Ovaj, da se vratimo na temu...
Citam pre neki dan u jednom stranim novinama tekst iz knjige ciji je naslov, u slobodnom prevodu, "Kako biti dobra majka ako za to nemate vremena".
I zena pocinje sa pricom kako je njena sedmogodisnja cerkica opsednuta tezinom. Ne jede hleb, slatkise, cak odbija i svoje omiljene cokoladice, a vrhunac je bio kada je odbila da pojede parce rodjendanske torte svoje torte jer slatkisi goje.
Majka je u cudu jer je decu vaspitala tako da prihvataju svoje telo i zbog toga sto je uticaj okoline toliko veliki. Naime, ona to radi jer je u skolici nazivaju debelom, a ona je po svim merama dovoljno razvijena za svoje godine... jos uvek nije zavrsena transformacija iz detenceta u devojcicu, ali je po svim merilima normalno, zdravo, sedmogodisnje dete.
Posto je mala pocela da gladuje, te da se njeno telo menja (razvila je tanke rucice i nozice, te ravan stomacic, koscice su pocele da ispadaju), majka je shvatila da je cerka dovoljno odrasla da sama kontrolise svoj zivot...
I sta je posledica... mama je sokirana, ali mama nista ne preduzima...
Mama zeli da joj pomogne, ali misli da zabrane nece pomoci, vec ce prepustiti da ta "faza" prodje...
A mala je zadovoljna jer dobija komplimente za svoj izgled od vrsnjaka i njihovih majki... 

Usput je i mladja, trogodisnja cerka ukapirala u cemu je problem, pa je pocela da zeza stariju sestru nazivajuci je debelom... Sta vise... pocela je da izjavljuje da ona nikad ne zeli da bude debela...

Izgleda da su to moderne mame koje deci od sedam godina dopustaju da sama donose odluke... jer deca su mali ljudi... Ili nisu?

Inace... neki podatak iz britanskih skola je da je svaka peta devojcica od 10 godina drzala dijetu, a da je svaka devojcica od 14 bar jednom pretrazivala internet trazeci savete za brzu dijetu...

BTW. Usledilo je jos par prica ocajnih roditelja, medju kojima i prica jedne majke ciju su cerku prozvali debelom, pa je pocela da se izgladnjava. Ispostavilo se da je devojcica koja je prozivala njenu cerku, a kost je i koza, kukala svojoj majci kako je nazivaju debelom...

Znaci... uticaj vrsnjaka, danas, je gori nego ikad...
Za to su krivi roditelji i apsolutni nedostatak pozitivnih idola, jer... decacima se serviraju sportisti i glumci koji su ipak normalno gradjeni, dok se devojcicama serviraju rahiticne i anoreksicne zive Barbike i Bratz lutke...

I za kraj... najbolji komentar na citavu situaciju je bio: "Pitate se sta da uradite? Uklonite negativni uticaj iz zivota svoje cerke."

"ne" je jedna od najljepsih rijeci koje postoje

nije mi tesko razumjeti zelju da se sto prije odraste,nije mi tesko za shvatiti koliko zbunjujuce taj proces umije da bude u vremenu poremecenih vrijednosti i beskrajno mi je zao sto neka djeca nemaju djetinjstvo kao poligon igre i bezbriznosti i naivne prostodusnosti.

jesam i trudim se da budem osoba koja beskrajno postuje djetinju licnost,ali mudro ne zaboravljam jednu istinu...
i djeci,isto koliko i odraslim ljudima,potrebno je odrediti granice,potrebne su zabrane,potrebni su okviri pozeljnog ponasanja i sputavanja u zelji da probaju i vide sve....potreban im je zdrav uzor i zdrav autoritet.
potrebno je i jedino je ispravno da nad njima uvijek bdije neki autoritet(porodica,pedagozi...) koji ce na nenametljiv nacin izvrsiti pozitivne uticaje i biti im potpora prilikom vrlo osjetljivog perioda odrastanja.

zato i kazem...jako je bitno da na vrijeme shvate da je "ne" jako lijepa i jako vazna rijec

da ona nije nesto negativno...

da je jako vazno da znaju da je kazu u odredjenim situacijama,pogotovo kada se budu otisnuli u taj,toliko zeljeni, svijet odraslih

mda .. kalasnjikov u ruku i pravo pred skolu 

ne

nahranis ga ljubavlju,ali ne samo ljubavlju koja se podrazumjeva,vec i ljubavlju kroz djelanje,kroz vrijeme koje provodis sa svojim djetetom,a da je i kvalitetno i smisljeno,hranis mu i licnost,a ne punis mu samo stomak...na razne nacine,time mu neminovno hranis i samopouzdanje i ljubav prema sebi...dajes mu najbolji dio sebe...kroz primjer prije svega...bla,bla,bla...

