I muškarci i žene često znaju biti u vezi u kojoj postoje samo jednostrani osjećaji. U takvim vezama u želji da u potpunosti zadovolje partnera, osobe počinju gubiti same sebe, te postaju i ovisni o ljubavi i partneru.

Njihov život se svodi na razmišljanje i postupke koji bi se trebali svidjeti partneru. Gotovo svaka osoba ima svoj primjer kada se gotovo očajnički trudila zadobiti pažnju i ljubav druge strane. Muškarci kupuju darove, popravljaju vodoinstalacije, te subotnja predvečerja provode moleći je za izlazak, na koji će ona pristati, naravno ako nema ništa pametnije za raditi.

Žene više koriste staromodnije pristupe. «Žrtvuju» sebe kako bi ugađale objektu svojih želja. Napuštaju sve feminističke slobode i teško stečena ljudska prava, samo kako on ne bi otišao od njih. Gotovo opsesivno i pod svaku cijenu žele zadržati tog muškarca uz sebe.

I u jednom i u drugom slučaju sram, krivnja i gubitak osjećaja za ono što je «normalno» je prisutan svakodnevno. Kada on ili ona ne odgovara, osobe mijenjaju sebe kako bi bile ono za što misle da će im se svidjeti.

Kada on ili ona ponekad ponudi mali zalogaj nečega što se čini kao ljubav, zaljubljena osoba će reagirati poput psića. Njima svaka čast, ali svakoj osobi koja se spušta na tu razinu mora opasti samopoštovanje i samopouzdanje, te polagano ide prema dnu. Često se te osobe potpuno odriču sebe i svojih života kako bi uvjerile drugu stranu u svoju prikladnost i vrijednost. Međutim to nije ljubav. Ljubav ne traži žrtvu, ni gubitak sebe.

Pročitajte slijedeća pitanja. Prepoznajete li se u njima trebali biste reagirati. Partner se neće zaljubiti u vas zbog vaše žrtve, on će se zaljubiti u vas zbog onoga što jeste, a ako ste samo ono što mislite da se njemu sviđa, tj. ako niste ništa,  nema se u što zaljubiti.
- Treba li vam očajnički ljubav druge strane?

- Uzimali vas on ili ona zdravo za gotovo?

- Uglavnom vi pravite planove, inicirate razgovore, kupujete poklone…

- Često nakon susreta ste loše raspoloženi?

- Konstantno ste zabrinuti zbog mogućnosti gubitka partnera?

- Često pomislite kako ste rekli nešto pogrešno?

- Prije svakog poziva ili poruke razmišljate više o tome što će druga strana misliti o tome, nego što vi želite reći? 

- Često se osjećate iznevjereno ili povrijeđeno?

- Ponekad se zapitate čime ste to zaslužili?

Pustiti nekoga, koga vrlo iskreno volite, da ode je  izazov s kojim se je teško suočiti, ali kada jednom shvatite da ne možete natjerati nekog da vas voli, shvatit ćete da ostati u vezi ili zadržavati na silu nekoga pokraj sebe, rastužuje više od samoće!
Napustite li nekog takvog, napustit ćete i misao da ne možete pronaći pravu ljubav, napustit ćete misao da niste vrijedni istinske ljubavi i najvažnije, vas će napustiti strah od samoće!
Biti sam nije lako, ali je teže održavati vezu s nekim tko je ne želi, tolerirati partnera koji vas ne tolerira, razumijevati nekog tko vas ne razumije, poštovati nekog tko vas ne poštuje ili zavoditi nekoga tko ne pokazuje nikakvo zanimanje za vas.

Možete izabrati vjerovati da ste dovoljno vrijedni i posebni, da možete pronaći vezu koja vas potpuno ispunjava. Možete izabrati kome dajete svoju ljubav i možete izabrati reći ne... Ili možete izabrati biti jadni.

Covermagazin

- Treba li vam očajnički ljubav druge strane?

- Uzimali vas on ili ona zdravo za gotovo?

- Uglavnom vi pravite planove, inicirate razgovore, kupujete poklone…

- Često nakon susreta ste loše raspoloženi?

- Konstantno ste zabrinuti zbog mogućnosti gubitka partnera?

- Često pomislite kako ste rekli nešto pogrešno?

- Prije svakog poziva ili poruke razmišljate više o tome što će druga strana misliti o tome, nego što vi želite reći?

- Često se osjećate iznevjereno ili povrijeđeno?

- Ponekad se zapitate čime ste to zaslužili?

I muškarci i žene često znaju biti u vezi u kojoj postoje samo jednostrani osjećaji. U takvim vezama u želji da u potpunosti zadovolje partnera, osobe počinju gubiti same sebe, te postaju i ovisni o ljubavi i partneru.

