Pain is temporary. It may last a minute, or an hour, or a day, or a year, but eventually it will subside and something else will take its place. If I quit, however, it lasts forever.
"Ujutru, u pola šes' ustajem, odlazim u WC.. Kad ja pogledo - puna bašta vode! Odkud voda, kiša nije padala... Leto, sunce grije, av-avgust mjesec... Kad ja - septička jama se preljila.. Ja ništa; očo na telefon, zovem.. Doćemo Savo danas. Dobro. Dođte, možete doći. Nji' nema danas! Zovem sutra - nema ni sutra! Zovi mjesec dana - nema ih! E, bogami doći ćete, vrlo brzo, i to, i to ćete doći svi! Doći će i policija; doći će i hitna pomoć, doći će vatrogasna služba... Oni tamo kartaju šaha - igraju šaha, kartaju karte.. Imaju 20 - 50000 dinara platu, a sirotinja jadna, nema kruha da jede. E, nećemo tako kolege! Uzmem drveni krst, napravim krst, stavim pokraj septičke jame i napišem: "Skočio sam u septičku jamu zbog kikindskih pedera, kurvi, milijardera, jajara, licimura!" - i popnem se na tavan. Nije prošlo pola sata, stiže 3 kamiona iz komunoga da iscrpe a septičku jamu. Oni su jamu ispraznili pola metara do - govana. Kad je bilo ono najgušće, oni rukama trpaju govna i u kantu i izvlače mene iz septičke jame. Kad su septičku jamu ispraznili, vidli su nema Save, nema čoveka, gdje je čovek?! To je ulica Dositejeva 21 19, Kikinda. Ja sa tavana progovaram: "Jesam lipo ipak reko da ćete morat doći, jebem vam sve živo i mrtvo! Da sam tužio - opet sam Miloševića hteo. Da sam tužio 500 dinara svaki dan; 30 dana po 500 dinara, koliko je to para?! To je 150000 dinara! (A to po 5000, kurac bi joj dao???) ..I oni nisu; očo, kurac, oće, đole; hteli mene da tuku kikindski licimuri i pederi i demoni! E neš' kolega! Pali! Marš iz moje avlije! Kraj. Tako sam opametio kikindske pedere i kurve i budale i licimure! Zbogom Kikindo, na kurac te nabijem! "