Tu si vala u pravu. 
Pogotovo ako pričamo o praksi. 

@silvanus
Pa onda je s'katoličke strane bilo nadograđivanja,šminkanja,falsifikata i ostalih stvari samo da bi se opravdao rascep.
Obrni okreni na slično mu izađe.
Opet kažem treba se držati zajedničkog uvek.A to je u Hrišćanstvu Otac - Sin -Sveti Duh...Tri u jednom.Amin
Na kraju krajeva nismo misionari nego forumaši.
Šta da kažu ovi jadni Luteranci koji pričest obavljaju sokom od borovnice!?
A i oni se računaju u Hrišćane.

Btw:Protetanska pobuna je opet imala za pozadinu moć i pare.Nisu ljudi hteli više da finansiraju megalomanske projekte u Rimu.Razne velelepne palate,papine dvorce...Ajd za Sikstinsku kapelu mi nije žao.

Greenfire,

није то тако једноставно...Било је и код римокатолика људи који су у свему били православни, рецимо римски папа Гргур Двојеслов (на прелазу из 6 у 7 век), а било је и цариградских патријараха који су били јеретици, рецимо Сергије у 7 веку... Не може се овај спор поједностављивати, а да се не упадне или у грешку или у негирање значаја теолошких разлика.

А има овде и мисионара...     разних боја и фела...


Него да се сви вратимо на тему:  Osobine muslimana

Него да се сви вратимо на тему:  Osobine muslimana

slazem se s tobom,i zato evo jedne price o muslimanima  i o vernicima,a vernici su svi dobrog vladanja ne vredjaju i ne sire razdor medju ljudima.


. . . :::Mladi musliman slabe vere::. . .

Jedan mladić, vrativši se sa studija iz inostranstva, zatražio je od svojih roditelja da mu nađu učenjaka koji bi mogao odgovoriti na njegova tri pitanja.
Nakon nekog vremena oni su našli jednog Islamskog alima voljnog da se sastane sa momkom, da ga sasluša i pokuša da mu odgovori na postavljena pitanja.

Njihov susret je protekao otprilike ovako:

Mladić: Hoceš li mi reći ko si?

Učenjak: Ja sam čovjek kao i ti, jedno od Božijih stvorenja i jedan od Allahovih dž. š.  poniznih robova.

Mladić: Volio bih da ti postavim tri pitanja, ali sumnjam da ćeš moći na njih da odgovoriš.

Učenjak: InšaAllah, ako bude Božija volja, mislim da ću biti u mogućnosti da odgovorim na tvoja pitanja.

Mladić: Jesi li siguran? Mnogi mi nisu mogli dati zadovoljavajući odgovor.

Učenjak : Dat ću sve od sebe, pa šta bude.

Mladić: U redu, pitanja su:
1.  Da li Bog postoji? Ako da, pokaži mi Njegov lik.
2.  Šta je takdir (sudbina) ?
3.  Ako je šejtan (sotona) stvoren od vatre, i na kraju će biti bačen u pakao koji je isto tako od vatre, hoće li mu i može li mu paklena vatra naškoditi?

Učenjak stade, zamisli se malo, priđe i snažno ošamari mladića.

Mladić: Hej! Zašto si se naljutio i zašto me ovako jako udari? Samo sam postavio svoja pitanja.  Ako znaš odgovor treba da mi odgovoriš, a ako ne ništa.  Tražit ću ko zna.  Ne treba da me šamaraš.

Učenjak : Polahko.  Smiri se.  Nisam se naljutio, nemam razloga.  Ovaj šamar je samo jednostavan odgovor na tvoja pitanja.

Mladić: Kako. . . zašto. . . ne razumijem. . .

Učenjak: Polahko, razmujet ćeš.  Smiri se.  Kako se sada osjećaš nakon ovog šamara?

Mladić: Loše! Boli me! Šta očekuješ da ti kažem?

Učenjak: Znači, vjeruješ da bol postoji?

Mladić: Naravno!

Učenjak: Pokaži mi njen lik.

Mladić (zastavši, mucajući)i: E, to ne mogu učiniti.

Učenjak: Uredu.  To ti je odgovor na tvoje prvo pitanje.  Svi mi osjećamo postojanje Svemogućeg Allaha, dž. š. , bez da vidimo Njegov lik.

Učenjak: Sinoć, jesi li sanjao da ću te ošamariti?

Mladić: Ne.

Učenjak: Jesi li uopće razmišljao o tome da ću te ošamariti?

