Ja ne mogu slatkog da se odreknem  Bez hleba bih najopustenije mogla, inace ga mnogo ne jedem, u proseku po 2-3 parceta nekog integralnog na dan...Ali slatko  Barem kockicu cokolade, u suprotnom, kriziram 

Ne mere ,dobro si  


Skoro ..od dva zla biram manje ,daklem zuti  
A za ostalo sve si verovatno u pravu  



Jedem  

5 kasika meda dnevno jer slabo jedem ugljene hidrate  

Upravo tako...

Problem nije u tome sto se jede beli secer, vec sto se jede secer iz trske (koji se uvozi i prepakuje jer je dosta jeftiniji od secera iz secerne repe), koji je iste kalorijske vrednosti, ali manje slatkoce, tako da se umesto jedne kasicice stavljaju dve ili tri...

Moja majka je 15 godina radila u industriji proizvodnje secera.
Zuti secer ne bi taknula ni kasikom.


Sto se tice hleba, najbolji nacin je kucna proizvodnja...
Koga mrzi da mesi, mini pekare kostaju od 3500 dinara, pa na vise... a hleb je vrhunskog kvaliteta...
Inace, ovo sto se kod nas prodaje kao integralni hleb je farban... taj intezitet tamne boje nikada nisam dobila u kucnim uslovima, cak i kada sam pravila hleb od 100% graham brasna...

Da, bre,a tek to za boju .. to je hilarious    nema teorijske sanse da hleb bute tamno braon, osim ako nema boju, evo gore pomenuti NOrdijski hleb je boje mahagonija    ludilo 

ima jedan dobar, doduse, i to sam slucajno naletela u Hleb&Kifle-ama zove se Softcorn ili tako nesto .. 8 parcica kosta 140 dinara    ali je pun svega zitaricnog sto volim, samo boja mu je  .. tamni mahagoni  Majku im sta nam rade 

jao sad mi se prekopcao rambo kad sam procitao ovo 

chocolate - hleba
chocolate - hleba
chocolate - molim?

Molim?

Jbt,ja odgovorih na pet pitanja kako "ne treba"
Hahaha,koji si kralj

Ortoreksija- opsjednutost zdravom prehranom

Kada je 1997. g. dr. Steven Bratman otišao iz rodne Kalifornije u New York raditi kao kuhar u komuni, nije ni sanjao da će postati svjetski poznat. U komuni se bavio kuhanjem i uzgojem hrane osobama koje su mnogo pozornosti posvećivale pravilnoj prehrani. S vremenom je uočio da njihova okupiranost namirnicama postaje otežavajuća u svakodnevnom životu. Dobivena saznanja skupio je u knjizi koja je uskoro postala bestseller Health Food Junkies Overcoming The Obsession With Healthy Eating. U njoj je prvi put naveo i kovanicu orthorexia od grčkog “orthos” što znači pravilan i “orexis” apetit. Ortoreksičar je osoba opsjednuta zdravom prehranom. U tih osoba javlja se osjećaj krivnje ako jedu nezdravu hranu kao što je npr. fast food ili brzu hranu. Istodobno su opsjednuti izbjegavanjem pesticida, herbicida, GMO hrane i nastoje kupovati samo ekološke namirnice. Često je njihov pogled na hranu povezan s prihvaćanjem holističnog pristupa zdravlju, to jest vjerovanju da je naše zdravlje u prvome redu određeno kvalitetom hrane koju jedemo. Ortoreksija se razlikuje od anoreksije po tome što je kod anoreksičara preokupacija vitka linija i nije važno postiže li se zdravom prehranom ili gladovanjem. Na ortoreksiju nailazimo kod veganaca, vegetarijanaca i makrobiotičara koji se postupno počinju odricati sve većeg broja namirnica u nastojanju da se pravilno hrane. O poremećaju se može govoriti kada se smanji broj socijalnih kontakata (ručkova i večera) zbog suženog izbora hrane.

Orthorexia neurosa nije poremećaj prehrane i ne razvija se zbog niske razine osjećaja samopoštovanja. Obično počinje neprimijećena izbacivanjem nezdrave hrane - poput grickalica, slatkiša i gaziranih pića, no u međuvremenu slijedi izbacivanje cijele skupine namirnica.   

Hrana postaje glavna stvar i jelovnik se planira po nekoliko dana unaprijed. U psihičkom pogledu javlja se osjećaj superiornosti nad ljudima koji se “nezdravo” hrane. Javljaju se i prvi zdravstveni problemi sužene prehrane kao što su manjak vitamina i minerala, oslabljena građa kostiju, probavne poteškoće i izostanak menstruacije.

Bratmanov test za ortoreksiju

Ako odgovorite potvrdno na više od četiri pitanja, možda imate simptome poremećaja ortoreksia nervosa.

1. Trošite li više od tri sata na dan razmišljajući o zdravoj hrani?
2. Primjećujete li kako planirate obroke za nekoliko dana unaprijed?
3. Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu?
4. Je li vam kvaliteta života snižena otkad se povećala kvaliteta vaše prehrane?
5. Jeste li u posljednje vrijeme postali stroži prema izboru hrane?
6. Poboljšava li vam konzumacija zdrave hrane osjećaj samopoštovanja?
7. Jeste li se radi konzumacije "prave" hrane odrekli hrane u kojoj ste uživali?
8. Uzrokuju li vam prehrambene navike teškoće u konzumaciji hrane izvan kuće, udaljavajući vas od obitelji i prijatelja?
9. Osjećate li ikad krivnju ako tu i tamo "skrenete" od svojih pravila?
10. Osjećate li potpun mir i kontrolu nad samim sobom ako jedete zdravo?

