''Dugo si, dugo si drzala medj' svojim dlanovima crno lice ratnika kao da ga vec obasjava kobni neki suton. S brega sam video kako sunce utonu u zatone tvojih ociju. Kad li cu opet ugledati svoj zavicaj, cisto obzorje tvog lica? Kad li cu ponovo sesti za trpezu mrkih tvojih dojki? A u polusenci je gnezdo slatkog pricanja. Videcu druga nebesa i druge oci, picu s izvora drugih usana, svezih od limuna, spavacu pod krovom drugih kosa, zaklonjen od oluje. Ali svake godine, kad rum proleca rasplamsa secanje, tugovacu..za rodnom zemljom i kisom tvojih ociju nad zedji savana.'' L.S.S.