On ne negira da su mutirale, samo kaze da se ta mutacija razvila zbog nepravilnog zracenja, tj da je dnk ostao bez informacija zbog smanjenog zracenja. Ne mozes da izjednacavas razvoj gde se jedinka rodi i zivi, i razvoj gde se ne razvija u funkcionalan organizam. On je to nazvao cudovistem, a ti nazovi kako hoces.

Na ovoj planeti te zabe su mutirale u nesto drugo jer je uklonjeno ono sto ih je cinilo takvim zabama. Kroz nekoliko desetina hiljada godina te zivotinje, mutirane zabe bi ili uspele da se prilagode na novonastalu situciju ili bi cela ta linija mutiranih zaba izumrla. Cak i da je tako, da je neko zracenje iz svemira uticalo na razvoj zaba, sigurno im nisu slali kodirane programe i upisivali u DNK. Misli malo zvuci pateticno. Uzmimo da je neki tamo inteligentni entitet napravio zabe. Zar ne mislite da je on toliko pametan da mu se program izvrsava bez nadzora, tj, bez updateva ko microsotovi proizvodi.

Možda nije toliko pametan, već je samo pametan.

Uzmimo za primer sefove koji se otvaraju sa dva kljuca istovremeno, zbog sigurnosti. Zasto i genetski aparat ne bi bio osiguran na slican nacin ?

Ma to je "kvazi naucnik". Sta on zna. 

Poenta nije u razumevanju...vec u jedinstvu...da postoji jedna sila(energija)...koja prozima sve...pa zar je to toliko nelogicno i strano apstrakovati....

Zato sto ne postoji pouzdan mehanizam da to zapravo i radi. U kosmoloskim razmerama veoma je mala vervatnoca da ce se kosmoloski zrak probiti do zeljene tacke. Sem toga sam DNK ima mehanizam da odbaci lose spojene delove.



Jeste, tako i radi, imamo energiju koja prozima sve - zove se materija. Pitanje za tebe, jel ta energija koja prozima sve ima svest i inteligenciju?

Pa svest i ne postoji bez nje...a ni ta materija ne postoji...samo energija...

Linije magnetnog polja, kao i talasi u opstem slucaju, se ne mogu aproskimirati zracima.
Opet ti ponavljam, ne radi se o tome da li DNK ima neku informaciju, nego odakle mu ta informacija.
Na vise mesta sam procitao, da su astorofizicari iznenadjeni koliko zapravo malo ima materije u svemiru.

Jos jedna od knjiga iste spisateljice.

Knjiga
"Eksperiment namjere", Lynne Mc Taggart


Ulazak u hiperprostor

U hladnom samostanu, visoko u Himalajama sjeverne Indije, u zimi 1985. godine, skupina tibetanskih redovnika mirno je sjedila, duboko u meditaciji. Iako su bili oskudno obučeni, nisu primjećivali temperaturu sobe koja je bila blizu ništice. Redovnik bi prolazio između njih i zaogrtao ih plahtama natopljenima hladnom vodom. U takvim
ekstremnim uvjetima čovjek bi inače pao u šok, a tjelesna bi mu se temperatura strmoglavo spustila. Ako tjelesna temperatura padne za samo 11°C, osoba ubrzo gubi svijest i više ne daje znakove života.

No, redovnici nisu drhtali - počeli su se znojiti. Para se dizala s mokrih plahta, a za jedan sat bile su posve suhe. Poslužitelj ih je zamijc nio novima, natopljenima ledeno hladnom vodom. Do tada su tijela redovnika postala vruća poput peći. Plahte su bile osušene kao i oneprije njih.

Tim znanstvenika, pod vodstvom Herberta Bensona, kardiologa na harvardskom sveučilištu, promatrao je redovnike pomoću medicinskih aparata kako bi saznali koji su tjelesni mehanizmi odgovorni za stvaranje takve topline. Benson je godinama istraživao učinke meditacije na mozak i tijelo. Pokrenuo je ambiciozni istraživački program: proučavao je budiste, na nekoliko udaljenih lokacija širom svijeta, koji su proveli mnoge godine primjenjujući slične discipline Tijekom jednog putovanja na Himalaju Benson je snimio redovnike, zaogrnute samo tankim šalovima, kako provode noć u veljači na obronku na 4 500 m nadmorske visine. Film je prikazivao redovnike kako spokojno spavaju cijelu noć - bez odjeće i zaklona.

