Osjećaj praznine odlika je koja često prati današnji sve ubrazaniji tempo života. Dok je izvana sve brže, iznutra možemo osjećati kako nas povremeno zahvaća nešto poput osjećaja praznine. On može biti povezan s gubitkom, ali i ne mora, objašnjavaju treneri svjesnog življenja Kathy Ryndak i Gord Riddell, te otkrivaju kako se s njime najbolje nositi…

    Praznina često može biti uzrokovana nekim događajem, obično povezanim s gubitkom. Gubitak zdravlja, voljene osobe, posla, ili gubitak odnosa, sve to mogu biti katalizatori koji dovode do toga da se osjećamo kao da nedostaje jedan dio nas. Kod nekih je pak taj osjećaj praznine već oduvijek tu i oni se većinu vremena moraju truditi kako ga ne bi osjetili. Postati svjesnima onoga što osjećamo, i kako se nosimo s tim osjećajem može biti od daljnje pomoći.

    Prvo što moramo razumjeti jest da je osjećaj praznine normalna stvar. Niste ništa napravili krivo. To je vjerojatno jedan od najpervazivnijih osjećaja koji ljudi imaju i o njemu se uglavnom ne razgovara. Sjetimo se kako smo u djetinjstvu potpuno ovisni o drugima izvan našeg sebstva kako bismo preživjeli, kako smo ovisni o hrani, ljubavi, toplini i zaštiti od vanjskog svijeta. Kada nešto nije u redu, dijete zaplače i njegovi se prohtjevi, nadajmo se, ispune. Poruke koje smo tim putem internalizirali su one da su ugoda i sigurnost nešto što dolazi izvana. S obzirom na to da se ovdje radi o maloj djeci koja su bespomoćna, nema drugog načina. Dječje potrebe emocionalno i fizički moraju zadovoljavati roditelji kako bi djeca uopće bila u stanju doslovno preživjeti. No kada smo odrasli to više ne vrijedi.

    Raditi ono što znamo

    Ako u obzir uzmemo sve navedeno i time to da u sebi imamo naučeno to da tražimo izvan sebe kako bismo popunili prazninu i našli sigurnosti i ugodu, vjerojatno ćemo napraviti niz izbora koji čak u nekim slučajevima mogu pogoršati prazninu. I opet da naglasimo, možda nismo ni svjesni drugih opcija koje postoje. Trebamo naučiti da, čak i kad osvjestimo te nove opcije i naučimo nove načine nošenja sa stvarima i prema tome se promjenimo, da je čak i tad osuđivanje samog sebe za ne-znanje u prošlosti kontraproduktivno i samo nas može dovesti do toga da se osjećamo lošije.

    Što trebamo naučiti da poboljšamo stvari:

    Odnosi: obično tražimo tu jednu osobu za koju mislimo da će namiriti sve naše potrebe i da ćemo se radi nje bolje osjećati. Činjenica: Odnosi nam mogu olakšati osjećaj praznine ali samo nakratko. Ako očekujemo da ćemo se radi nekog drugog osjećati bolje na kraju ćemo se osjećati razočarano jer su nas „oni razočarali“ (nisu uspjeli ispuniti naša očekivanja) i počet ćemo ih gurati od sebe. Nitko ne može ispuniti našu vlastitu prazninu osim nas samih. Previše je tražiti od druge osobe da nas učini cjelovitima i ispuni sve naše potrebe.

    Alkohol, droge i hrana: Pretjerivanje s time donosi kratkoročno olakšanje bez ikakve sumnje, ali dugoročno može imati uništavajuće djelovanje na naša tijela i emocije. Alkohol djeluje depresivno, a kad k tome dodate osjećaj praznine poslije ćete se osjećati još gore nego prije. Isto vrijedi i za rekreacione droge i u manjem obujmu, za hranu.

    Posao: Bacanje sebe u posao može definitivno biti dobar način distrakcije, ali praznina time ne nestaje. Štoviše, svaki put kad se nađete bez posla, osjećaj praznine će opet početi navirati.

    Otprilike sve može imati smirujući kratkoročni efekt na prazninu, i s obzirom na to da djeluje možemo razviti jaku vezanost na te stvari. Ljudi, mjesta i stvari su sve vanjske zamjene, izvan našeg sebstva kako bismo se osjećali ok i uspjeli privremeno ispuniti prazninu.

