Lennon - Prvi muski celebrity koji je pokazao sve

Pažnju je privukao kontraverznim omotom na čijim su fotografijama Lennon i Yoko Ono potpuno nagi, pri čemu je Lennon vjerojatno prvi muški celebrity koji se usudio široj javnosti pokazati apsolutno sve.