ja s ovim finima nemam ništa,ja sam slaven,mongol i tako mi paše više nego bit austrijski konjušar zajedno sa slovencima.
između wiener torte i bureka biram

burek

У шта сте претворили ову тему, изгледа да су гости и испунили свој циљ..

TRIJUMFALAN početak srpske nogometne povijesti, jer od jučer momčad sa dvoglavim orlom na državnom grbu igra bez dobrovoljno amputiranog "drugog oka", započeo je slavljem na gostovanju protiv Čeha. Nekoliko je razloga zbog kojih je ovaj  meč doista povijesni; prvi susret Srbije, pobjeda odmah na početku, oproštaj velikana Nedveda na suprotnoj strani i promocija "službenog" nadimka srpske reprezentacije; "Beli Orlovi".

Osim što to ime već nosi i klub srpskih iseljenika u Kanadi, postoji još barem jedna asocijacija na ime koje su oduševljeno prihvatili ljubitelji nogometa u Srbiji. Ta se ne odnosi na bijelog dvoglavog grabežljivca koji krasi grb susjedne zemlje, nego na zloglasnu koljačku postrojbu srpskih četnika, koja je svoj krvavi trag ostavila od istočne i zapadne Slavonije, do Korduna i Banije, a naročito su se efikasnima pokazali u bosanskom Podrinju, gdje su u suradnji sa Arkanovcima na najbrutalniji način očistili cijelu istočnu Bosnu.

"Beli Orlovi" je bio borbeni naziv jedinica Srpskog četničkog pokreta koje su zvjerski mučile i likvidirale zarobljene civile i vojnike u slavonskom Voćinu, koje su ubijale i silovale muslimane u Višegradu i Bijeljini. Pripadnici "Belih Orlova" su se iživljavali u zarobljeničkom logoru nad hrvatskim zarobljenicima u Staroj Gradiški, njihovih metoda se prisjećaju i rijetki preživjeli iz logora Batkovići.

Zločinima su se istakli i pri okupaciji Vukovara i sarajevske Grbavice, kao i napadu na Foču, jednoj od najstrašnijjih i najkrvavijih epizoda u ratovima na prostorima bivše Jugoslavije. Egzekucije, mučenja, etniko čišćenje, pljačke, silovanja bile su odlike njihovog ratnog puta i omiljene metode njihovog djelovanja, još od kad je Šešeljeva Radikalna stranka, s početkom rata u Hrvatskoj počela novačiti dobrovoljce, koji su se u centru Beograda, na trgu ispred crkve sv. Marka okupljali i odlazili u Hrvatsku na vikend koljačke i pljačkaške pogode, kao što je bio već spomenuti masakr u Voćinu 1991, kada su pripadnici formacije koju su zvali isto kao što i danas od milja zovu srpsku nogometnu reprezentaciju, masakrirali 45 civila.

"Bravo B92 za nadimak Beli orlovi", "Napred Beli Orlovi", kliču sada razgaljeni navijači na forumu uglednog portala, kao što su vjerojatno suborci u travnju 1992. bodrili "Orlove" dok su Hrvate kod Bosanskog Broda strijeljali i bacali u Savu. Dragoslav Bokan, ratni zločinac i zapovjednik "Belih Orlova" tada je izjavljivao u intervjuima: "Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće..."

Ekstatično i sretno reagiraju i navijači na pojavu "Belih Orlova" u crvenim dresovima, a vjerojatno im ne bi bilo mrsko da se nazovu "Srpska garda" kao paravojne formacije SPO-a Vuka Draškovića, koje su imale dosta sličnosti s ništarijama iz "Belih Orlova".

Probudio se patriotski zanos kod ljubitelja nogometa u Srbiji nakon katastrofe koju su doživjeli na SP-u u Njemačkoj, pa riješeni crnogorskog balasta koji im je donosio nesreću slave novo-staro ime "Beli Orlovi" pod kojim je u lipnju 1992. u Višegradu preko 130 muslimanskih žena, djece i staraca potrpano u kuće i zapaljeno.