a onda,mozes mnogo mirnije svoje dijete da pustas i u skolu, a da budes i uvjeren da su sanse da u bilo kom smilu zastrani svedene na minimum.


ukoliko se to i desi,ukoliko iz nekog razloga negativni uticaji drustva prevagnu,dijete budnih roditelja,dijete koje je nesebicno hranjeno ljubavlju i vremenom posvecenim iskljucivo njemu...mozda ce lutati,ali ce se na pravi put sigurno vratiti...

meni nije nelogicna cinjenica da se napajamo ljubavlju svojih roditelja i njihovim ispravnim razmisljanjem jos u majcinoj utrobi i da vec tada...nase tijelo i psiha pamti i registruje...prepisuje...reaguje i smjesta se u ono nesvjesno u nama.....

prema tome,roditelji nisu ni nemocni,ni pasivni posmatraci raznih "faza" u zivotu svoje djece.

cesto su kumovali,potpuno nesvjesno,mnogim negativnim stvarima kod svoga djeteta.

da li je moguce sve predvidjeti?

ne.

da li ste prespavali cesto svoje dijete?

jeste.

i te kako jeste ukoliko se jednog jutra probudite sa uzasom da vase dijete ima bilo koji problem u svojoj licnosti,a vama navodno nije jasno kako se to desilo.

odlicno se zna kako se to desilo,ali to sebi priznati...mogu da razumijem da je jebeno tesko

edit:

sto se tice naslova clanka koji je navela Anea,a koji glasi toliko stupidno da na momente uzasava "kako biti dobra majka ako za to nemate vremena"....odgovor je prost.

nikako.

biti dobra majka podrazumjeva da imate vremena za svoje dijete.
drugacije,jednostavno,ne moze.
ne ide.
nije to kuce,pa da ti ga komsija vodi u setnju i da piski po parkovima,a da znas i da kuce nece biti emocionalno osteceno u bilo kom smislu.

Mislim da bi roditeljima koji su pustili da dodje do toga, prije palo napamet ovo moje rjesenje nego tvoje 

Brze je i efikasnije, sto znaci da je u skladu s modernim shvatanjima 

pa jasno je to meni...

mada se oko modernih shvatanja i ne razumijem previse

kakvi roditelji,takva i djeca...

jebi ga,u zivotu mora nesto i da se da...da bi se i dobilo...koliko ljubavi i pravilnog stava ulozis u svoje djete...toliko ce i da ti se vrati.

dakle,mjesta cudjenju...stvarno nema

inace,
ne cuh da je i jedan roditelj modernog shvatanja digao skolu u vazduh,to im,koliko vidim,uglavnom rade naslijednici (dolaze u skolu sa teskim naoruzanjem i pobiju pola iste).
ili se fiksaju u toaletima skole...

pa zato sto moderni roditelji pustaju svoju djecu da se sama odgajaju.
a kad sam ja isla u osnovnu skolu, imali smo par dileja roditelja koji su dolazili da se potuku s nastavnicima, s ucenicima, s cistacicama ..  tako da, nije da nikako nema tih modernih roditelja .. 

potpuno se slažem.  Postavljanje granica je možda najbitnije u vaspitavanju deteta.
Neke stvari treba detetu ostaviti nedorečene tj. ne treba baš svaki put objašnjavati zašto ste mu zabranili nešto. Pogotovo ako je to neki kompleksniji razlog nepojmljiv za taj uzrast.


Ha! To sam i ja mislio do pre par godina... U većini (a većina može da bude i 60 i 90 %) slučajeva jeste tako ali neka deca vremenom sama sebi nabijaju komplekse.
To je stvarno tužno jer roditelj koji se razbija od truda, nema pojma šta se dešava u glavi deteta, i ne treba da ima pojma jer dete treba donekle da ima privatnost. Ali stvari se nažalost u današnjem svetu sve češće otmu kontroli i dete ne odrasta onako kako bi trebalo. Mislim konkretno na usađivanje načina razmišljanja. Dete vremenom gubi objektivnost što može biti posledica laganja samog sebe. A i društvo je pored roditelja bitan faktor. Nemojte na to da zaboravite