Po prvi put fotka Vojvode Djujica na javnom mestu u Beogradu

U izvjestaju Ustaske nadzorne sluzbe iz Banja Luke
> Zapovjednistvu ustaske nadzorne sluzbe, od 11.
> februara 1942 (broj 69/42). lično Eugenu Didu
> Kvaterniku, saopsteno je: »Jedna satnija ustaske bojne
> pod zapovjednistvom Josipa Mislova u pratnji zupnika
> fra Vjekoslava Filipovića dana 7. veljače u 4 sata
> ujutro zaposjela je rudnik Rakovac i poubijala krampom
> 37 radnika grkoistočnjaka. Nastavila je ubijanje
> krampom i sjekirom grkoistočnjaka muskaraca, zena i
> djece u selima Motike, gdje je ubijeno oko 750,
> Drakulić i Sargovac, gdje je ubijeno oko 1500 osoba.
> Ubijanje je zavrseno istog dana oko 14 sati.« Za deset
> sati ubijeno je, prema zvaničnom izvjestaju 2.287
> ljudi, zena i djece! »Od tada pa sve do danas ustase
> prevoze hranu, stoku i pokućstvo iz kuća pobijenih u
> svoja skladista. Obsiran izvjestaj slijedi.«. U
> izvjestaju Kotarske oblasti (Taj.br.129) od 10.
> februara, rečeno je »da su ljeseve raznosili psi i
> svinje«. Za izvrsenje ovog stravičnog masovnog zločina
> genocida bila je upućen »Druga Poglavnikova tjelesna
> bojna« na čelu sa natporučnikom Josipom Mislovim i
> satnikom Nikolom Zelićem..
> »Uoči masakra,« prema izvjestaju predstavnika
> njemačke Vrhovne komande, Gleza fon Horstenau, »odrzan
> je sastanak u manastiru Petrićevac kod Banja Luke, na
> kojem su učestvovali dr Viktor Gutić, bivsi veliki
> zupan, dr Stilinovie, predsjednik suda u Banjaluci,
> vise katoličkih svećemika, među kojima izvjesni
> svećenik Filipović, koji je potom prisustvovao i samom
> klanju.« »Uoči samog pokolja, ista grupa odrzala je
> drugi sastanak u zgradi ustaskog stozera, kome je
> prisustvovalo nekoliko rukovodilaca ustaske bojne,
> poslije koga je nastavljena pijanka sve do polaska u
> pokolj«, izvjestava njemački obavjestajac Artur
> Hefner.
> Prema planu, donesenom na ovom sastanku, ustaska
> bojna je dobila zadatak da u zoru 7. februara 1942.
> godiner opkoli sela na periferiji Banja Luke: Motike,
> Sargovac i Drakulić i poubija sve srpsko stanovnistvo
> u njima i zaposlene u rudniku Rakovac. Ubijanje se
> moralo vrsiti samo hladnim oruzjem, kako se ne bi
> stvorile moguenosti da ziteljstvo iz susjednih
> zaselaka pobjegne i ujedno da se izbjegne uzbuna u
> gradu. Bojna je 7. februara 1942. godine, između 3 i 4
> časa, izvrsila opkoljavanje sela i otpočela sa
> ubijanjem ziteljstva. Oko 4 casa izvrsen je najprije
> pokolj oko 60 rudara Srba, koji su bili zaposleni u
> rudniku Rakovac, zatim je počeo pokolj u okolnim
> selima. Ubijanje krampovima, sjekirama ili nozevima, u
> kućama ili na dvoristima trajalo je sve do
ne.«
> Ustaski stozernik Gutie je u povjerenju rekao
> italijanskom vicekonzulu 13. januara 1942 »da će nakon
> dolaska gorepomenute milicije biti izvrsena jedna
> velika operacija čisćenja od odmetnika u ovoj zoni«.
> »Grko-istočnjaci u selima u kojima je pokolj izvrsen
> bili su potpuno lojalni i mirni građani. Kako su ista
> sela opkoljena selima sa hrvatskim zivljem to nisu ni
> bili u mogućnosti da stupe u ma kakav dodir sa
> pobunjenicima. Stoga otpada mogućnost sumnje ma kakve
> akcije ilegalne ili pobunjeničke od strane pobijenih,
> kako to zapovjednistvo ustaske bojne navodno navodi
> kao motivaciju za svoj opisani postupak.«, rečeno je u
> izvjestaju Velike zupe Sana i Luka.