"Arkanovci", "Crvene beretke", "Leva supoderica", "Štitovi" "Šešeljevci", "Hermani", "Knindže", još su neka od slavnih imena koja su se, kao i "Beli Orlovi" istakli u bližoj prošlosti, a da nije nezgodnih političkih konotacija koje neka od tih imena nose, vjerojatno navijačima ne bi smetali ni ti "borbeni nazivi".

Izvor: http://www.index.hr/clanak.aspx?id=324772

fuzija ti si genije. Sve sto je trebalo da kazes ,rekao si.
Jesi li razmisljao da postanes potparol srpske radikalne stranke??

Hvala na komplimentu. Pa da, vecinu sam rekao, ako bude potrebe, opet cu  .
Sto je to "potparol"?

А Хрватска је био назив државе која је у смрт отерала већи број Срба него што су то урадили сви српски непријатељи икад.

Ja rek'o shvatice sam sta je napisao,a ti mu pomazes 

Несретнику се не може помоћи.

За некакога чоека говорило се да је несрећан и да му се никако не може помоћи. Један богат чоек намисли огледати, дали је то истина, па узме једну кесу новаца те метне на брвину преко које је мало по том ваљало да пређе онај несретник. Кад несретник дође близу к брвини, он рекне у себи: "Доста сам пута преко ове брвине прелазио, хајде сад да огледам, дали могу жмурећи преко ње прећи," и тако зажмуривши пређе преко брвине и прекорачи кесу с новцима.

Растко

Molim čitatelje za oprost od malo podužeg teksta, ali vrijedi ga pročitati.. napisao ga je jedan pametan covijek,
Srbin koji je prosao u zivotu svega i svasta

KRAJ MITA "VELIKA SRBIJA"?


Stevan Dedijer


Ovih nekoliko posljednjih godina svjedoci smo posljednjeg pokusaja
stvaranja imperija u jugoistocnoj Europi - nastajanja srpske imperije
pod parolom Velike Srbije. I ovaj strasni sukob sto ga je ta imperijalisticka banda
Beograda izazvala, taj rat, bio bi smijesan da, nazalost, nije tragican. Oni
su u ovo doba htjeli stvoriti svoju imperiju usred Europe i htjeli su
vladati svim okolnim narodima. Ali, propali su svi imperiji, pa ce i ovaj
posljednji - srpski. Zbog toga zelim govoriti o kraju ideje i prakse
stvaranja Velike Srbije, o kraju ideje velike srpske imperije, o kraju ideje
o Jugoslaviji u Srbiji i medju Srbima.


Zato zelim ukratko reci sto je Velika Srbija? Sto je prouzrokovalo ideju o
stvaranju Velike Srbije? Kakovu je ulogu u tome imala nauka i kultura? Sto
su dosadanja tri pokusaja o stvaranju Velike Srbije donijela srpskom narodu?
Sto je Srbija bez Velike Srbije i sto ce se uskoro s njom dogoditi?


Ako zelim govoriti o Velikoj Srbiji, moram malo zaci i u moju porodicnu
historiju. Naime, moj otac Jefto Dedijer koji je 1908. doktorirao u Becu,
napisao je vise geografskih i politickih studija o Hercegovini, Staroj i
Novoj Srbiji i o Dalmaciji. U toj posljednjoj brosuri, koju i danas cuvam u
Dubrovniku, opisao je porast teritorije Srbije od kneza Caslava, Nemanje,
kneza Lazara, despota Stevana, zatim govori o Srbiji iz II. ustanka 1813.,
iz 1833., iz 1878., iz 1912-13., pa o Crnoj Gori kao dijelu Srbije. Tu su
tablice, godine, kilometri prostora, pa zatim pise o Velikoj Srbiji koja bi,
navodno, trebala po prostranstvu biti veca nego cijela Jugoslavija. U Nisu
1915. prije povlacenja srbijanske vojske iz Srbije preko Albanije zapisao je
moj otac i ovu anegdotu: "Hrvatski politicar Frano Supilo dosao je
srbijanskom ministru vanjskih poslova Nikoli Pasicu i rekao: ' Vojska se
povlaci, Italija je usla u rat na strani Antante pa ce nam uzeti Dalmaciju.'
Nato je Pasic upitao: 'Dalmacija, a sto je to?'" Tada za Velikosrbe, u
Dalmaciji nije bilo Hrvata, nego samo Srba i katolika!!