Mladić: Ne.

Učenjak: Jesi li ikada mislio da ćeš dobiti šamar od mene zbog ovih pitanja?

Mladić: Nisam.

Učenjak: E, to ti je takdir, dragi prijatelju.  To je tvoja sudbina i odgovor na drugo pitanje.

Učenjak: Da nastavimo.  Moja ruka kojom sam te ošamario, od čega je?

Mladić: Od mesa, kostiju, kože, naravno.

Učenjak: A tvoje lice, od čega je ono?

Mladić: Pa, isto od toga.

Učenjak: I šta osjećaš nakon što sam te ošamario?

Mladić: Bol, rekao sam.

Učenjak: E, vidiš.  Bez obzira što su i šejtan (sotona) i pakao od vatre, Božijom voljom pakao će biti veoma bolno mjesto za njega.  Sad sam ti odgovorio i na tvoje treće pitanje.

Učenjak: I jesi li zadovoljan odgovorima?

Mladić: Jesam.  Veliko vam hvala.  Da vas Uzvišeni Gospodar nagradi, da vas još dugo poživi i da mi još puno toga od vas naučimo.

Učenjak: Amin

Tako se i rastaše. . . . .

:Hikaja o prastanju:::...

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku:
“Danas me je moj prijatelj udario!”

Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen:
“Danas me je moj prijatelj spasio!”

Ovaj drugi, koji ga prethodno udari a sada spasi, iznenađeno upita:
“Nakon što te udarih, pisao si po pjesku, a sada, nakon što te spasih, pišeš po kamenu – šta to znači?”

Prijatelj mu odgovori:
“Kada nas neko povrijedi, sjećanje na to trebamo zapisati na pijesku da bi vjetar oprosta mogao taj tren izbrisati. Međutim, kada nam neko učini kakvo dobro, sjećanje na to moramo ugravirati u kamen, stijenu, kako taj događaj nikada ne bi bio zaboravljen.”

Veoma dobro i poucno.

basster, ako imaš još ovakvih priča postavljaj. Možemo ih komentarisati i naučiti nešto o muslimanima.

 

Kad vernici nece ja cu nesto postavit pa cu i prokomentarisati neke delove koji mi smetaju.

   
OD LJEPOTE ISLAMA COVJEKA JE
OSTAVLJANJE ONOGA ŠTO GA SE NE TICENaša sreca na ovome svijetu, kao i spas od bolne kazne na Ahiretu, se temelje na vjerovanju u Allaha, dž.š., kao i cinjenju dobrih djela. Kaže Allah, dž.š.:"Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka cini dobra djela i neka klanjajuci se Gospodaru svome ne smatra Njemu ravnim nikoga!". (Prijevod znacenja - El-Kehf, 110.)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Dat mi je jezgrovit i kratak govor." (Taberani i Darekutni) Pod jezgrovitim govorom Poslanika, s.a.v.s., se podrazumijeva njegova sposobnost, data od Allaha, dž.š., da velika znacenja i brojne koristi izrazi u kratkim crtama na najljepši i najjasniji nacin, a primjer ovakvog govora je svakako i hadis: "Od ljepote Islama covjeka je ostavljanje onoga što ga se ne tice." (Tirmizi u Sunenu, Ibn Madže u Sahihu)

Ovaj hadis i pored svoje kratkoce i malog broja rijeci, sadrži brojne propise vezane za ponašanje, tako da ga ulema svrstava medu cetiri hadisa iz kojih se grana svako dobro djelo.

Pošto ovaj hadis sadrži mnoge koristi, pokušacemo, sa Allahovom dozvolom, pojasniti neke od njih

Prije svega, u pocetku hadisa: "Od ljepote Islama covjeka...", vidimo kako Poslanik, s.a.v.s., bodri muslimane da teže dostizanju visokih stepena u vjeri, a to su ljepota Islama i potpunost imana. Iz ovoga vidimo da iskrenom mu'minu nije svojstveno da se zadovolji niskim stepenima ukoliko je u mogucnosti da dosegne vece položaje. Poznato je da se onaj ko iz kovcega punog dragulja uzme samo jedan dragulj, a u stanju je da ponese citav kovceg, ne može baš pohvaliti pamecu, pa tako i onaj ko je zadovoljan necim drugim osim Džennetul-firdevsa, najuzvišenijeg Dženneta, nema kod sebe poleta, niti odlucnosti. Pravog mu'mina karakterišu pronicljivost i inteligencija koje ga tjeraju da uvijek teži dosezanju najvrednijeg i da uvijek pokušava da se u svemu poistovjeti sa dobrim ljudima i poslanicima na celu sa Muhammedom, s.a.v.s. Zbog toga on ne staje kod odredene granice u dobru do koje je stigao, nego uvijek povecava svoja dobra djela, kako bi povecao i svoj iman, a znamo da se iman, po shvatanju ehli sunneta vel džemata, povecava sa pokornošcu, a smanjuje sa griješenjem.