> Pod rukovodstvom fra Tomislava (Miroslava)
> Filipoviea, koji je bio zupnik u Sargovcu, izvrsen je
> genocidni pokolj 7. februara 1942. u selima Drakulić,
> Sargovac i Motike. Genocid nad pravoslavnim Srbima
> vrsen je odvajanjem pravoslavnih »sizmatika« od
> katolika. Kada nije bio siguran fra Filipović je
> odvajanje vrsio provjerom legitimacija, a ako neko
> nije imao ličnu kartu, trazio je da se prekrsti, pa ja
> tako određivao ko je za klanje.
> O ovom nevjerovatnom genocidnom zločinu čitao sam i u
> pismu fra Petra Pajića skolskom kolegi Kraliku u
> Sarajevo.
> Tako je pripremano genocidno čisćenje Banja Luke,
> buduee prestonice naci-ustaske Nezavisne Drzave
> Hrvatske.
> U vrijeme sudjenja ustaskom ministru policije, dr
> Andriji Artukoviću, 1986. godine, sa istoričarom dr
> Draganom Davidovićem, posjetio sam mjesta ovog
> stravičnog zločina hrvatskih ustasa, za koje ustaski
> ministar nije optuzen.Nije bilo ni odgovarajueeg
> obiljezja. Napisao sam: »U temelje buduee predstonice
> Nezavisne Drzave Hrvatske - samo iz tri srpska sela
> kod Banja Luke - ugrađeno je oko 2300 leseva - 550
> djece«
> Velika zasluga autora mr.Lazara Lukajića, politologa i
> sociologa, rodom iz tog kraja, iz sela Čokori, sto je
> u toku desetogodisnjih upornih istrazivanja, u
> rukopisu od 647 kucanih strana i 73 ilustracije,
> identifikovao 2.291 zrtava.
On izricito navodi ni
> ovaj, do sada najpotpuniji spisak zrtava nije potpun,
> da je vjerovatno da su kleroustase jednog dana, 7.
> februara 1942 poklale vise od 2400 pravoslavnih Srba,
> ali se imena svih poklanih ne mogu vise
> identifikovati, jer su dokumenti unisteni, a mali broj
> prezivjelih svjedoka pomrli. U pokolju su stradali i
> rođaci Lukajića, otac je bio u ustaskom zatvoru.
> Rukopis obogaćuje sopstvenim svjedočenjem, kako je kao
> devetogodisnje dijete sam sahranjivao svoga malog
> brata od pola godine: »Kako zivot i rat umeju biti
> surovi: dete sahranjuje dete, a oboje nemaju ni deset
>
ina.«
> Broj od 2.291, četiri vise od izvjestaja Ustaske
> nadzorne sluzbe, predstavlja krunski dokaz od ogromnog
> značaja za sagledavanje cjeline zločina genocida
> hrvatskih kleroustasa na području Nezavisne Drzave
> Hrvatske 1941-1945. godine.
> Učesnici Druge međunarodne konferencije o Jasenovcu -
> sistemu hrvatskih ustaskih logora genocida, 8. maja
> 2000. godine, u organizaciji Lazara Lukajića, imali
> smo priliku da saslusamo prezivjele svjedoke Teodora
> Mrkonjića i Stijakovića Draga, da pogledamo skolske
> dnevnike tada poklane srpske djece.
> Genocidni pokolj u Drakuliću, Sargovcu i Motikama
> prezivjelo je mali broj Srba. Ustase su dobro
> pripremile, pobivsi prethodno domaće pse-čuvare, u
> ranim časovima na spavanju iznenadile i sve poklale.
> Sedmoro je slučajno prezivjelo pokolj u Motikama. U
> domaćinstvu Mirka Stijakovića, koji je imao 10 godina,
> zavukao se pod krevet i odatle gledao kako ustase
> probadaju bajonetima zene i djecu u sobi od petnaest
> kvadratnih metara.Samo za nekoliko minuta poklano je
> 36 čeljadi. Kroz jedno dijete ispod kreveta bajonet je
> stigao i do njegovih grudi, ali rana nije bila
> smrtonosna. Svjedoči kako je pokusavao, posto su
> ustase otisle, da spase majku, kojoj su bila ispala
> crijeva.
