Nosis modru haljinu, onu meni najdrazu
Ali znam to nije zbog mene
I u oci gledas me da mi srce polomis
I da umrem od ljubomore

Tajno iza koljena kap parfema nanosis
Ali znam to nije za mene
Nocas ides tko zna gdje, samog sebe sram me je
Kada znam da sam ti kriv za sve

Al' ja nisam k'o i drugi,
Ja uvijek prastam prvi

Steta sto, sto je kurva
Kazu svi, a ja sutim
Steta sto, sto je kurva
Ne znaju, a ja slutim...

Nocas ides tko zna gdje, samog sebe sram me je
Kada znam da sam ti kriv za sve
I u oci gledas me da mi srce polomis
I da umrem od ljubomore

Al' ja nisam k'o i drugi,
Ja uvijek prastam prvi

Steta sto, sto je kurva
Kazu svi, a ja sutim
Steta sto, sto je kurva
Ne znaju, a ja slutim...

Prljavo Kazalište

Tuzno je kad volis kurvu! 

Zaista je tužno, ali, eto, spadam i ja među one koji ima neki popustljiv odnos prema kurvama. On proizilazi iz moje upitanosti zbog čega je neka žena uopšte postala kurva? Ili, još gore, ne čuči li u svakoj ženi ponešto od moguće buduće kurve? I nisam sklon da olako sudim ženama koje slove kao kurve. Nešto ih takvim učinilo. Možda  je moje shvatanje bolesno, ali sam slab prema kurvama zato što sam sebi utuvio u glavu da sam možda onaj koji će im pružiti ljubav koju nikad nisu osjetile, ljubav dovoljnu da odustanu od svog stravičnog puta u ništavilo. Jedna takva kurva plakala mi je jedne noći u naručju, proklinjući sudbinu što me nije srela nekih pet godina ranije. I dugo mi pričala o svojoj golgoti. Našli smo se još nekoliko puta. Sada je ta ''kurva'' čestita žena čestitog čovjeka, dobra majka i kućanica, sasvim stabilno čeljade. Nikada više među nama ničeg ''kurvanjskog'' nije bilo. Naprotiv, poslije udaje i smirenja u meni je vidjela čovjeka koji joj je najbliži rod. Ponosim se tim svojim učinkom, a lično mislim da su neki poremećaji u društvenim vrijednostima, vremena kriza i ubistvene potrošačke psihologije, svih vidova bolesnih prestiža i slične stvari koje se više tiču sociologije i psihologije, uz postojanje muškog šovinizma koji bi da gospodari nad ženom kao upotrebnom vrijednoću svoga sirovog libida, doveli do neprirodne, sociopatološke ''proizvodnje'' kurvi. Svakako, ne odričem da među ženama takođe ima onih koje su kurve po vokaciji, koje dobrovoljno pristaju da budu izložene tržištu pornografije i prostitucije. No, takve se lako prepoznaju. U njima nema više ničeg ljudskog, u njih su osjećanja nešto što je glupo i neisplativo, to su prave aspide i takvih se čovjek mora čuvati.