A ko je provocirao Hrvate 41 jesu li i tada Srbi provocirali pa dobili po nosu to jest poslani u logore smrti a koj etada provocirao ?
Kad  vec imas muda da spominjes Poljake i Hitlera

evo i slika malo sa lica mjesta. dokle cemo se vracat u 41. znate li kada je to bilo sad se trebaju riješavat problemi i mislit u buducnost

Ja se nisam vracao ali je momak spominjao neke Poljake i Htilera a to je poistovjetio sa ovim dogadjajem i sta se dalje tu moze reci

Vama je 41 opravdanje za ovo šta ste radili 90-tih po Hrvatskoj jel?

čudi me da se rimljani i turci ne spominju 

Ako se ovo pretvori u jos jednu CRO vs. SER temu, ide odma` pod lock... Tema je iskljucivo ovaj protest i ono sto je njemu prethodilo. Drzite se toga.

U NEDJELJU prijepodne malo se Vukovaraca moglo vidjeti na ulicama grada. Tek pokoji znatiželjnik pratio je  kolonu navijača s prozora ili ispred kućnih vrata. Grad je preplavila rijeka navijača. Prema podacima policije, bilo ih je oko 2 700, no vizualni dojam kaže kako ih je bilo ipak nešto više. Neki kažu i preko tri tisuće.

> Navijači u Vukovaru bili mirni, no pjevali: Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati!

Mnogi su u Vukovaru danas očekivali nerede, pogotovo nakon provokacija Delija koji su nekoliko dana prije najavljenog posjeta po prvi put ujedinjenih svih navijačkih skupina Hrvatske pokojim prijetećim grafitom najavili kako bi moglo biti problema.

Snage reda navijače su dočekale već u Vinkovcima, gdje nam je jedan pripadnik specijalne policije kazao kako su i prije nego su se navijači iskrcali u nekadašnjem najvećem hrvatskom željezničkom čvorištu dobili dojavu da je u vlaku bilo nekoliko incidenata. No, većih izgreda ipak nije bilo.

Navijači iz osam najvećih gradova Hrvatske okupili su se po prvi put na jednom mjestu; Armada, Bad Blue Boysi, Torcida, Ultrasi, Kohorta, Tornado, Demoni, Ultras Mostar... Kako je i najavljeno, navijači su se klonili ikonografije, barem one svojih navijačkih klubova. Što se ustaške simbolike tiče, prokazala se, kako je i bilo za očekivati, kroz nekoliko šalova i majica s likom Ante Pavelića te ustaškim grbovima.

Do manjih incidenata došlo je tek ako bi se neki od inače dobro raspoloženih navijača iznervirao pretjeranom policijskom kontrolom ili novinarima kojima, prema mišljenju navijača, tamo nikako nije bilo mjesto. Do međunavijačkih incidenata nije došlo.

"Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati"

"Ovo je prvi put da su se susreli svi navijači, možda i zadnji. Barem ovako u miru. I to ne samo za Vukovar, nego za cijelu Hrvatsku", kazao nam je jedan od navijača, kojemu je neshvatljivo da u Vukovaru, gradu simbolu Domovinskog rata, na obližnjoj crkvi stoje ispisana četiri "S" na ćirilici. Incidenata od strane srpske nacionalne manjine nije bilo. Policija je pravovremeno reagirala na svaku provokaciju, pa i onu kada je jedan od pripadnika srbijanske nacionalne manjine prema povorci pokazao tri prsta, ali je od toga odustao već na verbalno upozorenje policajca.

Nisu se ni navijači klonili provokacija, pa je tako već druga navijačka pjesma po kretanju povorke prema središnjem križu spomeniku na Dunavu sadržavala povike "Ajmo ustaše", "Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati", "Ubij, ubij, ubij Srbina" i "Ajmo Delije, ajmo Grobari, gdje ste se sakrili". Osim toga, navijači su skandirali i "Vukovar", "Ovo je Hrvatska" te pjevali "Zovi, samo zovi" i "Moja Domovina".

Na putu do vukovarskog memorijalnog groblja palim borcima zapaljena je i koja baklja, no jake snage policije, koje su cijelu situaciju nadzirale i kamerama (s krovova, na maricama i u rukama policijskih službenika), sankcionirale su istog trena sve što bi moglo dovesti do incidentne situacije.