> I Dragan Stijaković, iz čije familije je poklano 22
> člana, ostao je ziv sakrivsi se ispod kreveta.Danica
> Sesie ostala
je ziva tako sto je otisla u stalu da
> nahrani stoku. Za to vrijeme u njenoj maloj sobi
> ustase su za nekoliko minuta sjekirama iskasapile 16
> čeljadi. Krmci su pred vratima trgali malo dijete.I
> Boro i Branko Bozovie su se sklonili u stalu pored
> kuće i odatle bili očevidci kako ustase sjekirom
> kasape njihove porodice na snijegu ispred kuće.Petko
> Stijaković pobjegao je bos ustasama ispod nogu dok su
> oni na snijegu pred kućom ubijale njegove roditelje,
> braću i sestre.Ljubica Vučić izbodena je po tijelu na
> sedam mjesta (oziljci rana se i sada vide). Tada su
> ustase u njenim Vasićima poklali 77 čeljadi, od
> novorođenčeta do starca Mihajla.
> Prva zrtva zaklana fratrovom rukom bila je eerka
> Đure Glamočina. »Ustase, ovo ja, u ime Boga,
> pokrstavam ove izrode a vi slijedite moj put. Ja prvi
> primam sav grijeh na svoju dusu, a vas ću ispovijediti
> i rijesiti svih grijeha.«
> Dan prije ovog pokolja predstavnik Vatikana u
> ustaskoj NDH, monsinjor Giuseppe Masucci, i sekretar
> zagrebačkog nadbiskupa monsinjor Stjepan Lacković,
> posjetili su 6. februara 1942. u pratnji najvećeg
> genocidnog zločinca Eugena Dida Kvaternika, u okviru
> nacističke »međunarodne komisije, ustaski logor
> Jasenovac.
> Istog dana papa Pije XII u Vatikanu prima u privatnu
> audijenciju grupu od 206 mladih ustasa u ustaskim
> uniformama »u jednoj od najsvetijih sala Vatikana«.
> Izvjestači su saopstili da je najdirljiviji bio
> momenat kada su mlade ustase molile Papu da blagoslovi
> Poglavnika, Nezavisnu Drzavu Hrvatsku i hrvatski
> narod, kada je svaki učesnik dobio medalju uspomene.
> Sest dana poslije pokolja, Hrvat Marko Lipovac otisao
> je u franjevački samostan Petrićevac, u kome je odrzan
> tajni dogovor pred pokolj, i pitao gvardijana sta da
> se radi sa Srbima koji su prezivjeli. Gvardijan je,
> navodno, odgovorio: »Nas poglavnik radi sve sa Bozjom
> dozvolom i sve sto je napravlljeno, ono je crkva
> blagoslovila i nikome se neće upisati u grijeh, te
> prema tome, svima onima koji su ostali nema nista
> drugo nego sto je bilo i ostalima, koji su se zadesili
> u selu na dan pokolja

> Fra Filipovića je na osnovu »zasluga« iz Drakulića,
> Sargovca i Motika, ustaski poglavnik unaprijedio u čin
> ustaskog bojnika. Kada se u javnosti doznalo za ovaj
> stravični genocidni pokolj, fra Filipović je »uhapsen«
> u Zagrebu na Savskoj cesti. Na prijedlog rođaka,
> genocidnog zločina Vjekoslava-Maksa Luburića, već 10.
> juna 1942, postaje zapovjednika Jasenovca - sistema
> hrvatskih ustaskih logora genocida, gdje je »izvrsio
> bezbroj masovnih pokolja nevinih ljudi , zena i djece,
> te vlastitom rukom postreljao i zaklao mnoge
> zatočenike logora i takova klanja naređivao ostalim
> svojim podređenim
asama«
> Katolički izvori tvrde da je general Franjevačkog reda
> u Rimu vodio istragu protiv fra Tomislava Filipovića
> »o pretuznom ovom dogadaju, kada su jedne noći od
> hiljadu petsto pravoslavaca, takođe zena i djece u
> prisustvu prečasnog oca Miroslava Filipovića,
> poklana«. Javnost o rezultatu istrage nije
> obavijestena.
