Većina ljudi barem je jednom bila na dijeti s ciljem smanjenja tjelesne mase. Međutim, kako znati kada je granica prijeđena i kada je osoba izložena riziku od poremećaja hranjenja?    

Poremećaj hranjenja pod nazivom anoreksija poznat je od 19. stoljeća i čini se da predstavlja pojavu kod koje pojedinac prestaje imati, ili gubi, normalnu, relativno ujednačenu i ustaljenu kontrolu nad apetitom. Drugi sindrom - bulimija, koji je povezan s morbidnim strahom od debljine, ali se očituje kroz obilno i nekontrolirano uzimanje hrane, kombinirano sa čišćenjem i samoizazvanim povraćanjem, privukao je pažnju tek 70-ih godina 20. stoljeća.

Danas su, pak, poremećaji hranjenja glavni uzrok smrti među psihičkim bolestima, a osobe koje imaju poremećaj hranjenja izložene su velikom tjelesnom i psihičkom riziku.

Kod ove vrste poremećaja vrlo je važno prepoznati simptome koji upućuju na mogući poremećaj. Najlakši način da se to utvrdi je preispitivanje je li osoba preopterećena hranom, svojom tjelesnom građom i gubitkom tjelesne mase.

Kako prepoznati poremećaj hranjenja?
Ukoliko na sljedećih nekoliko pitanja odgovorite potvrdno, postoji mogućnost da imate poremećaj hranjenja. Isto tako, možete preispitati i osobu iz okoline.

• Jeste li opsjednuti hranom i sramite li se svojega tijela i tjelesne mase?
• Povraćate li, uzimate tablete ili laksative duže razdoblje?
• Izgladnjujete li se?
• Osjećate li se krivim/om i kažnjavate se nakon jela?
• Započinjete li s novom dijetom svako jutro?
• Vježbate li previše?
• Provodite li previše vremena u kupaonici?
• Izbjegavate li raspravljati o hrani?
• Mjerite li tjelesnu masu više puta dnevno?
• Osjećate li se depresivno i izolirano?
• Izbjegavate li društvene aktivnosti s ciljem da održite svoj dnevni režim prehrane i tjelovježbe?
• Mijenjate li često raspoloženje?
• Ako ste žena, imate li neredovit menstrualni ciklus ili vam izostaju menstruacije?

Anoreksija nervosa   
   
Anoreksija nervosa je stanje okarakterizirano kao poremećaj kod kojeg ljudi odbijaju održati minimalnu normalnu tjelesnu masu, imaju pojačan strah od povećanja tjelesne mase i često pogrešno interpretiraju oblik svog tijela.   

Nije rijetko da žene koje pate od anoreksije imaju 15% manju tjelesnu masu od adekvatne i još uvijek misle da su predebele. Osobe oboljele od ovog poremećaja najčešće su uporne u nastojanju da izgledaju što mršavije. Ovo uporno nastojanje vodi k izgladnjivanju, što može uzrokovati i smrt.

Anoreksija je poremećaj hranjenja mnogo češći kod žena nego kod muškaraca i može se javiti u bilo kojem životnom ciklusu. Ipak, studije pokazuju da se najčešće javlja u doba adolescencije.

Znakovi koji ukazuju na anoreksiju:

• odbijanje održavanja adekvatne tjelesne mase
• stalni strah od debljanja
• gubitak tjelesne mase koji je rezultat zlouporabe diuretika, laksativa, amfetamina, pretjerane tjelovježbe, povraćanja
• ritualno ponašanje vezano uz hranu, primjerice sjeckanje hrane na komadiće
• poteškoće konzumiranja hrane u javnosti
• tajnovito ponašanje

Emotivne karakteristike:

• depresija
• česte promjene raspoloženja
• preopterećenost tjelesnom masom
• izolacija od prijatelja i obitelji
• izbjegavanje veza

Tjelesne karakteristike:

• česte glavobolje
• osteoporoza
• amenoreja (izostanak menstruacije)
• tamni kolutovi oko očiju
• sivkasta koža
• krhka kosa i nokti
• erozija zubne cakline
• problemi sa zubima
• srčani zastoj

www.vitamini.hr
   
IskonInternet   
08.09.2004.

Bulimia nervosa   
   
Bulimia nervosa je poremećaj koji također započinje s nepravilnom prehranom. Osoba koja pati od ovog poremećaja ima povećan apetit s epizodama prežderavanja, a potom izbacivanja hrane.    
Prežderavanje se odnosi na konzumiranje velikih količina hrane u izrazito kratkom periodu, primjerice 500 - 1500 kcal u razbobljima od 5 - 10 minuta. Izbacivanje hrane često usljedi nakon prežderavanja, kada osoba smatra da se mora rješiti svih prekomjernih kalorija i unesene hrane. Izbacivanje hrane često se ostvaruje povraćanjem, laksativima, diureticima ili pretjeranom tjelovježbom.