"Neki još uvijek sanjanju svoj san o tamo nekoj velikoj Srbiji"

Nakon što su navijači u ime svojih klubova predali vijence na vukovarskom memorijalnom groblju, okupljenima se obratio legendarni hrvatski borac Petar Janjić, pročitavši zajedničku izjavu svih navijačkih skupina. Kazao je kako su se navijači u Vukovaru okupili kako bi iskazali moralnu podršku njegovim građanima te kako bi skrenuli pozornost svim mjerodavnima na situaciju u tom kraju.

"Sebe ne smatramo jedinim moralnim stupom ove države, ali smo zato posebno osjetljivi kada su u pitanju hrvatski nacionalni interesi. Naime, nakon zadnjeg incidenta, kada je nekolicina pripadnika srpske nacionalne manjine, skrivajući se iza boja jednog od beogradskih nogometnih klubova, zastrašivala hrvatske učenike, uništavajući hrvatsku imovinu i glasno vrijeđajući sve što je hrvatsko , nismo mogli ostati postrani", započeo je Janjić.

Opće je poznata činjenica da u tom gradu i okolici, nastavio je, još uvijek žive oni koji su tu 18. studenog 1991. godine prokazivali hrvatske branitelje i civile "samo zato što nisu bili njihovi".

"Očito da takvim ljudima, koji nas sada vjerojatno i čuju, nisu bila dovoljna stradanja ovoga grada i čitave Hrvatske, jer oni  još uvijek sanjanju svoj san o tamo nekoj velikoj Srbiji", kazao je Janjić, dodavši kako su svjesni da suživot u Vukovaru neće biti moguć "sve dok dio građana srpske nacionalnosti otvoreno ne bude zatražio oprost i prihvatio ovu državu kao svoju jedinu".

"Dosta nam je više licemjerja i takvih ljudi koje Hrvatska i naš poredak prozivaju kada je u pitanju ostvarivanje građanskih prava i povlastica, a da se sabotira hrvatski sistem kada je u pitanju građanska lojalnost", rekao je Janjić, prozvavši i hrvatsku vlast, političare, neke medije i nevladine udruge "koji svoje glasove dižu samo kada su u pitanju neki drugi narodi i interesne skupine".

"U medijima ima mjesta za kojekakve parade, dok su navijači prokazivani kao državni neprijatelji"

"Nažalost", kazao je Janjić, "u medijima često ima mjesta za izvještaje s pojedinih parada, dok su navijači često prokazivani kao državni neprijatelji broj jedan".

"Svjesni smo da ako u Hrvatskoj svatko bude govorio sebi u bradu, da će se u Hrvatskoj i po Hrvatima uvijek moći nesmetano pljuvati, a da će mjerodavni zbog bojazni da se nekome ne zamjerimo, uvijek politički opraštati i povući se. Zato poručujemo da ćemo i kada se vratimo u svoje gradove, daleko od problema Vukovaraca, uvijek pozorno pratiti što se ovdje zbiva i kada to bude zahtjevala situacija, opet dići svoj glas i ukazati na to da se s nekim vrijednostima u ovoj državi ne smije poigravati", kazao je Janjić, dodavši kako očekuju od hrvatske vlasti i javnosti da ubuduće bude oštrija i "da više ne dopusti poraženima i propalim idejama da imalo ožive".

Nakon Janjića navijačima je o mjestu gdje se nalaze, memorijalnom vukovarskom groblju, progovorio voditelj istoga, kazavši kako je ono osmišljeno isključivo za stradalnike Domovinskog rata, pogotovo za branitelje. Podsjetio je kako je tamo pokopano 938 žrtava pronađenih u masovnoj vukovarskoj grobnici, a među kojima je najmlađa žrtva bila beba od šest mjeseci, a najstarija žrtva žena koja je imala 104 godine. Podsjetio je i na to da se više od 500 osoba iz Vukovara još uvijek smatra nestalima, a da je takvih u cijeloj Hrvatskoj više od tisuću.


извор Индекс.хр

Ovaj protest je isapo totalno debilski. Sta se dobilo njime?
ko kaze da su stvarno navijaci Zvezde i PArtizana to uradili a ne da je neko to iscenirao?
No sve u svemu promasaj do daske i pas laje karavan prolazi.
Sta je pesnik hteo oivim protestom da kaze i sta su navijaci  hteli nije mi jasno -pogotovu kada sam video slike i desavanja na protestu.