Zatim, pise kako i na cemu se pocela ostvarivati ideja Velike Srbije. Moj
otac je rodjen u seljackoj obitelji kraj Bilece u Hercegovini, ali je uceci
i citajuci upoznao i neke postavke iz geopolitike koja se u pocetku XX.
stoljeca vec predavala u Becu. Bio je dobro upoznat i s radom glasovitog
srpskog geografa i etnografa Jovana Cvijica koji je objavio neke
kulturno-geografske i antropogeografske radove u kojima raspravlja gdje sve
zive Srbi, koliko ih ima, tko su sve Srbi i kako od nesrba napraviti Srbe.
Bio je to u ono doba vrlo vazan rad, ali je ujedno i dokazivao kako
drustvene znanosti mogu biti lazne i u sluzbi tekuce politike. Pa i danas
su, nazalost, mnoge drustvene nauke u slicnom polozaju.


Iako je moj otac bio u pocetku clan srpske revolucionarne (teroristicke)
organizacije "Crna ruka" i izravno suradjivao s Dragutinom Dimitrijevicem
Apisom, njenim vodjom, kasnije je imao s njima teskoca. Moja majka, bosanska
Srpkinja, ucila me je da su svi ljudi jednaki.Godine 1928., kada je Punisa
Racic sa znanjem kralja Aleksandra u skupstini u Beogradu, ubio dvojicu
hrvatskih predstavnika a tesko ranio Stjepana Radica, moja majka je rekla
meni, Vladimiru i Bori: "Djeco, ovo je kraj Jugoslavije. Aleksandar je ubio
demokratske vodje Hrvatske". Kad je u Prvom balkanskom ratu (1912.-1913.)
srbijanska vojska zauzela Kosovo i Makedoniju i izvrsila pokolj Albanaca,
odmah je reagirao Dimitrije Tucovic, prvak srbijanskih socijalista i napisao
knjigu protiv toga (Srbija i Albanija).


I moj je otac Jefto za nekoliko tjedana objavio knjigu "Nova Srbija" u kojoj
pise i ovo: "Osvajanje Kosova i Metohije daje Srbiji nevjerojatan polozaj da
osvoji cio Balkan." Kad se porazena srpska vojska 1915. povlacila prema moru
preko Albanije, napisao je: "Mi cemo ove pretvoriti u Srbe, ali ne batinom,
nego skolom i drugim nacinima, sve cemo ih pretvoriti u Srbe!" Iznio sam tih
nekoliko podataka da se vidi kako se toboze "naucnim" metodama stvarala
Velika Srbija.


Ne treba zaboraviti da su Srbi zivjeli pod turskom vlascu gotovo 500 godina
i da je to djelovalo na srpski narod, na njegovu psihu, kulturu, nacin
razmisljanja. Razgovarao sam s Milovanom Djilasom prije njegove smrti, a kad
sam ga pitao sto ce biti sa Srbijom, odgovorio mi je u pismu kako je ideja
velike Srbije nikla u srpskim gradovima (u Vojvodini, op. red.), kako su je
sirili trgovci, izvoznici svinja, tanki sloj srpske burzoazije i kako se ta
ideja nece nikada ostvariti u ratu.


