Dobiti oprostaj ne mozes ali mozes oprostiti tj preci preko nekih stvari i ne gajiti mrznju prema njima. Vremenom bude moguce

E to nikako ne mozes

Nemojte praštati olako.
Olako dat oproštaj će se ,pre ili kasnije, vratiti i ujesti vas oboje jače nego što je ujela načinjena vam nepravda.
Oprostite onda kada ste spremni na to.
Kada razumeš, možeš da oprostiš.
Razumeš onda kada ne polaziš samo od sebe već pokušaš da osim tvog postoje i drugi mikrouniverzumi u kojima vladaju pravila drugačija od vaših.To je ono što se zove "stavljanje u tuđu kožu".
Ponekad možemo da razumemo, ali ipak nismo voljni da oprostimo.To čine sujeta i gordost.
Svakako, postoje i postupci koji su neoprostivi.



Zašto (ni)je dobro opraštati

Opraštanje i sebi i drugima, kao osobina ličnosti, u pozitivnoj je vezi s mentalnim zdravljem i psihološkom dobrobiti. Osobe koje su sklone oprostiti manje su sklone depresiji, ljutnji i neprijateljstvu prema drugima. Međutim, kad se mentalno zdravlje i psihološka dobrobit dovedu u vezu s opraštanjem konkretnih životnih događaja, rezultati baš i nisu impresivni. Veći su učinci ako se uspije oprostiti - Bogu. U svakom slučaju, još je puno nedoumica u ovom području. Primjerice, nekim ljudima samo smišljanje osvete može donijeti mir. Zatim, neke kulture upravo i potiču (krvnu) osvetu, pa povrijeđena osoba dobiva puno okolinske podrške za svoje rane ljute. S druge strane, ako se nekoga skoro pa prisiljava da oprosti i zaboravi, a on to ne može, bit će mu još gore nositi se s postojećim lošim osjećajima zbog same povrede.

Treba reći i da neki znanstvenici smatraju kako opraštanje, osobito u nekom nasilničkom odnosu, baš i nije uvijek blagotvorno: ono može osobu koja je oprostila učiniti lakšom metom za novu povredu (nema veze što je lemam, opet će mi oprostiti), a kod promatrača dojam o - krivnji žrtve (budući da mu je oprostila, sigurno se i sama osjeća krivom.) Evo baš u Jutarnjem, na cijeloj strani, ispovijest 32-godišnje Zadranke koja je napustila supruga i dvoje djece, pa pala u ruke pet godina mlađeg ljubavnika koji ju je zatočio, pa vrijeđao, tukao, silovao, rezao je nožem i po njoj gasio opuške. Posvuda! Od deset navečer do tri ujutro kad je zaspao. (Ona je vrištala i zvala upomoć i susjedi su je čuli, ali nisu ništa poduzeli, bojali su se osvete.) Drugi dan joj je u gradu pozlilo, pozvana je hitna, pa su liječnici, kad su vidjeli u kakvom je stanju, pozvali policiju. Storija je morala izaći na vidjelo, ljubavnik je pritvoren, ali ona na sudu neće svjedočiti protiv njega jer mu je odmah - sve oprostila. Teško je reći radi li se ovdje o opraštanju kao vrlini o kojoj ovdje pričamo ili o sustavu životnih vrijednosti koji uključuje i ono tko se tuče, taj se voli. Dakle, to je jedan od onih konkretnih slučajeva zbog kojih je tu još toliko prostora za istraživanje.

U svakom slučaju čini nam se korisnim razlikovati opraštanje kao proces koji dovodi to toga da postajemo manje ogorčeni, napeti, depresivni i opsjednuti time što nam se dogodilo od opraštanja koje dovede do toga da nas netko još više maltretira. U prvom slučaju radi se o pozitivnoj pojavi koja povećava naše životno zadovoljstvo. U drugom slučaju opraštanje (ako se tako uopće i može nazvati!) samo i dalje održava situaciju koja nas čini nesretnima. 

Izvor

Najveca mudrost je znati sta treba oprostiti, a sta ni pod razno.

najveca mudrost je ne dozvoliti da te stvari doticu i balansirati svoje reakcije kada u tome ne uspete

Bas veceras razmisljam o oprastanju i naidjem na ovu temu

Oprastam samo onima koje volim...

Mogu da oprostim, ali ne zaboravljam.

Pa, znate sta.. glupo je cimati se oko svega toga... mislim... ljutiti se i tako to...
Pre ili kasnije shvatis da je osoba koja atakuje na tebe mentalni invalid, sve nas su ucili da prema nemocnima treba biti pazljiv...
A i zasto bih ja gubila vreme i zivce na nesto razarajuce kao sto je ljutnja... Sebe time unistavam, a osobi koja me je povredila samo dajem na znacaju...

I naravno... postoji ono - oprostiti, ali ne zaboraviti...

Nekada moras da pokazes svoje emocije, i da se razljutis. Nemoguce je biti potpuno cool. Delujes suvise hladno i nezainteresovano. Ako je osoba meni bliska uradila nesto da popizidim ne libim se da to pokazem. Trgnu se. Ovako...mogu da misle da ti jednostavno nije stalo.

Pa ne kazem ja da ne treba pokazivati emocije, vec.... da ne treba gajiti tu ogorcenost i povredjenost kao religiju... drzati pored kreveta tefter sa svim ljutnjama koje si doziveo u zivotu...

To svakako ne...mada ....mozak ima najsavrseniji tefter, i najsavrsenije belilo.