Pošto je svaki covjek sklon greški, a u prirodi covjeka je zaborav i ljubav prema strastima, onda svaki musliman mora da pazi na svoj iman, konstantno ga obnavljajuci, kako bi se spasio od Allahove srdžbe. Iman je poput odjece, kako dolazi u hadisu: "Zaista se iman troši u svakome od vas, kao što se troši odjeca, pa tražite od Allaha da obnovi iman u vašim srcima." (Hakim i Taberani)
Šta misli onaj ciji se iman toliko istroši i podere od vatre? Onaj ko se ne brine o svome imanu, i koji ga ne poboljšava, niti obnavlja, izložen je u svakom trenutku opasnosti pada u fitnu, napadima šejtana, kao i mogucnosti da upadne u valove nevjernickih ideja, kojima je ovo vrijeme pretrpano.

Takoder, covjek nije u stanju da obnovi svoj iman, niti da uljepša svoj Islam, osim ukoliko se prihvati onih stvari koje su bitne za njegov život na oba svijeta i ostavi sve što ga se ne tice. S druge strane, što covjek više uljepšava svoj Islam, to ga više tjera da ostavi ono što ga se ne tice od harama, sumnji, prezrenih djela, kao i besposlica, koje su u osnovi dozvoljene, ali za kojima covjek nema potrebe, poput viška hrane, pica, govora, spavanja itd... Sve ove stvari ne zanimaju iskrenog mu'mina koji upotpuni svoj iman i dostigne stepen ihsana, a ihsan je da obožava Allaha kao da Ga vidi, a ako Ga i ne vidi, onda Allah njega vidi.
VAŽNOST SVIJESTI O ALLAHOVOM STALNOM NADZORU NAD NAMA

Covjek nece moci ostaviti sve stvari koje ga se ne ticu, osim sa obožavanjem Allaha, kao da Ga vidi, a to videnje biva duševnim zamišljanjem Njegove moci, velicine i potpunosti, ili u najmanju ruku da obožava Allaha, zamišljajuci Njegovu blizinu i da ga Allah vidi u ma kom stanju on bio, jer se od Njega ništa ne može sakriti. Kada covjek dostigne ovaj stepen, kod njega se rada nova osobina, a to je stid od Allaha, dž.š., i on tada ostavlja, zbog Allaha, sve ono cega se stidi. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Stid od Allaha je da cuvaš glavu i ono o cemu razmišljaš, da cuvaš stomak i ono cime ga puniš, da se sjecaš smrti i iskušenja, a ko želi Ahiret, ostavlja ukrase dunjaluka, pa ko ovo ucini, on se istinski stidi Allaha dž.š.." (Tirmizi, Ahmed) Neka ulema kaže: "Stidi se Allaha u omjeru Njegove blizine tebi, i boj se Allaha u omjeru Njegove moci nad tobom."
Kada covjek osjeca Allahov nadzor nad sobom, svojim rijecima i djelima, i kada sam sebi obracunava racun prije nego mu bude obracunavano, tada mu postaje lahko da se udalji i ostavi ono što ga se ne tice, kao i ono za cime nema potrebe, jer i bez tih stvari, njegov život može da bude lijep i ugodan. Kada ostavi stvari koje ga se ne ticu, onda mu je lahko da se posveti stvarima u kojima mu je spas i korist na oba svijeta. To su stvari bez kojih ne može, poput hrane, pica, odjece i bracnog života, a koje su nužne za jacanje njegova tijela, za odmor, kao i za produženje ljudske vrste. Ovo su stvari koje ga se ticu i koje mu donose spas i korist ovoga svijeta, a ono što mu donosi spas na Ahiretu je traženje i sticanje znanja, mudrosti i pohvalnih osobina, rad na uklanjanju pokvarenih osobina iz svoje duše, kao i stalni pokušaji u ostvarivanju duhovne potpunosti.