Ali ajde- videla zaba da se konji kuju pa i ona digla noge . Tako videli "navijaci" da se protestuje pa ajde i oni da protiv neceg isceniranog( veoma lose i trapavo ) protestuju.

maleni kompleksasi... biju babe i dede a onda kad im se polupaju lobanje onda su veliki hrvati pa se skupljaju zbog rata i domobranstva... boli narkomane uvo za to, kompleks od Srba i to je to...
Lepa akcija u svakom slucaju lepo od njih sto su mirno protestvovali...

OBRAČUN navijača Crvene Zvezde i Dinama prije osamnaest godina voli se isticati kao neformalni početak Domovinskog rata. Što je onda pohod hrvatskih navijačkih skupina na Vukovar, nakon što je nekoliko huligana sa Zvezdinim šalovima bacala kamenje na Đački dom u Vukovaru? Nastavak Domovinskog rata drugim sredstvima? Ili možda istim? I što je to uopće predstavljalo, kome je pomoglo i što je trebalo poručiti domaćoj javnosti?

Na ta pitanja vjerojatno nikad nećemo dobiti suvisli odgovor. Možemo se stoga osloniti samo na onaj proklamirani: navijači nogometnih klubova predstavljaju se kao branitelji Hrvatske, njezina digniteta i dostojanstva hrvatskog nacionalnog bića. Takvima se predstavljaju još od 1990. godine i tučnjave na Maksimiru. Takvima se žele predstaviti danas. I kao takvi, žele biti jedina protuteža "onim Srbima u Hrvatskoj koji još ne priznaju hrvatsku državu". Pa čak i šačici maloljetnih huligana koji su sa Zvezdinim šalovima kamenovali školu. A prisjetimo se što se dogodilo u Beogradu prije nešto više od dva tjedna.

Navijačke strasti u službi nacionalnih interesa

Tada su, nakon proglašenja neovisnosti Kosova, horde huligana demolirale Beograd, uništavale strana veleposlanstva, hrvatske i slovenske dućane. Bili su to navijači Zvezde i Partizana. Onda su nakon mitinga "Kosovo je Srbija" u organizaciji premijera Vojislava Koštunice te iste navijačke horde opet divljale po gradu, činile ono što čine kad god im se pruži prilika, samo što su ovoga puta to činili u nacionalnom interesu Srbije.

Hrvatski navijači nisu divljali po Vukovaru, nisu razbijali i ubijali, ali su zastrašivali i prijetili, a sve to opet - u nacionalnom interesu. Ovoga puta Hrvatske. Koja se preko noći našla ugrožena od šačice huligana koji bi kamenjem razbijali đački dom i bez Zvezdinih šalova i tako  provokativnog uzvika "Ovo je Srbija". Ali ovako je bilo sočnije. I ovako u uspjeli doći u novine i dovesti tri tisuće navijača u Vukovar. Uspjeli su osim toga postići nešto jedinstveno i dosad nemoguće: naveli su navijače da se "prvi i možda zadnji put susreću ovako mirno, na jednom mjestu, ne samo u Vukovaru, nego i u Hrvatskoj".

Dakle, navijačke strasti opet su se stavile u službu zaštite nacionalnih interesa. I opet su nacionalne strasti poslužile navijačima da se pokažu u punoj ratnoj spremi.  A Vukovar je tako doživio bolni deja vu: kao što se 1991. godine pjevalo "Bit će mesa, klat ćemo Hrvate", tako se 2008. pjevalo "Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati". Klanje je opet omiljeni izraz ljubavi.

A sve to zbog par kamenja u zgradu. I par huligana kojima je uzvik "ovo je Srbija" vrhunac adolescentske provokacije. Baš kao što je njihovim hrvatskim vršnjacima provokacija nošenje ustaške kape ili fašističkog pozdrava. Ili kao Ivici Kosteliću, poistovjećivanje sa "spremnošću njemačkog vojnika 22. lipnja 1941. godine".

