BLAGA I DOBRA MESECINA

Blaga i dobra mesecina,
Sto pada, ko` molitve matera nasih
Po grobovima zaboravljenih
Milostiva je uteha onih,
Koji nerado pod suncem hode.
Mesecina.
Kad prozme sivi i snuzdeni oblak
I on bude beo i lep,
Ko` latice divnoga cveta..
I sivi, snuzdeni oblak!
I licima usedelih devojaka
Daje lepotu zaboravljenih noci,
Mladosti snova i cveca
I ocima tuznim sjaj strasnih,
Divnih asikovanja.
Mesecina. Majka nevoljenih,
Sestrica onih koji se vole,
Ulazi u srca pacenika
I dize stare, suzne spomene,
Ko` svele ruze iz prasnih knjiga.

Svi koji mnogo stradaju
Ne vole obesno sunce.
Mesecina. Njena je molitva srebrena
Nad grobovima onih
Koji su zalosno umrli.
Ko` miris neznana cveca
Ona je bolesnim,
Ko` bledi prsti devojke
Miluje obraze samotnim,
Ko` ritam starih, starih pesama
Zvoni u srcu nesrecnih.

Blaga mesecina, sestrica ljubavi
Milosno zove sebi turobne.



LANJSKA PJESMA

Mirisu silno bijeli cv`jetovi
I pada sitna kisa proljetna,
Ja kisnem sam.

O niko ne zna kako je
Tesko hoditi sam i bolestan,
Bez igdje ikog svoga,
U zlatno proljece.
U srcu mome nema ljubavi,
U srcu mom su tavni spomeni,
Divni i mucni.

Silno mirisu bijeli cv`jetovi.
Kisnem. Bez mira, bez ljubavi.
Sam i zalostan.

TAMA

Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
Ni kuda vode ove noci moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ruzna
Na sve sto se cekalo,
Ni otkud nemar jadni
Na sve sto se radilo,
Ni zaborav otkuda,
Zalosni na sve sto se ljubilo.
Magla.
Ko ce da mi kaze nocas, sta meni znace
Lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zasto bije tamno srce moje?
Kuda? Zasto?

PSALM SUMNJE

Toga je jutra pjevala zlatna ptica u srcu mom:
Koje su tvoje molitve djecace?
A ja sam lezao nijem, bez pokreta, ko` oni koji
Ocekuju posljednji udarac.
I nijema bijehu moja usta, s pecatom zaboravljenih molitava;
Gdje je ruka koja me slama i drzi krte konce moga zivota?
Ne,
Nema ruke koja me bije! Nema grijeha ni oprostenja!
Svjetlost kosmosa ja sam pio,
Tama kosmosa sad me slama.
Kosmos! – To je vreli glas tijela moga,
To krv moja siba i sumi i struji.
Da, to su molitve. To je polumracni smisao:
Krv moja moli
Molitvama, koje su kao jutarnje magle
Kad se dizu bijele i nijeme put bezimenog velikog neba.
Neznani!
Tvoja je ruka na meni i tebe moli krv moja, koja kruzi;
U polutami celije moje,
Ali kruzi!
U beznadnosti zivota ovog,
Ali kruzi!




JUTRO

Poslije nocne kise. Svanulo krvavo jutro.
Blijeste vode niz cestu ko` male vatre.

Poslije nocne muke,
O, zasto mi crvenim jutrima
Navjestas nemirne dane?
Je li to neka nebeska sala
Suncu na njegovom putu?- O, lako je suncu,
Na nevidljivom koncu Tvoje sile hoditi nebom
Vjecno i isto!
A meni je tesko drzati korak u svirepj igri
Sjaja i mraka nad mojom ubogom glavom.
I, ako je nesvjest konac ko` i pocetak
Tog kratkog sna,
Zasto me budis crvenim jutrima?
(1919)



VISINA

Rasplamsala zvezda daleko.
Dobra tisina. Sanjam
Hod plodnih snaga, cuvanih mudro,
Koje lete ko strele sa zlatnim, beskrajnim tragom,
I ne zna im se meta
I ne vidi pocetak.

Duboko ispod mene lezi,
Ko` smrskano, slepo u tami ogledalo,
Gorka tastina kojom se hrani
Jad svagdasnjeg zivota.
Ja sam posao beskrajnim, svetlim tragom.
Ja sam sam. I ja umirem.
Bez oprostaja se sa sveta odlazi.
(1919)

moze samo jedna recenica?


I sto vidim sve je pjesma i cega god se taknem sve je bol.

Genije.Najezim se