Cak se i neophodne dunjalucke potrebe mogu pretvoriti u ibadete kod onoga ko doživljava Allahov stalni nadzor nad sobom, jer se i obicno spavanje pretvara u ibadet, ako se njime nijeti duhovni i tjelesni odmor, kako bi se dobila snaga za obavljanje ibadete. Ovako je i sa ostalim dozvoljenim stvarima, koje sa dobrim nijetom postaju ibadeti za koje covjek biva nagraden, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: "... i vaše opcenje sa ženom je sadaka." Kažu: "O Božiji Poslanice, zar i kada neko zadovolji svoju strast, ima nagradu za to?" Kaže: "Šta mislite, da ju je zadovoljio sa haramom, da li bi imao grijeh? Pa i ukoliko je zadovolji sa halalom ima nagradu za to." (Muslim)
1. Šta znaci ostavljanje onoga što te se ne tice?

Prva stvar, koja se podrazumijeva pod ovim ostavljanjem, odnosi se na cuvanje jezika od pokvarena i lažna govora, kao što kaže Poslanik s.a.v.s.: "Od ljepote Islama covjeka je da što manje govori o onome što ga se ne tice." (Ahmed)
Kaže Omer Ibn Abdulaziz: "Ko bude smatrao svoj govor svojim djelom, govorice samo ono što ga se tice." Ovo je tacno, zato što mnogo ljudi ne smatra svoj govor djelom za koje ce biti odgovoran, tako da je veliki dio njihova govora upravo oko onoga što ih se ne tice, niti za cime imaju potrebu. To je razlog zbog cega mnogo griješe upravo govorom, za što ce biti pitani i odgovorni.

Medutim, ono što je još gore, jeste cinjenica da su psovkama, ogovaranjem, nemimetom i laži, zamijenili pohvalan govor za koji bi bili nagradeni, ali su oni samo uzalud potrošili dragocjeno vrijeme, uzevši ono što je prezreno, umjesto onoga u cemu je svako dobro.
Kada je Muaz, r.a., tražio savjet od Poslanika, s.a.v.s., on mu je preporucio šutnju, osim zbog dobra, pa ga Muaz, r.a., pita: "Da li cemo biti kažnjeni zbog onoga što su naši jezici govorili?" Poslanik, s.a.v.s., ga udari po stegnu rekavši: "Teško tebi Muaze, da li ce ljudi biti bacani u Džehennem, osim zbog onoga što su njihovi jezici izgovarali? Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti od zla. Govorite dobro i bicete nagradeni, i šutite od zla i bicete spašeni." (Hakim i dr.)

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Sve što sin Ademov izgovori je protiv njega, a nikako za njega, osim naredivanja na dobro i zabranjivanja zla, kao i sjecanja (zikra) na Allaha, dž.š.,...". (Tirmizi, Ibn Madže)
Ljudi koji su sjedili u halki kod Imama Sevrija se zacudiše ovom hadisu, tako da on rece: "Zašto se tome cudite? Pa zar nije Allah, dž.š., rekao: "Nema dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela cine, ili da se uspostavlja sloga medu ljudima." (Prijevod znacenja - En-Nisa, 114.)

Kaže Kerhi: "Govor roba o onome što ga se ne tice je znak da ga je Allah, dž.š., napustio."
Stvari koje se ne ticu covjeka ponekad mogu biti vezane za njegov dunjaluk ili Ahiret, a ponekad to mogu biti stvari vezane za njega ili za nekog drugog.

Primjeri stvari koje se covjeka ne ticu, a vezane su za njega
- Upadanje u širk, novotarije i razne izmišljotine, koje odvode covjeka sa Pravog puta u zabludu, da nas Allah sacuva od toga.

- Žudnja za nekim velikim grijesima, kao i neoprezno upadanje u male grijehe, koji, ukoliko se objedine, mogu covjeka i upropastiti.
- Posezanje za zabranjenim stvarima koje covjeka odvracaju od namaza i sjecanja na Allaha dž.š., a od njih, tri su najopasnije: konzumiranje alkohola i drugih opojnih sredstava, kockanje koje uzrokuje raspad porodice, kao i opsjednutost muzikom i muzickim instrumentima, koji pobuduju nifak u srcima i koji su prethodnica bluda.