Srbi su ponesto preuzeli i naucili od Turaka, a to je geslo: "Pokloni se,
poturci se, pa si nas!" Tako su i ideolozi Velike Srbije zahtijevali od
Hrvata, Crnogoraca, Makedonaca, Albanaca i drugih da se posrbe ili ce u
protivnom biti unisteni, tj. bit ce kao i u Turskoj sto su bili krscani -
potcinjena raja, gotovo robovi. Dodat cu tu i jednu anegdotu. Kad sam se
sezdesetih godina vratio iz Turske, upitao me poznati srpski knjizevnik
Dobrica Cosic: "Kako je u Turskoj?" Rekoh: "E, moj Dobrica, u Turskoj je sve
srpsko!" On se iznenadio, a ja sam mu objasnio kako ima mnogo zajednickog u
jeziku, u nacinu prehrane, u ljudima, njihovim uzrecicama, u mentalitetu da
me to zapanjilo.


I kad se danas zapitamo: sto je Srbima dala ideja Velike Srbije, zapravo
srpski imperijalizam na Balkanu, moramo odgovoriti negativno. Npr. u I.
svjetskom ratu Srbija je bila porusena i izgubila je 20% svoga aktivnog
stanovnistva. Prva Jugoslavija bila je tamnica nesrpskih naroda u kojoj je
1929. bila proglasena diktatura srpskog kralja Aleksandra iz dinastije
Karadjordjevica. Zbog toga je ta drzava nasilja i propala 1941. u II.
svjetskom ratu. I druga, komunisticka Jugoslavija bila je zasnovana na istim
ili slicnim idejama i zato se i raspala 1990. godine.


I sto je Srbiji donijela ideja o stvaranju Velike Srbije u doba Slobodana
Milosevica poslije toga? Ideja koju su nastojali ostvariti izvan svih tokova
svjetske povijesti. Donijela je Srbiji ekonomsku katastrofu s embargom i
sankcijama, donijela joj je socijalnu bijedu i rasulo, donijela joj je
drzavno vodstvo koje poput kriminalaca tjera Interpol i Haski sud. Donijela
joj je potpunu politicku anarhiju i gubitak svakog ugleda u svijetu.
Donijela joj je smrt i politicku emigraciju stotine tisuca ljudi, posebice
mladih i skolovanih. Zbog toga su mi u Svedskoj moji kolege rekli: "Znamo da
si Srbin, ali oprosti nam sto moramo reci da su Srbi u ovom ratu bili
ubojice, neljudi, necovjecanstvo!"


I sada, kad se nazire slom ideje Velike Srbije, postavlja se pitanje: "Kakva
ce biti Srbija bez svog zamisljenog imperija, bez ostvarenja ideje Velike
Srbije?" Prvo moramo nesto reci o medjunarodnoj zajednici kojoj je trebalo
nekoliko godina da pocne suzbijati velikosrpske osvajacke teznje. O tome moj
sin Mihajlo, koji slabo govori "nas jezik", organizira u Washingtonu posebnu
konferenciju. Npr. 1993. zvao me je urednik casopisa "Duge" iz Beograda,
gospodin Milic, koji mi je rekao: "Ovdje se slavi pobjeda. Mi smo uz pomoc
medjunarodne zajednice pobijedili. Drzimo u svojim rukama jednu trecinu
Hrvatske, gotovo 80% Bosne i Hercegovine, Crnu Goru smo uzeli, a Vojvodina
je vec otprije nasa!" I sada postavljam pitanje: "Tko je u toj medjunarodnoj
zajednici omogucio pobjedu ideje Velike Srbije koju su u Beogradu slavili?"
Odmah sam pisao u Ameriku mojim poznanicima, npr. mom prijatelju sefu  CIA-e
i napomenuo: "Vi govorite da je srpska vojska jaka, a ja tvrdim da je to
banda." Dodao sam i podatak kako je Tito s partizanima 1944. rastjerao
250.000 srbijanskih cetnika, kako su ih partizanski generali Koca Popovic i
Peko Dapcevic 1945. razbili kao stoku. Tako je bilo i s ovom srpskom vojskom
sto je potvrdila i hrvatska ratna operacija zvana "Oluja" u ljeto 1995.
godine. "Eto", pisao sam, "to vam je ta jaka srpska vojska!"


