GODINA 1916. Badnji dan. Iznureni, poniženi i izdani srpski vojnici i izbegli narod umiru na jadranskim obalama. Čekaju da ih saveznici zbrinu. Regent Aleksandar Karađorđević u očajanju piše ruskom caru Nikolaju Drugom: “U najtežem trenutku obraćam se Vašem imperatorskom veličanstvu, u koje sam uvek polagao svoje poslednje nade s molbom za vašu visoku intervenciju. Da spasem vojsku od sigurne propasti”. Iz Petrogada je brzo odgovoreno. Ruski car je, primivši apel, odmah uputio ultimatum Engleskoj i Francuskoj - “Ukoliko se srpska vojska ne izbavi iz Albanije, i to odmah, Rusija raskida savez sa Antantom i sklapa separatni mir sa Nemačkom”.
GODINA 1916. Badnji dan. Iznureni, poniženi i izdani srpski vojnici i izbegli narod umiru na jadranskim obalama. Čekaju da ih saveznici zbrinu. Regent Aleksandar Karađorđević u očajanju piše ruskom caru Nikolaju Drugom: “U najtežem trenutku obraćam se Vašem imperatorskom veličanstvu, u koje sam uvek polagao svoje poslednje nade s molbom za vašu visoku intervenciju. Da spasem vojsku od sigurne propasti”. Iz Petrogada je brzo odgovoreno. Ruski car je, primivši apel, odmah uputio ultimatum Engleskoj i Francuskoj - “Ukoliko se srpska vojska ne izbavi iz Albanije, i to odmah, Rusija raskida savez sa Antantom i sklapa separatni mir sa Nemačkom”.