Bulimija je češća od anoreksije, ali ju je teže ustanoviti. Osobe koje pate ob bulimije najčešće uspijevaju održati normalnu tjelesnu masu pa poremećaj ostaje nezamijećen. Ovaj poremećaj se obično javlja nakon razdoblja adolescencije.

Znakovi koji ukazuju na bulimiju:

• Često je idealna tjelesna masa održiva
• Pojačan strah od debljanja
• Nedostatak kontrole u blizini hrane
• Preokupacija mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane
• Konzumiranje hrane u pretjeranim količinama
• Čest osjećaj gladi
• Tajno konzumiranje hrane

Emotivne karakteristike:

• Česta promjena raspoloženja
• Depresija
• Impulzivnost
• Zlouporaba lijekova i alkohola
• Samosakaćenje
• Nepoštivanje sebe
• Velika potreba za prihvaćanjem od strane okoline
• Povećana seksualna aktivnost
• Razmišljanje o samoubojstvu

Tjelesne karakteristike:

• Gubitak zubne cakline
• Problemi s zubima
• Ispucale usne
• Problemi s štitnjačom
• Grlobolja
• Nepravilan menstrualni ciklus
• Problemi sa srcem

www.vitamini.hr   
IskonInternet   
08.09.2004.

Kompulzivno prejedanje   
   
Kompulzivno prejedanje je ozbiljan poremećaj hranjenja koje ne bi trebale olako shvatiti niti osobe koje pate od poremećaja niti osobe u njihovoj blizini.   
Kompulzivno prejedanje je okarakterizirano epizodama prejedanja, neprekidnog konzumiranja hrane i povećanjima tjelesne mase.

Treba naglasiti da postoji razlika između kompulzivnog prejedanja i povremenog prejedanja koje ponekad svi prakticiramo. Tjelesna masa osobe koja boluje od kompulzivnog prejedanja može varirati od normalne do prekomjerne ili čak do pretilost. Oboljeli često vježbanjem ili čak "kompulzivnim vježbanjem" nastoje potrošiti prekomjerne kalorije koje su unijeli u organizam ta na taj način pokušavaju smršaviti. I dok zdrava osoba uživa u tjelovježbi, oboljeli čini se često zaboravljaju da tjelovježba može biti zanimljiva i da bi u njoj bi trebalo uživati. Jednako kao i kod anoreksije i bulimije, patnja proizlazi iz straha od prekomjerne tjelesne mase.

Poremećaje hranjenja karakterizira preokupacija oblikom tijela, hranom, mršavoću te osjećajem gubitka kontrole i nije čudno da su česta pojava u današnje vrijeme kada, čini se, svi mi težimo za idealnim tijelom u kojem ćemo se osijećati dobro i koje ćemo prihvatiti sa zadovoljstvom.

Što uzrokuje ovaj poremećaj?

Mnogo je čimbenika koji mogu uzrokovati razvoj poremećaja kompulzivnog prejedanja. Kao i kod anoreksije i bulimije, hrana je sredstvo kojim se osoba nosi sa depresijom, stresom, emocionalnim i svakodnevnim problemima. Hrana može donijeti utjehu oboljelima i pomoći im da si olakšaju, zaborave ili izbjegavaju emocionalnu bol koju osjećaju iznutra. Kompulzivno prejedanje najčešće se javlja u ranijem životnom stadiju i najčešće pogađa osobe koje se nikada nisu naučile nositi sa problemima ili sa stresom u životu. Poremećaj najčešće započinje sa epizodama prejedanja, nastavlja se osjećajem mržnje i gađenja prema samome sebi pri čemu se formira ciklus koji može ostati zatvoren godinama ukoliko oboljeli ne potraži i dobije adekvatnu profesionalnu pomoć. Smatra se da su osobe u čijoj obiteljskoj povijesti postoje poremećaji hranjenja, pretilost pa čak i alkoholizam, rizičnije na razvoj ovog poremećaja.

Znaci i simptomi poremećaja kompulzivnog prejedanja:

• osoba vjeruje da će biti bolja i sretnija ako je mršava
• prežderavanje
• strah od nemogućnost prestanka konzumiranja hrane
• sram zbog tjelesne mase i izbjegavanje nekih dnevnih aktivnosti
• osjećaj mržnje prema sebi nakon prežderavanja
• provođenje različitih dijeta sa ciljem gubitka tjelesne mase
• razmišljanje o sebi svodi se na razmišljanje o tjelesnoj masi
• odbijanje konzumiranja hrane u javnosti
• objašnjavanje svojih neuspijeha prekomjernom tjelesnom masom
• gađenje prema svojim prehrambenim navikama
• tjelesna masa je centar života
• depresija

www.vitamini.hr
   
IskonInternet   
08.09.2004.