Njihov život se svodi na razmišljanje i postupke koji bi se trebali svidjeti partneru.

Gotovo svaka osoba ima svoj primjer kada se gotovo očajnički trudila zadobiti pažnju i ljubav druge strane.

Muškarci kupuju darove, popravljaju vodoinstalacije, te subotnja predvečerja provode moleći je za izlazak, na koji će ona pristati, naravno ako nema ništa pametnije za raditi.

Žene više koriste staromodnije pristupe. «Žrtvuju» sebe kako bi ugađale objektu svojih želja. Napuštaju sve feminističke slobode i teško stečena ljudska prava, samo kako on ne bi otišao od njih. Gotovo opsesivno i pod svaku cijenu žele zadržati tog muškarca uz sebe.
I u jednom i u drugom slučaju sram, krivnja i gubitak osjećaja za ono što je «normalno» je prisutan svakodnevno. Kada on ili ona ne odgovara, osobe mijenjaju sebe kako bi bile ono za što misle da će im se svidjeti. Kada on ili ona ponekad ponudi mali zalogaj nečega što se čini kao ljubav, zaljubljena osoba će reagirati poput psića. Njima svaka čast, ali svakoj osobi koja se spušta na tu razinu mora opasti samopoštovanje i samopouzdanje, te polagano ide prema dnu. Često se te osobe potpuno odriču sebe i svojih života kako bi uvjerile drugu stranu u svoju prikladnost i vrijednost. Međutim to nije ljubav. Ljubav ne traži žrtvu, ni gubitak sebe.

Još jednom pročitajte pitanja s početka teksta. Prepoznajete li se u njima trebali biste reagirati. Partner se neće zaljubiti u vas zbog vaše žrtve, on će se zaljubiti u vas zbog onoga što jeste, a ako ste samo ono što mislite da se njemu sviđa, tj. ako niste ništa,  nema se u što zaljubiti.

covermagazin

Slazem se potpuno sa svim iznesenim konstatacijama. Bila sam u vezi u kojoj sam samo ja davala i ulagala sebe i na kraju sam se izgubila,vise nisam znala pozeleti nesto nego sam samo gledala sta on zeli. Uzasno je kad izgubite vlastite zelje i potrebe. Najgore od sega je i saznanje da nije bio vredan nicega a ja sam mu digla cenu. Pitam se sta bude sa tim ljudima kad shvate sta su izgubili i kad shvate da su zgazili nekog ko ih je zaista voleo?Znate li vi?

Tako je to sa egoistima.

Ne znam.Ali mozda je i u nama do nekle probelm,mozda ne kazem sigurano.Sta ako smo mi nekim delom ucinili nesto slicno nekome drugom.Koliko smo mi srca povredli,koliko je njig od strane nas zgazeno i to bas one koji su nas voleli.Ja sam pokrenuo temu zasto neki ne vole one koji njih vole ali niko da odgovori.Zasto je nekima tesko da uzvrate na neciju ljubav.Ja sam svoj bivsoj devojci rekao da se ljubva pokazuje a ne dokazuje ako ti je nisam pokazao onda te mozda nisam ni voleo.Mozda je to problem sta ako smo mi te voleli i cinili sve da bi mi bili sa njima a ne da bi zaista mi njima davali jer ako im dajes od srca kako nesto moze da dosadi.

U škakljiva tema. Nekadd precenjujemo ono što dajemo i uzimamo zdravo za gotovo ono što primamo. Može nam se činiti da dajemo mnogo a nije tako. Može nam se činiti i da ne dajemo dovoljno pa udaviti partnera.

Mislim da je rešenje u razgovoru. Partneri tzreba da razgovaraju o svojim emocijama i percepciji. Bez takvog dijaloga ne može se oblikovati veza, ne može se ništa promeniti, a ni uvideti sopstvena greška i pronaći mera.

Ljubav i jeste uzimanje i davanje.Kad si sa nekim bez obzira na sve razlike medju vama ali to mora biti obostrano u suprotnom se potvrdjuje tvrdnja da je izmedju ljubavi i mrznje nit tanka.Ko ce biti toliko lud da laze sebe kako je srecan dok partner misli samo na sebe i svoje potrebe i navike.Zar ne treba njegov partner da mu bude potreba,navika i da misli na njega?

Realno, do situacija u kojima lupam, ja vise dajem, a moj decko drzi prst u uhu i boli ga briga za mene ( uslovno receno ), dodje upravo zato jer se ja nisam nikad pozalila na takvo stanje ( mozda mi je odgovaralo da igram zrtvu neko vreme ). Sto rece Sim, resenje je razgovor; ako i posle toga on ostane isti, onda je to resena stvar.