> U Jasenovačkim logorima genocida bili su katolički
> sveeenici - zupnik Juraj Parsie, ustaski oficiri
> Zvonko Brekalo, Mijo Jagodar, fra Ferdo Maretić,
> Alojzije Venko i dr..
>
> U Drakuliću, Sargovcu i Motikama doslo je do najtezeg
> zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava -
> genocida nad srpskom pravoslavnom djecom. Lazar
> Lukajić je 1955-1956. bio učitelj i upravitelj osnovne
> skole u Sipragama, gdje je poslije rata radila
> oporavljena učiteljica Dobrila Martinović, koja je
> prezivjela ustaski pokolj. Ona je Lukajieu dala
> dragocjeno svjedoćenje očevidca:
> U učionicu je iznenada za vrijeme časa usao fratar
> Miroslav Filipović, koga je odranije dobro poznavala.
> Poznavala su ga i djeca, jer je fratar često prolazio
> kroz Drakulić, Sargovac i Motike. Bio je obučen u novu
> ustasku uniformu . Za njim je uslo dvanaest ustasa,
> koji su stali pored katedre i skolske table, okrenuti
> prema klupama i
djeci ... Onda je fratar zamolio
> učiteljicu da izvede iz klupe jedno srpsko dijete. Ona
> je, ne znajući sta će biti, odabrala i izvela
> lepuskastu i urednu djevojčicu Radojku, kćerku Đure
> Glamočanina. Učiteljica je mislila da dijete treba
> nesto da odrecituje, kao sto se to ranije desavalo.
> Kada je Radojka dosla do katedre, fratar ju je
> uhvatio, podigao na katedru, a onda izvadio noz i tu
> jer zaklao pred ostalom djecom, učiteljicom i utasama.
> Tada se smireno i jezuitski dostojanstveno okrenuo
> ustasama i rekao im: 'Ustase, ovo ja u ime Boga
> pokrstavam ove izrode i vi slijedite moj put. Ja
> primam sav grijeh na moju dusu, a vas ću ispovijediti
> i rijesiti svih grijeha'. U učionici je nastala
> panika. Uzasnuta djeca su vikala i vristala, jaukala i
> skakala jedno preko drugog, između klupa i preko
> klupa. Fratar je odmah naredio učiteljici Dobrili
> Martinović da izdvoji svu srpsku djecu pod prijetnjom
> ubistva. Zatim je naredio da i druga učiteljica, Mara
> Sunjić, izvede srpsku djecu iz svog razreda.
> Kontrolisao je djecu po dnevniku. Ustasama je naredio
> da izvedu srpsku djecu napolje, u skolsko dvoriste u
> kome je bio utaban snijeg. Djeci je naredio da trče
> ukrug po skolskom dvoristu, a na određeno rastojanje
> postavio je ustase. Naredio im je da kako koje dijete
> naiđe da mu odsjeku dio tijela - uvo, nos, ruku,
> obraz, izvade oko - i da mu to guraju u prosječeni
> stomačić, a zatim da masakrirano dijete dalje trči. I
> sve tako dok djeca nisu popadala. Onda su ih ustase
> dotukle na snijegu. Učiteljice su se
zumile.«
> Prema izvjestaju njemačkog generala »U skoli su ostala
> prazna mjesta srpske djece. Samo u sargovačku skolu
> nije doslo 53 djece« U skolskom dnevniku zabiljezeno
> je da je Radojka Glamočanin i ostala srpska djeca
> »umrla 7. veljače 1942. godine«.
> Papa Jovan Pavle je dva puta posjetio Hrvatsku, ni
> jedan put Jasenovac. Ovoga puta je izabrao da odrzi
> svetu misu i beatifikuje Ivana Minca bas umanastiru
> Petrićev
ac, odakle je franjevac Filipović na čelu
> ustaskih bandi za jedan »radnidan« poklao 2.73o
> pravoslavnih Srba, oko 500 djece.