Najveća prijetnja životu na Zemlji   
   
Ozonski se omotač stvarao milijardama godina, sve to vrijeme štiteći život na Zemlji, dozvoljavajući mu da se razvija u najneobičnije oblike, koji su se rađali, živjeli i umirali, pojavljivali i nestajali, nesvjesni 'dobrog duha' iznad sebe. Čini se da će prva vrsta svjesna njegova učinka biti ta koja će ga i uništiti   
   
   
   
   
Ozonski omotač dio je stratosfere, jednog od slojeva Zemljine atmosfere, koji se nalazi na visini od 17 do 50 kilometara iznad površine, između troposfere i mezosfere. Iako govorimo o omotaču, treba imati na umu da se velika koncentracija ozona mjeri u 1/1.000.000. Na svu sreću, i tako mala koncentracija dovoljna je za očuvanje života. Ozon je alotropska modifikacija kisika sastavljena od tri atoma (za razliku od 'klasične' molekule s dva atoma), podosta nestabilna, koja ipak u stratosferi može 'živjeti' dovoljno dugo. Ime je dobio prema grčkoj riječi koja znači 'mirisan, koji ima miris'. Riječ je naime o plinu prodornog mirisa, koji se može osjetiti nakon velikih oluja i oko dalekovoda kada je u zraku puno vlage.

Ozon nastaje reakcijama razdvajanja molekula kisika, a u laboratorijima su to najčešće električne reakcije. U prirodi glavnu riječ vode UV zrake, iste one koje izazivaju crnilo i rak kože. Zrake koje dolaze sa Sunca na svom putu do Zemlje i nas udaraju u stratosferu, gdje razbijaju molekule ozona, na jedan atom i molekulu kisika, a zatim i molekulu kisika na dva atoma. Istovremeno se događa i spajanje slobodnih atoma kisika s molekulama kisika u molekulu ozona i upravo taj ciklus zadržava velike količine UV zraka.


   
Ciklus stvaranja i razaranja ozona i kisika   


Smanjivanjem količine ozona UV zrake razaraju molekule kisika puno brže no što traje stvaranje molekula ozona, zbog toga što se preskače prvi korak u ciklusu, pa nastaju ozonske rupe, kroz koje zračenje prolazi u puno većoj mjeri no inače. Jedan od glavnih razloga nestajanja ozona je djelovanje čovjeka. Ironično je što raznim zagađivanjima okoline, u kojima prednjači izgaranje fosilnih goriva, osim što ozon nestaje iz stratosfere, u kojoj je iz opisanih razloga prijeko potreban, povećava se njegova koncentracija u troposferi (najnižem sloju), gdje je vrlo štetan i pridonosi globalnom zagrijavanju Zemlje.

Osim ispušnih plinova glavni je krivac, barem što se čovječjeg uplitanja tiče, freon, jedan od agresivnijih plinova kada je molekula ozona u pitanju. Na svu sreću, zamrzivači i slične naprave te razni sprejevi već se desetak i više godina pune drugim plinovima. Ipak, po cijelom se svijetu još mogu pronaći velike hladnjače čiji vlasnici nemaju novaca/ne žele/ne mare/ne znaju/prave se ludi kada je ozon i njegovo očuvanje u pitanju.


   
Računalni prikaz ozonske rupe. Koncentracija ozona označena je bojama, a plava označava najmanju.   


Znanstvenom je svijetu poznato da se Zemlja ne trudi očuvati život baš u istom obliku kroz svoju povijest, čemu su svjedoci brojni fosilni ostaci, nastali tijekom velikih izumiranja, pa će npr. jedan vulkan izbaciti dušikovih oksida (koji također nisu najbolji prijatelji ozona) dovoljno da naprave rupu ili dvije na omotaču. Kako se za omotač doznalo tek u skorijoj povijesti, nitko ne može sa sigurnošću tvrditi da je jedini, ili barem glavni, krivac upravo čovjek. Možda se već više puta događalo da su rupe na omotaču tolike da unište većinu ili barem dio vrsta koje su u tom trenutku obitavale. Nažalost, još uvijek ne postoji način kako to saznati.

Ipak, bez obzira tko bio glavni krivac i kolika je stvarna uloga čovjeka u uništavanju osnovnih preduvjeta za život na Zemlji, potrebno je detaljno i ozbiljno razraditi plan očuvanja ozonskog omotača, pa čak i usmjeriti velik dio novca razvijenih za istraživanja umjetnog 'krpanja' ozonskih rupa i smanjivanja štetnih zračenja. Dok se 'veliki' ne dogovore, na nama je samo da se štitimo od zračenja, u čemu nam konstantne kiše uvelike pomažu, i da se nepotrebno ne izlažemo Suncu, bez obzira koliko lijep naš ten nakon toga bio. Jer tanka je granica između lijepog tena i zloćudnog raka. Zar je stvarno želite prijeći?
   
   
T-portal \ Penx