    Naučiti kako raditi ono što stvarno trebamo

    1. Trebali bismo naučiti kako zadovoljiti naše potrebe tako da ne moramo više ovisiti o vanjskim stimulansima i očekivati od njih da ih zadovolje. No istovremeno moramo ostati svjesni da smo kao ljudi visoko društvena bićša i da trebamo druge ljude i komunikaciju s njima. Ne kažemo da trebamo sami zadovoljiti sve naše potrebe. Trebamo naučiti razlikovati one koje možemo i one koje ne možemo sami zadovoljiti.

    2. Otkrijte koje to stvari uzrokuju vaš osjećaj praznine. Ako ste imali neku vrstu gubitka u životu možda je osjećaj praznine jednostavno dio procesa tugovanja. Ako osjećate prazninu cijelo vrijeme, tada primjećujte što je pogoršava.

    3. Promatrajte što radite da biste ispunili prazninu. Postoji šansa da je upravo neki od tih pokušaja ispunjavanja ustvari čine većom.

    4. Naučite se povezati sami sa sobom. Kada ste povezani sa sobom rjeđe ćete osjećati prazninu. Najvažnija stvar koju možete napraviti kako biste se povezali sa sobom je disanje. Jednostavni duboki udasi koji prolaze vašim tijelom sve do nožnih prstiju mogu napraviti veliku razliku, a to možete raditi bilo gdje, u bilo koje vrijeme, i treba samo par minuta da se osjeti povezanost.

    5. Spiritualne vježbe kao što je meditacija pomoći će vam da se „spojite“ sa svojim inutitivnim sebstvom.

    6. Vidite i osjetite ljubav koja je oko vas u kojem god obliku, u obliku prijatelja, obitelji…Ako tražite ljubav u samo jednom obliku vjerojatno je nikad nećete vidjeti ili osjetiti.

    7. Ispunite svoj život sa stvarima koje vas zaista interesiraju izvan posla i obaveza. Hobiji i posebni interesi su izvrsni načini da se popuni praznina.

    8. Okružite se ljudima koji poboljšavaju vaše iskustvo života. Ljudi koji vas vuku dolje vam neće pomoći da iskusite slobodu življenja.

    9. Dajte svoje vrijeme, volontirajte da pomognete drugima. Kada vam se plaća za to da drugima pomažete to može djelovati ispunjavajuće, ali pomaganje u svrhu samog pomaganja djeluje integrirajuće. Prakticirajte zahvalnost za ono što već postoji u vašem životu. Prestanite se samosažalijevati, to samo usmjerava vašu energiju na ono što mislite da nemate, umjesto da se fokusirate na ono što već imate.

    10. Počnite sudjelovati u praksama koje su orijentirane na um, tijelo i duh kao što su tai chi, yoga, bubnjanje ili terapije usmjerene na tijelo.

    Može potrajati neko vrijeme dok ne naučimo kako ostati povezanima s našim sebstvom. No saznanje da je ovaj osjećaj praznine prirodan i da radi toga nije nešto „krivo“ kod vas, je važan prvi korak. Naučiti kako popuniti prazninu sa ponašanjima koja potiču život je zapravo teže nego prihvatiti destruktivna ponašanja koja nam daju kratkotrajno olakšanje. No dugotrajne koristi koje od toga imamo su neprocjenjive.

Izvor: Svjesno življenje by Kathy Ryndak i Gord Riddell

Mislim da postavljanje ovakvih tekstova nije bas najbolja ideja, svakodnevno citanje istih je uvod u hipohondriju.

A nikom nigde ne spominje meditaciju , jogu 
Niko nigde ne pominje da postoji jos nacine da napunite ili ispraznite svoje cakre, svoje telo, da ocistite svoju energiju...super
Evo ja cu da pomenem
Neki su prazni pa se "dopune" a neko kanalise svoju energiju i srce mu lupa :dum, dum 

Praznina se ispunjava radom na sebi, promenama svakodnevnog nacina zivota, druzenjem sa ljudima, upisivanjem nekog kursa koji volimo itd. Kada pronadjes sebe, neces se ni osecati prazno.

Joga 

Ma, meditacija. Ispraznis se svega i osetis se ispunjenijim 

Ammm generalno...ali ako izmedju tog slanja das nekome svoj visak onda si iskupunjen ...eto svrhe 

Upravo sam dosao do zakljucka da ja osecam osecaj praznine samo kad mi je dosadno. Ukoliko sam zauzet i nemam vremena da osecam prazninu, ja je zaista ne osecam... Znaci kao sto bi rekli matorci :" Samo rad, rad, rad i rad"


I kako da naucim da meditiram, hocu i ja to hahah