Zasto su 1993. Srbi slavili pobjedu? To im je omogucila stara britanska i
francuska imperijalisticka politika koja je na Balkanu uz pomoc Jugoslavije
(Velike Srbije) i Grcke stvarala branu Nijemcima i Rusima. I zato engleski
general Rose koji je ubijao Argentince na Falklandima kao stoku, dolazi u
Bosnu i Hercegovinu i izjavljuje: "Ne smijem pucati na Srbe. Ja necu ubijati
ljude!" Ili npr. britanski ministar-predsjednik John Mayor izjavljuje na TV,
gledao sam to u Svedskoj: "Znate, to je gradjanski rat. Mi cemo uzeti 30
djece iz Sarajeva i njegovat cemo ih i lijeciti u nasim bolnicama!" Dakle,
izjavljuje isto sto i Milosevic. To je perfidna i gadna politika jednog sefa
drzave. To su isto radili lord Carington, Rose, pa cak i najbolji
obavjestajac ovog stoljeca Fitzroy MacLean, koji se pod svoje stare dane
umijesao i rekao: "Podrzite Srbiju, Hrvati su svi fasisti!" I sad ce opet
doci na svoj odmor na (hrvatski) otok Korculu. Ili, kad je lord Oven
Bosancima rekao: "Pa sto, izgubili ste rat, sto jos hocete?" Isto se moze
reci i za gospodina Hurda i Rifkinda, koji su bili za Milosevica i tek kad
su Amerikanci poceli bombardirati Srbe u Bosni, oni su se iznenada okrenuli
i to odobrili. Eto, to je ta engleska neprincipijelna imperijalisticka
politika, koju su provodili gotovo svi, izuzev W. Churchila i M. Thacher.


Ja sam jos 1992. pisao predsjedniku SAD-a Bushu putem svojih prijatelja iz
CIA-e i predlozio da samo nadlete Srbiju s brojnim avionima, da utjeraju
strah Beogradu, a to cu reci i predsjedniku Clintonu uskoro. Ipak, postigli
smo makar to da su bombardirali srpske polozaje u Bosni. Ali, pogledajte sto
radi americki diplomat Hollbrooke. Daje Srbima u Bosni osvojeno, a ja bih ga
pitao:"Zasto niste u Perzijskom zaljevu dali agresoru Saddamu Huseinu jednu
trecinu Kuvayta kao poklon samo zato da bude mir?" Ne, nego sav Kuvayt treba
vratiti nazad, a agresor mora napolje. I sto sad on radi? Predlaze da se
Milosevicu i ratnim zlocincima Mladicu i Karadzicu dade jedna trecina Bosne,
te Bosne gdje su opkolili Gorazde, gdje su u banjaluckom podrucju unistili
sve katolicke crkve i dzamije, a ostavili samo pravoslavne (srpske), gdje su
Foci promijenili ime u Srbinje.


Zapadni politicari ne zele poraz Slobodana Milosevica i njegove politike.
Oni hoce od Staljina-Milosevica napraviti Gorbacova-Milosevica, od
Hiltera-Milosevica Adenauera-Milosevica. I sada Milosevic daje izjavu:
"Srbiju moramo vratiti u civilizaciju!" Njegova pak zena govori kako,
toboze, u Srbiji ne smije biti nacionalizma. Istodobno je Srbija totalitarna
drzava u kojoj djeluje 120.000 zandara i 115.000 vojnika. U Srbiji je
poslije hrvatske operacije "Oluja" i dalje policijska drzava, ali zanimljiva
je situacija. Sada beogradske novine pisu kako su Hrvati 1991. branili
Vukovar samo puskama i drzali su frontu protiv 300 srpskih tenkova. Oni,
pak, u tzv. Srpskoj Krajini u Hrvatskoj imali su 500 tenkova, ali su pred
Hrvatskom vojskom pobjegli kao da ih nikad nije ni bilo.