Tijekom svojih putovanja Benson je bio svjedokom nevjerojatnih trijumfa namjere - upravljanja temperaturom i metabolizmom, koja bi dovela do stanja sličnog hibernaciji. Redovnici koje je proučavao Bensonov tim digli bi temperaturu ekstremiteta za 8°C i usporili metabolizam za preko 60%'. Benson je shvatio da su to najveće poznate
varijacije umirivanja metabolizma. Tijekom sna, metabolizam pada za samo 10 do 15%, čak i iskusni u meditaciji mogu ga smanjiti samo za 17%. No, tog je dana na Himalaji shvatio da se pomoću mentalnog utjecaja može postići nemoguće. Redovnici su, samo pomoću svojih misli, zaleđenu vodu doveli do ključanja.2

Bensonov neumorni entuzijazam prema meditaciji pobudio je zanimanje u najvećim institucijama akademskog znanja u Americi.

Redovnici su, do početka 21. stoljeća, postali omiljeni „pokusni kunići" laboratorija za neurologiju. Znanstvenci s Princetona, Harvarda, Sveučilišta u Wisconsinu i Kalifornijskog sveučilišta slijedili su Bensonove metode: spojili bi redovnike na aparate pomoću kojih bi pratili učinke intenzivne, napredne meditacije. Održavale su se konferencije
koje su se bavile meditacijom i mozgom.3 Sama meditacija nije fascinirala znanstvenike, nego njen učinak na
ljudsko tijelo, osobito na mozak i mogućnosti koje on ima. Znanstvenici su se nadali da će kroz detaljno proučavanje bioloških učinaka moći razumjeti neurološke procese koji se odvijaju tijekom djelovanja visokousmjerene misli, kao što je bilo kod redovnika s Himalaje.

Znanstvenici su također imali priliku kod redovnika proučiti jesu li njihovi mozgovi, zbog godina usredotočene pozornosti, dobili dodatne sposobnosti. Je li redovnikov mozak postao sličan vrhunskom atletičaru - razvijeniji i zapravo transformiran nakon godina vježbe i discipline. Mijenjaju li vježba i iskustvo, s vremenom, fiziologiju mozga?

Je li moguće vježbanjem postati bolji i jači odašiljatelj namjere?
Odgovori na ta pitanja dotakli bi se dugotrajne debate u neuroznanosti: je li struktura mozga fiksna ili se mijenja, ovisno o mislima osobe.
Po meni, najintrigantnije pitanje u ovom istraživanju usredotočne pozornosti jest: Kako se budistički redovnik mogao prevoriti u ljudsku „peć" i kako se to može usporediti s tehnikama i tradicijama drugih drevnih naroda. 1 Bensona i mene zanimali su „majstori" namjere: stručnjaci za drevne discipline - budizam, Qigong, šamanizam,
tradicionalno iscjeljivanje - koji su izvježbani za nevjerojatna djela pomoću svojih misli. Htjela sam utvrditi što im je zajedničko. Sliče li metode slanja qia majstora Qigonga onima budističkog redovnika tijekom meditacije? Koje mentalne discipline dovode iscjelitelja u stanje u kojem može izliječiti drugu osobu? Imaju li „majstori" namjere
osobite neurološke talente koji im omogućuju iznadprosječnu kontrolu nad svojim umom ili se radi o vještini koju svi mogu svladati?

I, što je možda najvažnije: što mi je neurološka studija redovnika otkrila o učincima usredotočene namjere na mozak? Je li kroz vježbu moguće postati bolji i jači odašiljatelj namjere? Počela sam proučavati znansvenu dokumentaciju o metodama iscjeljivanja različitih tradicija i provela vlastito istraživanje među icjeliteljima i „majstorima" namjere svih religija.4 U istraživanju mi je pomogao psiholog Stanley Krippner i njegov kolega Allan Cooperstein s Fakulteta Saybrook. Cooperstein je, kao klinički i forenzički psiholog, za svoj doktorat proveo temeljito istraživanje tehnika koje rabe iscjelitelji na daljinu, uključujući i analizu znanstvenih knjiga o
iscjeljivanju i iscrpne pisane i usmene razgovore s poznatim iscjeliteljima, čiji su uspjesi znanstveno dokazani.5

U svim sam primjerima uočila da je najvažniji prvi korak postizanje stanja koncentrirane usredotočenosti ili vrhunske pozornosti. Krippner, stručnjak za šamanizam, tvrdi da gotovo sve primitivne kulture iscjeljuju na daljinu tijekom izmijenjenog stanja svijesti i postižu stanje koncentrirane usredotočenosti na više načina.6 Iako je uobičajena uporaba halucinogenih droga, mnoge se kulture služe jakim, repetitivnim ritmom kako bi se postiglo to stanje: vvanbeno indijanskog plemena Ojibway koriste bubnjanje, zveckanje, pjevanje, ples bez odjeće i držanje užarenog ugljena.7 Bubnjevi su osobito učinkoviti u stvaranju koncentrirane usredotočenosti: brojna istraživanja
pokazala su da slušanje ritmičkog bubnjanja dovodi mozak u svojevrsni trans.8 Indijanci su također uvidjeli da velika vrućina, kao na primjer u parnoj kupelji, može izazvati izmijenjena stanja mozga.