Jedan mladi katolički svećenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni riječi progovoriti pa upita biskupa za savjet.
Ovaj mu reče:
- Sljedeći put popij čašu vode s dvije kapljice votke i odmah ćeš se osjećati slobodnije.
Poslije toga svećenik se osjećao tako dobro da ga ništa nije moglo uznemiriti. Nakon povratka s mise dočeka ga cedulja s biskupovom porukom:
- Poštovani, rekao sam nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. I još par savjeta: Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara. Ormar pored oltara je ispovjedaonica, a ne WC. Ne oslanjajte se više na kip Blažene djevice Marije, ne grlite ju i ne ljubite. Postoji 10 zapovjedi, a ne 12, 12 je apostola, a ne 7. Nijedan od njih nije bio patuljak. Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. and Co. David je pobijedio Golijata praćkom i kamenom, nije ga umlatio i prosuo mu mozak. Judu ne nazivamo kurvinim sinom. Papu ne zovemo El Padrino. Bin Laden nema veze s Isusovom smrću. Sveta vodica je za posvećivanje, a ne za osvježavanje ispod pazuha. Ne sjedi se ispred oltara i ne stavlja se noga na Bibliju. Hostija nije grickalica uz vino, već za vjernike. Grešnici idu u pakao, a ne u pizdu materinu. Onaj u kutu, pored zbora, kojega ste nazvali pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja. Na kraju se kaže amen, a ne fajrunt.