I kakva je danas strategija Slobodana Milosevica? On hoce okupiti svu
ljevicu u Srbiji pa i Vuka Draskovica i tako stvoriti jedan nacionalni blok,
a to ide na ruku gospodinu Holbrookeu koji hoce od Milosevica napraviti
mirotvorca. Medjutim, u Srbiji postoji velik broj malih politickih grupa i
pojedinaca, a ne treba zaboraviti da je 1991. u Beogradu izaslo protiv
Milosevica na ulice 100.000 ljudi. Ja vjerujem da srpski narod sve prati, da
dobiva najvaznije informacije i da ga se nece u svemu moci prevariti. Zato
bih ja za prilike u Srbiji prilagodio uzrecicu americkog predsjednika
Lincolna: "Neke Srbe mozes prevariti kad god hoces, neke Srbe mozes varati
stalno, ali nikada i uvijek neces moci prevariti sve Srbe!" Zbog toga zelim
istaknuti kako su propali svi komunisticki rezimi, tako moze i ovaj u
Srbiji. Ne moze se proreci tocan trenutak kada ce se to dogoditi, ali moze
se sve promijeniti preko noci, mogu izbiti demonstracije koje ce sve ovo
unistiti.


I, na koncu, htio bih nesto reci o Republici Hrvatskoj. Predsjednik dr.
Franjo Tudjman je 1990. godine prilikom proslave Dana drzavnosti 30. svibnja
rekao, otprilike, kako zele izgraditi takvu Hrvatsku koja ce biti dio
slobodnog svijeta.To bi trebala biti zemlja neogranicenih sloboda s
mogucnoscu razvoja demokracije. A u ekonomskom smislu treba u Hrvatskoj
omoguciti privatno poduzetnistvo i pluralisticko vlasnistvo. Ja mislim da ce
Hrvatska iduci u tom smjeru imati brojne teskoce. Njoj ce trebati kao susjed
i Srbija, ali samo ona Srbija koja ce biti dio slobodnog svijeta. Zbog toga
smatram da ovaj projekt o kome sam govorio u pocetku treba ostvariti.
Hrvatskoj treba omoguciti da utjece na one tijekove u Srbiji koji vode
ukljucivanju te zemlje u svjetske demokratske procese i zapadnoeuropsku
civilizaciju.


Eto, tako ja osobno pokusavam gdje god stignem potaknuti takav razvoj
Srbije. Zato sam i Dobrici Cosicu, koga znam kao mladog partizana, uputio u
rujnu ove godine pismo u kom sam mu porucio: "Dobrice, ako je u tebi ostala
jos trunka postenja i hrabrosti skojevca (Skojevac je jugoslavenski
komsomalac, clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije - SKOJ - koje je
Dedijer usporedio s fanatizmom jezuita i prvih muslimana - Muhamedovih
ucenika - op. red.) pojavi se na srpskoj televiziji, sazovi konferenciju za
stampu i moli srpski narod za oprostenje za sve ovo zlo u kojega si ga
uvukao." Bojim se da ostarjeli cica Dobrislav za to vise nije sposoban.


S tim strahom zivim kao "Srbin s dna kace", kako se potpisujem u svojim
clancima na srpskom jeziku. Jer kiseli kupus, omiljeno srpsko jelo, je
najbolji bas s dna. Od 1988. vodim usamljenu bitku. Boreci se protiv Velike
Srbije cesto sam pomislio na Willija Brandta i druge Nijemce koji su se od
1939. do 1945. borili protiv mita nacisticke Velike Njemacke. Hoce li
uciniti jos tezim zadatak onima koji se bore za demokratsku Srbiju u kojoj
bi Srbi naucili zivjeti u ravnopravnosti i miru s drugim narodima u svojoj
zemlji, sa svojim susjedima na Balkanu i u svijetu?