A što će biti idući puta kad se nešto slično dogodi, a na to barem sudeći po reakciji koju je izazvao ovaj incident, nećemo još dugo čekati? Ili ako novine na naslovnici objave da je Srbin ubio Hrvata? Hoće li onda doista pasti krv? Hoće li se onda mirni mimohod pretvoriti u krvoločnu osvetu?

Ako Srbi nekog ubiju, i Hrvati će

Jedna stvar je kod samozvanih zaštitnika hrvatske stvari naročito zanimljiva. Oni uvijek žele na provokaciju odgovoriti provokacijom. Na uvredu uvredom. Na prijetnju prijetnjom. A nekad i na zločin - zločinom. Na taj način opravdavali su se hrvatski ratni zločini, koji to po nekim kvazipatriotskim tumačenjima zapravo nisu bili jer je Hrvatska vodila obrambeni rat. Sada hrvatski mladići prerušeni u nogometne navijače (kako afirmativna titula za tako destruktivnu ambiciju) žele poput jurišnih odreda pokazati srpskim provokatorima u Vukovaru da na drugoj strani imaju pravog takmaca. Ako Srbi nešto razbiju, i Hrvati će. Ako nekog ubiju, i Hrvati će. Tako se dijeli pravda.

Nije cilj pokazati se boljim od protivnika, da ne kažemo neprijatelja. Ne biti civiliziraniji, uzvišeniji, plemenitiji, mudriji i velikodušniji. Ne, treba pod svaku cijenu biti isti kao on: brutalan, primitivan, grub, isključiv. Ne odnosi se to samo na navijače u Vukovaru, jer oni su se ipak trudili barem mirnim mimohodom razlikovati od srpskih kolega. Ali i taj mimohod predstavljao je tek uvertiru za nešto gore - naravno, pod uvjetom da se za to ukaže potreba.

Navijači će doći i otići, Vukovarci moraju ostati

Ti hrvatski navijači (Ima li među njima Srba? Smiju li Srbi navijati za njihove klubove?) mrze "određene Srbe koji ne priznaju hrvatsku državu". I vjeruju da ih na to treba prisiliti. Ali pritom ne shvaćaju da ti isti Srbi koji navodno ne priznaju hrvatsku državu zapravo pate više od njih. Kako? Vrlo jednostavno: imaju hrvatsku domovnicu i državljanstvo, putovnicu i osobnu iskaznicu, plaćaju hrvatske poreze i moraju sebi i svima priznati da žive u Hrvatskoj. Koja nigdje neće otići, kao što ni Srbija neće doći.

Situacija u Vukovaru, naravno, daleko je od idealne, ali ovakvi "mirni mimohodi" neće je učiniti nimalo boljom. Mržnja je uvijek potpirivala mržnju, a ovakve stvari zapravo su gašenje vatre benzinom. Kad srpski provokatori shvate da na drugoj strani imaju nekog koga mogu tako jeftino isprovocirati, otići će korak dalje, i još dalje, sve dok se spirala više ne bude mogla zaustaviti. Zar je ovo najbolji način da se pomogne Vukovarcima? Navijači će doći i otići. A Vukovarci će ostati. Sa svojim podjelama, sukobima, otvorenim ranama i socijalnom bijedom koja najbolje hrani mržnju.

"Vukovar nije arena", poručio je Branko Borković, Mladi jastreb, veteran Vukovara i čovjek koji sigurno najbolje zna što je Vukovar. I zato najbolje zna što ne bi trebao biti. Jednom je bilo previše. Samo, tada je bio žrtva većeg zločinačkog plana, dok je danas tek poligon za iživljavanje frustracije, koja s opet najbolje prodaje umotana u nacionalistički celofan. To je ono što ljude, čak i 2008. godine, najviše pali. To su strasti koje nastaju u iskrivljenim, umjetno stvorenim svjetovima, gdje su Srbi osvajači, ustaše veliki Hrvati, a zločinci heroji. Dok se ne razbije takav kalup - kad se u školama više ne bude zbunjivalo mlade, kad političari više ne budu zloupotrebljavali ignoranciju za svoje probitke, kad se kvazipovijesnim gluparijama više ne budu maskirali svakodnevni problemi - Hrvatska će se vrtjeti u začaranom krugu. Danas je to Vukovar, a sutra tko zna tko. Ali sigurno nitko sretan.

Tomislav Klauški
Foto: B.S

index.hr