Pomozite borbu protiv velikog Brata :: Film ~ Pozoriste ~ Televizija

Malo tekstova i od brace Crnogoraca Smile

FENOMENI: ŠOU VELIKI BRAT
Zbogom intimo

Do skora se cinilo nemogucim: ukljucite TV i umjesto u srceparajucu špansku seriju ili holivudski crno bijeli svijet udete pravo u - tudi život. Pravi, pravcati. Ništa glumci, scenaristi, režiseri i ostali. Pred vama, udobno smještenim i opuštenim u domu svome, baš tog trena neko od krvi i mesa, neko obican, neki Jelena, Marija ili Nikola, placu, svadaju se ili samo - sjede na wc šolji. Vec neko vrijeme to je i crnogorska java: rijaliti šou Veliki brat iz zapadnog svijeta stigao je i u naše domove. Potrebno je samo da izaberete ružicasti kanal i cekate.

POGLED U PRIVATNOST : Veliki brat je televizijska forma osmišljena tako da je njen glavni “glumac” - grupa ljudi koji žive u kuci, izolovanoj od spoljašnjeg sveta i pod budnim okom televizijskih kamera, mikrofona i milionskog gledališta. Kamere snimaju bez prestanka. U dva ujutro ukljucite TV i ako imate srece pratite uživo Ðankarlovu nesanicu (jedan od ukucana Velikog brata kog prati crnogorsko, srbijansko i bosansko TV gledalište). U suprotnom nudi vam se na promatranje monotonija spavanja ukucana, koju remeti jedino hrkanje. Kad svane, pogled u kucu Velikog brata, desi se, bude i zanimljiviji: svade, rasprave, guljenje krompira, pogledi puni nabujale seksulane energije... “.

Glumci iz naroda nijesu tu bez razloga: nakon 100 dana boravka u kuci Velikog brata onaj ko glasanjem gledalaca ostane posljednji u kuci dobija ne malu novcanu nagradu – 100 hiljada eura. Ali, novac nije lako zaraditi. Osim što su pred vratima kuce Velikog brata ostavili intimu, ucesnici moraju bez pogovora da izvršavaju sva naredenja Velikog brata, koja su nerijetko ponižavajuca.

Novac, vjeruju strucnjaci, nije jedini motiv onih koji ucestvuju. Kao što ni zdrava radoznalost nije jedini razlog za gledanje ovog cudovišnog TV programa. Sociolozi, psiholozi, teoreticari medija, složni su: s jedne strane ekrana je egzibicionizam ucesnika i želja za slavom, a sa druge – voajerizam.

Anda Backovic, psihološkinja, objašnjava: “Nije isti motiv kod svih ucesnika, a može se desiti i da nije samo jedan motiv u pitanju. Ali, jedan od motiva je - biti primijecen i slavan, izaci iz anonimnosti». Drugi motiv je, smatra Backovicka, egzibicionizam: «Bez obzira na to da li se radi o normalnom ili patološkom motivu, ucesnici pristaju da budu posmatrani i da izdaju jedan dio svoje privatnosti. Takva potreba ce uvijek naci i onu drugu stranu – voajera, osobu koja voli da posmatra. Televizija je samo dobro razumjela i zaigrala na te dvije ljudske potrebe.»

SVI SMO MI VELIKI BRAT: Pogled rijetkog gledaoca: “Ne mogu da vjerujem kako ti ljudi ne mogu da izgovore ni jednu lucidnu i zabavnu recenicu. Usudujem se reci - ukucani Velikog brata su veoma glupa skupina bezvrijednih životnih sudbina koju nema svrhe promatrati. Ja ne bih imao 100 dana da odvojim na ovu zanimaciju i zbog toga sam prilicno zadovoljan”, komentariše emisiju Zoran Markovic, clan grupe The books of knjige.

Ipak, mnogo je više onih koji hipnotisani prate program. Osim voajerizma, cine to, smatra Backovicka, i zbog toga što se lakše identifikuju sa stvarnim ljudima nego sa glumcima. «Veliki brat, konacno, malo koga ostavlja ravnodušnim i pokazuje moc televizije da se igra sa ljudima, posebno sa njihovim iracionalnim motivima. Ovo je korak dalje – svoj smisao i održivost televizija je pocela da gradi i na - ljudskoj intimi», upozorava ona.

A na intimi se više nego dobro dobro zaraduje. Veliki brat je oborio rekorde gledanosti u žanru u svim zemljama u kojima se prikazivao. Samo sajt ovog programa (koji se i preko Intereneta može pratiti) dnevno otvori oko 50 hiljada posjetilaca koji otvore 800 hiljada stranica! Za nekoliko dana emisija je u Crnoj Gori postaja jedna od najgledanijih.

“Osnovna celija društva postaje televizijska porodica i to jeste izazov borbe protiv ideologije Velikog brata koji je istu smjestio u domen gubitka privatnosti od slobode mišjenja i djelovanja do intime toaleta. Veliki brat ipak nije samo jedan, to je zapravo bratija - a u odnosu na bratiju, televizijski brat je ipak samo trgovac koji zaraduje dobre pare. Trgovci i trgovina su naša realnost”, komenatriše i tržišnu stranu ovog programa Janko Ljumovic, predavac na Fakultetu dramskih umjetnosti.