Akademik DANU Stevan Dedijer, poznati srpski naucnik:
CRNOGORCI NE TREBA DA SE PLASE SAMOSTALNOSTI

   Pa, ja sam mislio da ce to biti rutina... Ali kada sam vidio Crnu Goru prvi put i cijelu je prosao, kako je to mala, divna zemlja... Eto, vidite da su mi suze udarile na oci. A nijesam plakao odavno, kaze akademik DANU Stevan Dedijer u razgovoru za "Vijesti", nakon sto mu je predsjednik ove institucije Jevrem Brkovic urucio Povelju i Plaketu DANU.

Dedijer je naucnik medunarodnog renomea, profesor na petnaestak univerziteta, ekspert brojnih institucija koje se bave analizama globalnih trendova u danasnjem svijetu. Takav angazman nerijetko ga je dovodio i u kontakte sa najuticajnijim obavjestajnim agencijama.

- Pa da, mene je direktor CIA pozvao na rucak kada sam dosao u Vasington. Kaze, mi godinama cekamo nekoga da pocne da pise o svemu tome bez mistifikacije.

A kako je do toga doslo i koje godine je pocelo?

- To je pocelo negdje 1969, kada sam ja dobio stipendiju EXON korporacije, da odem na jedan americki univerzitet. Pitao sam, sta da radim, a oni odgovorili, sta hocete. Meni je doslo na pamet da izucavam kako su Tito i jaki ovdasnji politicari promasili, da ne znaju kuda svijet ide. A sposobnost, umna sposobnost da znas kuda svijet ide, toga nisu imali. Onaj kolektiv nije mogao da sazna kuda svijet ide, nego se zatvorio u marksizam i nacionalizam. A svijet ne ide ni s marksizmom, ni s nacionalizmom...

Vasa vezanost za Crnu Goru datira jos od najranijeg djetinjstva.

-Da. Pa, trebalo je da idem u Italiju, sam. Majka me metnula na voz, u "Orijent exspres", u kratkim pantalonama. Kada sam dosao u Rim, okacio sam tablu oko vrata, ime skole i americku zastavu. I tamo sam prvo sreo Crnogorce, Soca, Vukcevica, one koji su bili tamo oko kralja Nikole. I isprve smo se tukli jer sam ja bio za Ziku Lazica, a oni protiv. Govorili su, ovaj hoce da posrbi sve. A poslije smo se sprijateljili, jer smo bili daci stipendisti. Tu mi se razvila klasna svijest. Jer, mi koji smo bili stipendisti, morali smo posluzivati hranu, raditi na putu, tucati kamen..

Kasnije ste sa istaknutim Crnogorcima imali veoma bliske kontakte.

- Saradivao sam sa Ðilasom. U prvi mah nije mi se dopadao, jer je bio strasno uobrazen. On je govorio radnicima, a imao je kaput koji vrijedi 5000 dolara. Onaj najfiniji kaput. Revolucionari se se oblacili najelegantnije. To mi se nije dopalo. A poslije sam upoznao Ðilasa i vidio da ima maste i hrabrosti. On je imao hrabrosti da napusti vlast i da ode u zatvor deset godina. Tu je bio i Vlado Dapcevic sa kojim sam i danas dobar prijatelj. Pa Veljko Micunovic, koji se protiv Tita pobunio i koji je imao hrabrosti da kaze - "Ne... ovo je luda politika koju vodimo sa Arapima, umjesto da idemo sa Izraelom."

Svojevremeno ste bili angazovani na projektu proizvodnje nuklearnog oruzja na institutu u Vinci.

- To je bilo da se ispita, sta cemo mi u tome. Kardelj je otkrio da sam nuklearni fizicar i onda je rekao:"Dodi u Beograd, mi cemo da damo pola nacionalnog dohotka da napravimo bombu".