- Opsjednutost nekim zabranjenim sredstvima za razonodu, poput šaha, kartanja i dr., u kojima musliman upropaštava svoje vrijeme ili novac, a ponekad i oboje. U ovo spadaju i putovanja, ciji cilj nema šerijatsku osnovu, kao i prikupljanje statua, slika i drugih skupih besposlica.
- Citanje od koga nemamo koristi, poput citanja prica koje pobuduju strasti ili odvode citaoca u neki zamišljeni svijet. U to spada i literatura koja navodi na kriminal i nasilje, kao i ona koja navodi na zadivljenost nevjernicima ili grješnicima.

- Pretjerivanje u istraživanju nekih zamršenih i beskorisnih pitanja od kojih nama koristi u dunjaluckom, a ni u ahiretskom pogledu. Takva pitanja su npr. o nejasnim ajetima, o pojedinostima vezanim za prijašnje narode i poslanike, kao i pitanja vezana za gajb, poput bica Allaha, dž.š., i Njegovih svojstava, nacina stvaranja meleka, stvari vezanih za džine, kao i ostale stvari koje cisti Šerijat nije spomenuo, niti nas je Allah, dž.š., zadužio da ih spoznamo ili pitamo o njima. Od najopasnijih stvari ove vrste je pretjerivanje u pitanjima koja su vezana za odredenje (el-kada vel-kader), jer Poslanik s.a.v.s.: "Kada se spomene kader, vi šutite." Ispravni prethodnici su prezirali istraživanje i udubljivanje u ove stvari, kao i u stvari koje se nisu desile i koje ce se teško desiti.
Primjeri stvari koje se covjeka ne ticu, a vezane su za druge

1. Otkrivanje privatnih stvari drugih ljudi postavljanjem nepristojnih pitanja, kao: odakle ideš, gdje ideš, ko ti je bio u kuci, da li si kupio to i to, zašto ti to uradio itd.
2. Nepristojno nametanje svog mišljenja drugima u vezi sa stvarima kod kojih odlucuje licni ukus pojedinca, koji biva u skladu sa Šerijatom, poput nacina razmještanja namještaja, boje automobila itd.

3. Zanimanje za sramote drugih i njihovo prenošenje. Najopasnije je uvelicavanje tih sramota, cime se objedinjuje gibet sa lažima, što je znak malog nifaka.
4. Donošenje suda o ljudima da li ce biti od stanovnika Dženneta ili Džehennema, zaricanje da ce Allah, dž.š., nešto sigurno uraditi ili preporucivanje nekih ljudi, tj. govor da oni nemaju grijeha i da zbog toga zaslužuju Džennet. Kaže Allah, dž.š.: "Ne povodi se za onim što ne znaš! Sluh, i vid, i razum, za sve to ce se, zaista, odgovarati." (Prijevod znacenja, El-Isra, 36.)

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: "Ne preporucujte sami sebe. Allah najbolje zna ko je dobrocinitelj od vas." (Muslim)
Od Džunduba ibn Abdullaha, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., pricao kako je neki covjek rekao: "Tako mi Allaha, Allah nikada nece oprostiti tom covjeku.", pa je Allah, dž.š., rekao: "Ko se to zarekao da Ja necu oprostiti tom covjeku? Ja sam mu vec oprostio, a osujetio sam tvoje djelo (tj. tvoje rijeci se nisu ispunile)." (Muslim)

6. Uhodenje u cilju saznavanja grešaka i sramota drugih ljudi, što je zabranjeno Allahovom vjerom u bilo kom obliku i bilo kojim sredstvom.


Ovo nije tacno, ljubav ka Bogu moze pomoci ali se i bez nje mogu ostaviti stvari koje nas se ne ticu. Stavio sam Bog jer ne mora da se odnosi samo na Alaha



Ove stvari nas se itekako ticu, da li je ovde vidljiv strah od istrazivanja, jer ono moze da oslabi veru?
 

Mislim da je ideja jasna. Ljubav prema Bogu je osnova naseg zivota i smisao postojanja. Sve, prema tome bi trebalo biti samo sredstvo da se ljubav razvije i uveca. Tvorc koji nas je stvorio i dalje nas stvara. On napaja nase karmicke struture neprekidnim izvorom zivota. Bilo kakav razvoj i prosperitet bez bozanske sustine u njemu je nemoguc. Kreativnost u sferi materijalnog samo je rezultat duhovne podloge. Ta duhovna podloga upravo je stvorena tezeci duhu tj. drzeci se zapovjedi koje je Muhamed dao ljudima.

Ako je zapad zrela jabuka onda je istok pupoljak koji sazrijeva. Akumulacija duha neminovno se odrazava u materiji.