Pop art

Stil 60-ih godina, Pop art zadire u prošlost, korene nalazimo u dadaizmu, kubizmu. Doslovce znači popularna umetnost, parafrazirajući sveprisutnost kulture u svakodnevici obrnutom paradigmom svakodnevnice u umetnosti, poigravajući se sa do tada postavljenim granicama nebitnog i banalnog.

Pop art u dizajnu

Moda i umetnost su jako uticale na dizajn proizvoda i nijedan umetnički pravac nije imao takav snažan uticaj na komercijalni dizajn kao pop art. Pop umetnici kao Endi Vorhol, Džasper Džons, Roj Lihtenštajn, Robert Indijana su okrenuli svet umetnosti naopako crtajući svakodnevnicu i reciklirajući to kao ironiju, irelevantnu umetnosti. Endi Vorhol je javno slavio američki konzumerizam u svojim ponavljajućim segmentima prizora ikona popularne kulture, "Kempbel" supe ili Elvisa Prislija. Ironično ali proizvođači počinju upotrebljavati pop-art u dizajnu toliko da je to postalo deo svakodnevnog života sa recimo poštanskom markom "LOVE" koju je stvorio Robert Indijana.

Pop art kao umjetnička forma

Integrisanje umjetnosti u sociološki kontekst, započeto dadaizmom, predstavlja i samu suštinu umjetnosti Pop. Pravac nastaje praktično u isto vrijeme u SAD i Engleskoj. Njegov glavni cilj je uzdizanje naizgled banalnih predmeta i proizvoda svakodnevnog modernog života u Umjetnost. Interesuje se za estetske vrijednosti tog trivijalnog repertoara industrijske revolucije u modernom društvu, čija je vrijednost, naizgled, samo upotrebna i na koji se poslije i ne obraća pažnja. Takozvana "figuracija" Pop art-a, prvi put se javlja u sjevernoameričkoj umjetnosti, kada Robert Rošenberg u svojim "kombajn pejntings" koristi inustrijske proizvode, fotografije i komade krpa. U to vrijeme Džasper Džons pravi slike čiji je motiv "nacionalni simbol", zastava SAD-a, alterišući i mjenjajući njihov prepoznatljivi kolorit, igrajući se likovnim formalističkim jezikom, bez naizgled, bilo kakvih drugih pretenzija. Takođe, slika realistično, živim koloritom, konzerve piva "Kampbel", kao ironičnu antitezu abstraktnom ekspresionizmu.

Dok su u Americi dadaističke demonstracije protiv "Umjetnosti", činile ćeliju začetnicu Pop art-a, u Engleskoj je to bila autoktona subkultura, čije su glavne medije za rasprostiranje činile reklamne plakate, žuta štampa, ilustracije naučne fantastike i strip.

Poznati njujorški umjetnici ujedno sa svojim kolegama sa zapadne obale, Klaes Oldenburg, Roj Lihtenštajn, Endi Vorhol, Tom Veselman, Džejms Rosenkuist, Vajne Tieband, i Edvard Ruša, koriste privlačne fluorescentne boje, koje moderni čovjek lako prepoznaje sa neonskih reklama, komercijalnih centara i industrije spektakla, polazeći od njihove "slučajne egzistencije", transformišući tako svakodnevnicu u jedan novi spektakl "super star".

Tako Klaes Oldenburg proizvodi gigantske plastične telefone, kupatila, utičnice i prekidače pravi od platna i oblaže ih transparentnom plastikom, (dajući im karakter nadrealističkog sadržaja), takođe stvara monumentalne torte i sendviče koje poslije izlaže na trgovima gradova kao "javne skulpture".

Veselmann slika Grejt Ameriken Nuds, pretvarajući Pin-ap Glamur u obične stilizovane ambleme.

Endi Vorhol proglašava konzerve supe i flaše koka kole "superzvijezdama" isto onoliko kao što su to i filmski idoli i zvijezde rok-en-rola.

Lihtenštajn ukazuje na estetske vrijednosti vinjeta iz stripa preslikavjaući ih na ogromne table tehnikom retikulacije.

Umjetnici sa zapadne obale SAD, pokušavaju da, preko nadprirodne reprodukcije štampe i plakata, objasne tehnike grafičke propagnade i njene posljedice.

Engleski Pop art sa Dejvidom Hoknijem, Alenom Džonsom, Ričardom Hemiltonom, Piterom Blejkom, Piterom Filipsom, Džimom Dinom i R.B. Kitajom, pokušava da preko tehnika improvizacije i spontanosti, prikupi elemente momenta za vlastiti kreatorski repertoar.

Karakteristično za sve umjetnike Pop art-a je korišćenje tehnike "kolaža", preko kojeg se poslije ironično plasira vitalni sadržaj modernog čovjeka, manipulisanog konzumističkim društvom, socijalnim fetišizmom, preko trivijalnih idola i potrebe za čistim razbacivanjem.

Tako Pop-art izlaže okolnosti jedne civilizacije uslovljene industijskim napretkom, kritikuje modernu merkantilističku kulturu i ujedno učestvuje u samom mehanizmu.

"Pop art želi, bez ikakve iluzije, da stvari govore same za sebe", izjavio je negdje Endi Vorhol.

Poznati pop umetnici
Peter Blake
Derek Boshier
Patrick Caulfield
Dimitrios
Jim Dine
Marisol Escobar
Philip Guston
Keith Haring
Richard Hamilton
Robert Indiana
Jasper Johns
Allen Jones
Yayoi Kusama
Roy Lichtenstein
Peter Max
Claes Oldenburg
Eduardo Paolozzi
Hariton Pushwagner
Mel Ramos
Robert Rauschenberg
James Rosenquist
Ed Ruscha
Wayne Thiebaud
Endi Vorhol
Tom Wesselmann

Poznati pop umetnici na Balkanu
Saša Lošić
Robert Pešut Magnifico
Dušan Otašević
Rambo Amadeus
Idoli
TRIO Sarajevo
Zvonimir Lončarić

Izvor: Wikipedia