Liječenje poremećaja hranjenja   
Kao kod svih bolesti i za poremećaje hranjenja vrijedi, što prije se potraži pomoć, brže će trajati oporavak i manje komplikacija će nastati.   
Poremećaji hranjenja su progresivna bolest, nalik na ovisnost, koja može biti smrtonosna, a neke komplikacije koje su rezultat bolesti mogu duže razdoblje ostati nezamijećene. Svakoj osobi se kod liječenja pristupa se individualno, a zbog kompleksnih biopsihosocijalnih aspekata bolesti važno je uključiti inerdisciplinarni tim sastavljen od liječnika, nutricionista, dijetetičara i psihologa, koji će preporučiti tretmane i nadzirati liječenje.

Što se tiče aspekta normaliziranja prehrane, početni cilj je povećanje tjelesne mase oboljelih za 0,5-1 kg tjedno, ukoliko se liječe izvan bolnice, odnosno za 1-2 kg tjedno ukoliko su hospitalizirani te modifikacija dosadašnjih prehrambenih navika.
U početku se obično propisuje 1200 – 1400 kcal dnevno, s tim da je kod pojačane tjelesne aktivnosti potreban dodatni energetski. Energetski unos povisuje se postupno za 100 – 200 kcal, pri tome proteini trebaju osiguravati 15-20% ukupnog dnevnog energetskog unosa, ugljikohidrati 50-55%, a masti 25-30 %.

Dnevno bi trebalo osigurati minimalno 0,8 g proteina/ kg tjelesne mase te u svrhu prevenciji i terapije konstipacije stalno poticati na unos netopivih prehrambenih vlakana. Unos masti treba poticati postupno, a pri tome je posebno važno osigurati unos esencijalnih masnih kiselina.

Suplementacija

Osobe s poremećajima hranjenja koje značajno ograniče svoj prehrambeni unos izlažu se opasnosti od brojnih nutritivnih nedosatataka. Najčešće se radi o nedostatku proteina, kalcija, cinka, željeza, vitamina B2, B3 i B6, folne kiseline, vitamina A i C te esencijalnih masnih kiselina.

Kvalitetan multivitaminsko – mineralni pripravak s visokim udjelom vitamina B skupine može biti od pomoći prilikom terapije anoreksije, kako bi se sanirali deficiti koji su nastali uslijed nedovoljne i neuravnotežene prehrane. Nerijetko se preporučuju visoke doze mikronutrijenata, budući da je prolazak kroz gastrointestinalni sustav izrazito brz, a asimilacija slaba.

Nedostatak cinka primjećen je na velikom broju oboljelih od anoreksije i bulimije. Interesantno je da se opći nedostatak cinka manifestira smanjenjem apetita, okusa i mirisa, a slični simptomi javljaju se i kod anoreksije i bulimije.
Prilikom suplementacije cinkom valja imati na umu da se ovaj mineral natječe za apsorpciju s drugim mineralima, poglavito bakrom, željezom, kalcijem i magnezijem. Stoga se uz nadomjestak cinka treba propisati i uzimanje drugih minerala, u točno izbalansiranim omjerima.

Konstipacija ili dugotrajan zatvor česta je pojava kod anoreksije, stoga u prehranu treba uklučiti hranu bogatu prehrambenim vlaknima i dovoljne količine tekućine, a ponekad se propisuju i dodaci probiotika i vlakana.

U oboljelih od anoreksije javlja se i anemija koja se liječi dodavanjem pripravaka željeza, međutim zbog učestale pojave konstipacije potrebno je pripaziti na oblik željeza koji se koristi jer željezo može pogoršati konstipaciju.

Serotonin, hormon koji regulira unos hrane, apetit i raspoloženje, sintetizira se u mozgu iz aminokiseline l- triptofan. Neki preliminarni podaci ukazuju na nisku razinu serotonina i triptofana u osoba s poremećajima hranjenja. Nagađa se da bi dodatak triptofana mogao povisiti razinu serotonina i na taj način poboljšati psihičko stanje i utjecati na unos hrane, međutim nema dovoljno dokaza o ovoj postavci.
Ukoliko se ne liječe, poremećaji hranjenja mogu imati katastrofalne posljedice, i na psihičko i tjelesno zdravlje. Međutim, ako se pomoć potraži na vrijeme, poremećaji hranjenja mogu se izliječiti i oporavak može biti potpun.

Izvor: www.vitamini.hr