CIJENA: Voajeri i egzibicionisti, ucesnici, s jedne, i gledaoci s druge strane ekrana, ipak placaju cijenu zadovoljenju svojih razlicitih motiva i potreba.

Njemacki psiholozi radili su nedavno studiju koja pokazuje da oni koji ucestvuju u Velikom bratu, kad izadu iz kuce, pate od neke vrste posttraumatskog stresa. Tako je nakon drugog serijala u Poljskoj, jedan od ucesnika završio u psihijatrijskoj bolnici, a prošle je godine u Portugalu pobjednik Velikog brata pokušao samoubistvo nekoliko puta. “Izvjesno je da izolacija i boravak u toj kuci pod prismotrom, mora ostaviti posljedice”, sigurna je i psihološkinja Ljupka Kovacevic.

Ali i oni koji prate show, ostavljaju hladne svoje krevete da bi virili u tude, placaju užitak. Posljedice možda nijesu tako ocigledne, ali to ne umanjuje njihovu ozbiljnost.

Rijetki doduše, naucnici i intelektualci poput sociologa kulture Bojana Jovanovica upozoravaju na jedan drugi fenomen koji prati Velikog brata, a to je «prilagodavanje na totalitarizam», kako ga Jovanovic naziva. Taj fenomen rasvjetljava i Marinko Vorgic: «Ako cijelu naciju navodimo da viri u spavace sobe i kupatila, onda nju nije teško natjerati da, ako zatreba, viri i u fioke pisacih stolova ili u fajlove personalnih racunara”. Vorgic Ssmatra da je Veliki brat možda samo prva faza obuke novog covjeka. “Ne treba se gaditi, nego paniciti ”.

Svikavanje na totalitarizam, lako nam i brzo ide. Primjer su i milioni za TV paralisanih i blaženih gledalaca, ali i pokusni kunici, oni koji se u kuci Velikog brata vrlo brzo opuste. Pod jorganom ili bez, svejedno.

Možda je nada to što se desi i neki Miroslav Ðuricic koji svojevoljno napusti šou pod parolom da “sloboda nema cijenu”.

BOJAN JOVANOVIC, SOCIOLOG KULTURE

Gestapo u somotskim rukavicama

MONITOR: Šta mislite o serijalu Veliki brat koji se od skora prikazuje i u Crnoj Gori? Fenomen ili samo nešto gledanija televizijska forma?

JOVANOVIC: Veliki brat nije samo kulturološko pitanje, pitanje teorije medija. Za fenomenologa, rijec je o politickom i metapolitickom pitanju, fenomenu koji nam govori mnogo više nego što se na prvi pogled vidi: i to, da ulazimo u novo doba ekstremne totalitarizacije. Ekstremne zbog toga što je po sebi i za sebe globalna. Razumije se, taj idiotski «reality show» je u osnovi jedna indikativna totalitarna mini situacija. O tome svjedoci, prije svega, sveopšti nadzor. Stanovnici kuce nigdje ne mogu pobjeci tom sveopštem nadzoru. Poenta i motivacija je i u navikavanju ljudi na totalitarizam.

MONITOR: Ukida li se razlika izmedu TV programa i života?

JOVANOVIC: Zaobilazeci sporednosti ukazao bih i na to da u stvari postoji Big Brother reality show i Big Brother reality. Ako malo bolje pogledate, vidjecete da kao da nema velike razlike izmedu tog šou programa koji se dešava u vještackim, medijski upodobljenim uslovima i onoga što je stvarno; što je svakodnevnica i u savremenom Londonu, koji je sve više pozornica orvelizacije. London danas ima preko 200 hiljada kamera za video nadzor, što statisticki znaci da je svakoga dana svaki stanovnik Londona oko 300 puta dnevno uhavcen u kadar kakvog elektronskog oka. Dakle, o svakom se može snimiti i snima film ili – reality show.

Dakako, niko ne tvrdi da je sam taj šou kljucan za totalitarizaciju. Totalitarizacija je nešto što se dešava na drugim planovima, na globalnom planu, a «Veliki Brat» je samo njezin dio - jako gledan show koji ljude instruiše da se veoma lakoumno i glupavo ravnaju prema onoj prototalitarnoj maksimi – I have nothing to hide. Svjedoci smo kako su ucesnici emisije u pocetnim danima stidljivi, obazrivi, imaju taj slobodarski refleks bar u rudimentarnom stanju, a onda, u roku od mjesec dana, postaju totalitarizovani – spremni su da kažu sve o sebi. Sve da priznaju. Shvacen eksternalizovano, Veliki brat je Gestapo u somotskim rukavicama.

MONITOR: Ucesnici emisije pristaju na nadzor, ali i na izvršavanje naredbi Velikog brata bez pogovora.

JOVANOVIC: To nikako nije simpaticno vec simptomaticno. Opet se radi o totalitarizaciji, ali o njezinom drugom aspektu. To je navikavanje na odvikavanje od vlastite volje. Ako to nije forma totalitarizacija, onda zbilja ne znam šta je. Ucesnici ovog eksperimenta su spremni da se podaju volji nekog fiktivnog Velikog brata koji – kao i kod Orvela - cak i ne postoji. Radi se o fukoovskoj internalizaciji totalitarnog pogleda, i o uspostavljanju psihologijskih osnova predstojeceg intratotalitarizma.

Milena PEROVIC

http://www.monitor.cg.yu