To je bilo nakon vaseg boravka u Americi.

- Da. Ja sam u Americi studirao fiziku. I, onda, nakon nekoliko mjeseci, ja sam rekao - nije to za nas. To je za industriju, a mi industrije nijesmo imali. Nuklearno oruzje je industrija i inzenjerija. A nauka tu ima malu ulogu. To mozes da radis ako imas industriju. Bio sam posten i rekao sam tacno ono sto sam mislio.

Cuveno je vase pismo Slobodanu Milosevicu u kojem ga pozivate da javno izvrsi samoubistvo u korist srpskog naroda.

- Jesam. I njemu i Dobrici Cosicu sam rekao - da imate postenja, vi bi pred televizijom uperili pistolj u glavu i rekli, oprosti narode za ovo sto smo ti uradili. Jer, gledajte, oni su poveli ludilo, tacno kao Hitler. Osamdeset odsto Njemaca je, dok su ih bombardovali, jos uvijek bilo za Hitlera. E, tako u Srbiji imas hiljade i hiljade koji jos smatraju da ce Milosevic nesto da ucini. On je izgubio sve ratove, u svakom ratu dobio batine, u Sloveniji, u Hrvatskoj gadno porazen.

Gospodine Dedijer vi ste u osamdesetdevetoj godini jednako aktivni kao da vam je trideset. Nedavno ste bili u Hrvatskoj, ovih dana idete za Litvaniju i Japan.

- Dokle? Dok me izazivaju ljudski problemi i ljudski bolovi. Dok vidim sirotinju u svijetu, nepravdu u svijetu. Majka je mene na to programirala. Kada su mi govorili da je bijela rasa bolja od crne, odgovorio sam da to nije istina i da su svi ljudi isti. Kada su mi govorili da su Jevreji ubili Isusa, odgovorio sam da su to najpametniji ljudi na svijetu i da se uvek druzim sa njima. E, na to me je majka programirala. Da se stalno druzim s umnim ljudima.

Kakvu biste poruku, kao ekspert za buducnost, uputili Crnoj Gori i Crnogorcima na pocetku novog milenijuma?

- Razvij svoju umnu moc, da znas u kom si svijetu, da znas koje su tvoje prednosti, a koji nedostaci. Da bi to pomoglo vladi, jer vlade ne znaju kuda ide svijet. Ono sto zagovaraju hriscani, komunisti, solijaldemokratija, katolicka crkva, to sve ide ka tome - evo svi smo isti, daj da prozivimo ovaj kratki vijek na trenutak. Daj da pozivimo bez velikih muka. U svijetu danas preko 60 % covjecanstva zivi u demokratijama. I sve ovo sto je bilo na Kosovu. Ja sam zagovarao da se bombarduje Srbija jos 1995. Ja sam bio i za to da bombarduju Njemce dok su bili za Hitlera. Meni je Milosevic isti kao on. To sto on govori srpski, a Hitler je govorio njemacki, ne pravi nikakvu razliku.

Pred slikom buducnosti

- Najjace oruzje jednog naroda je njegova umna moc. Da vode znaju da im daju sliku buducnosti, sta mozemo da ostvarimo u svijetu, a sta ne mozemo. Ja sam sada prosao kroz Crnu Goru i kazem - zapanjen sam. Ja sam bio u hiljadama gradova i nikad nijesam u gradu vidio ovoliko zelenila kao u Podgorici. Cuvajte to, to vam je ogromno postignuce. Drugo, gledam ovu dukljansku ravnicu s pet rijeka. Pa, tu mozete da napravite ogromne projekte, u poljoprivredi i svemu. Razvijte elitni turizam na svojoj obali. Crnogorci niposto ne treba da se plase samostalnosti. Skoro sam u rukama imao jednu studiju, prema kojoj u Evropi danas postoje 72 regije. Ovo ce biti sedamdeset i treca.

Preuzeto iz "Vijesti"



link