Ma ti si moja omiljena ortogonalna projekcija u ovom ravnom prostoru, pa se i obradujem tvom gostovanju :-] Kada odes, zelim te ponovo, vakuumiranom zeljom za otiscima tvojih prstiju na mom prasnjavom ekranu! Na kraju se sve, ma koliko sitno i nebitno bilo, preliva u umetnost... Ko zna, mozda je face ipak u pravu, ne postojis
Skroz sam zanemario space... Doduse to tamo je nespretan pokusaj, blago isforsiran da ostavim neku, nazovi prezentaciju o sebi, tj o jednom delu sebe, koji jos uvek nije potpuno definisan.. Mislim da ce me sve manje biti tamo.
Hajde ubij tu bubu.. pa da razmenimo recepte za zivot