Dr. Bratman vjeruje da ljudi koji su opsjednuti zdravom prehranom zaista imaju problem i trebaju se ozbiljno liječiti, poput anoreksičara i bulimičara. "Ortoreksija je često samo izvor psihološkog distresa, a ne fizička opasnost", Dodaje da ortoreksija može voditi u poremećaj prehrane kako prehrana postaje sve rafiniranija, a sa stajališta roditelja ili partnera postaje slična anoreksiji". Ortoreksija počinje prilično nevino sa svrhom poboljšanja općenitog zdravstvenog stanja, a prerasta u opsesiju.

"Što jesti, koliko i koje su posljedice nepravilne prehrane, vremenom postaje sve veći dio dnevnih preokupacija ortoreksičara", kaže Bratman.

Bez obzira na to je li ortoreksija samo termin smišljen za punjenje stupaca ženskih časopisa ili legitimno medicinsko stanje, činjenica jest da određena dijetalna pravila mogu upravljati životom osobe koja na njima inzistira do samih krajnosti, a posljedice mogu biti slične, jer osoba opsjednuta zdravom prehranom radije će se izgladnjivati nego jesti nešto za što nije sigurna da je potpuno 'čisto' i 'ispravno'.

Dr. Vesna Vučičević
Izvor

Nasuprot hedonizmu onih koji se zdravstvenim problemima uzrokovanih pogrešnom prehranom planiraju baviti poslije četrdesete i koji imaju upravo suprotan problem, jednostavno ih nije briga što jedu, holistički nastrojeni ortoreksičari svoju patološku opsesiju očituju fiksacijom na hranu i potrebom za unosom samo "biološki ispravne i zdrave" hrane što nadilazi "zdravu prehranu", a očituje se kroz pretjeranu brigu za svaki komadić hrane i gutljaj pića koji unesu u sebe pri čemu im je "dozvoljeno" jesti samo "biološki čiste" namirnice bez pesticida, herbicida i dodatnih umjetnih tvari poput konzervansa.

Takav način života smatraju potpuno zdravim i primjerenim te ga djelomice hrane objektivnim činjenicama i saznanjima iz područja znanosti, a djelomično suviše subjektivnim procjenama o koristima zdrave i o "zlu" nezdrave hrane. Štoviše, problem ortoreksičara ne leži samo u odnosu prema hrani. Oni smatraju da je to što rade gotovo duhovni izazov. Stoga ovaj, kao i ostali poremećaji prehrane često ima psihološke korijene u smislu poremećaja osobnosti.

Opsesivni pristup prehrani i zdravijem načinu života vodi u restriktivne dijete koje mogu ozbiljno narušiti zdravlje i završiti slabljenjem sociološko-kulturoloških odnosa, a samim time i ozbiljnim nezadovoljstvom vlastitim životom što im u ishodištu zasigurno nije bila namjera. Sve dakle počinje vrlo nevino sa svrhom poboljšanja općenitog zdravstvenog stanja, bilo pokušajima mršavljenja, zdravijeg života, ili bržeg i efikasnijeg izlječenja od bolesti, a neprimjetno se dugoročno razvije u ozbiljnu maniju i životno važan imperativ koji misaono zauzima veći dio njihovog dana jer takva osoba nastoji svaki obrok učiniti idealno ispravnim. Tako su osjećaji krivnje pri jedenju nezdrave, kalorične i masne hrane, osjećaji pretjerane propitkivosti u vezi hrane čije podrijetlo ne znaju i ogromni osjećaji krivice nakon propuštenog treninga u teretani tipične osobine jednog ortoreksičara. Shodno ostalim poremećajima prehrane i ortoreksičari zbog izgladnjivanja imaju iznenadne porive za "prejedanjem" koji gotovo uvijek završe vrlo depresivnim stanjima neugode i osjećaja krivice.

Upravo smanjenje socijalnih kontakata zbog uskog izbora hrane (propuštanje nezdravih ručkova, večera i druženja općenito) predstavlja glavnu i osnovnu smjernicu u postavljanju dijagnoze ovog poremećaja uz osjećaje superiornosti nad onima koji ne znaju i ne žele znati što je za njih dobro. S psihološkog stajališta ovdje se ne bi trebale raditi razlike od anoreksije i bulimije koji su doduše posve drugačiji poremećaji prehrane jer anoreksičari se brinu oko količine hrane koju pojedu dok se ortoreksičari brinu oko njezine kvalitete.

Ortoreksija dakle može voditi u poremećaj prehrane kada počne utjecati na socijalni život osobe koja postavlja zahtjeve prema sebi i svom načinu prehrane, a s obzirom na sve veću rafiniranost hrane koja je danas ponuđena na tržištu sa stajališta roditelja ili partnera postaje slična anoreksiji. Nutricionisti preporučuju da se pri dijeti ne izbacuje potpuno niti jedna vrsta namirnica. Ako ste na dijeti, izbjegavajte dogmatizam i naredbe samima sebi. Ne radite to jer morate nego jer tako želite. Imajte viziju cilja, ali znajte da je ljudski griješiti. Pronalazak sredine i uspostavljanje ravnoteže je ono što nas čini ljudima. Uživajte u jelu u normalnim granicama i količinama jer ipak je dijeta samo oruđe kojim ćemo lakše stici do cilja, zdravijeg tijela i uma, ali je važno da dugoročno, u konačnici ima pozitivan učinak na oboje.Izvor

Da li neko stvarno radi ove stvari