И онда си најзад једно са светом

kazu kad umres kao ti si duh i gledas sve ali ne mozes nista da radis samo gledas... videcemo odo ja da skocim kroz terasu

Ja sam cuo da kad je vruce pocnes ubrzo da smrdis. "Narod sto laze kako zine preuvelicava tvoje ime", "posto nema ko da place placaju narikace", a onda te zakopaju. Isto sam cuo da te brzo namirisu crvi, bube, gliste....... pa naprave dernek, donesu malo pive, mesa ima, a ti se raspadas od muke  

Dobar ti taj prijatelj, zanimljiv, samo jos da ga ti malo blize upoznas sa pojmom sna, da mu zivot bude jasniji........

Za mene je ovaj materijalni svijet samo jedna obična stvarnost; ne postoji samo jedna stvarnost, postoji mnoogo njih, jali naše suštinsko biće je samo jedno. Tako poslije smrti samo se mjenja stvarnost, a suštinsko biće ostaje.

Nakon smrti duša se 40 dana čisti od individualnih ljudskih vrjednosti i vezanosti (otuda 40 dana). Kada prođe taj period onda odlazi u astralni/zagrobni/onostrani svijet u astralno tijelo iliti tijelo energetskog dvojnika. Iz zagrobnog svijeta duša dalje putuje po raznolikim svijetovima i što više svjetova i bogatijh posjeti, veće su joj duhovne mogućnosti u sledećem životu. Međutim postoje i duše koje su ispunjenje oblacima, mržnje, zavuisti, ljubomore... Takve duše većinom nisu u stanju da se odmaknu od zagrobnog svjeta. Neke čak ne mogu ni da dođu ni do zagrobnog i to je u suštini pakao. Sposobnosti takvog čovjeka i idućem životu su minimalne.

Spopminjem iduće živote jer se naš razvoj odvija kroz inkrnacije. Iz života u život čovjek razvija svoju svjest i samim tim napreduje. Životi služe kako bi razvijali ljubav i tako bogatili našu svjest. Postoji tema na kojoj sam dao   pregled nivoa svjesti ljudski bića , mada se on može posmatrati sa rezervom. Pored tih nivoa dodao bih i uopšteno nivoe svjesti svih bića. 

A za mene je ovaj materijalni svijet jedini koji postoji, pa zato prije nego sto pocnemo da trunemo pod zemljom, trebamo se truditi da uradimo nesto zbog cega ce nas ljudi postovati i pamtiti............ Neko ce dobiti Nobelovu nagradu, baviti se naucnim radom, napisati djela neprolazne vrijednosti ili uraditi nesto trece, dok ostali, manje talentovani, imaju mogucnost dokazivanja i ulaska u istoriju kroz jednostavnije i pristupacnije aktivnosti............ Ne mora se cak ni stvoriti nesto posebno vrijedno, jednostavno treba biti covjek.........

ja baš drugačije gledam oko sebe. Potreba da budeš neko i nešto, da budeš poznat itd. su sirote ego želje koje predstavljaju glavnu liziuju na ovom svjetu. Kada ego vlada čovjekom on ubrzo postaje nesrećan. U neku ruku, kada se gleda ljudski život uoćava se da je čovjeku najvažnija saznanja da postoji način da bude srećan. Kada više nema nikakve šanse da bude srećan i on i ne želi da živi.

Uglavnom ego čovjeka uzme pod svoje.

Kada ćemo znati da smo savladali ego ?

kada nam pohvale koje nam drugi šalju budu sve manje važne.


Za mene je ovaj materijalni svijet jedan od mnogo svjetova u kosmosu, i nije jedini. To da je jedini uglavnom pokušavaju da nas ubjede potrbe tijela i ega.

Ego je medijator izmedju primitivnih poriva Ida i moralom i taubuima uoblicenog Super-ega...
I sta je tu lose? 

Loše je što su ljudi depresivni..

 

Kako?

Ti to iz prve ruke...