U jesen 1944. proglašena amnestija za one pripadnike četničkog pokreta na području Srbije koji nisu činili zločine i da im se nudilo da priđu NOP-u, što je jedan dio i prihvatio oko pedesetak tisuća. Pritom se vodstvo NOP-a na čelu s Titom rukovodialo mogućnošću da se u završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije, u uvjetima vrlo slabog partizanskog pokreta u Srbiji, svi četnici pridruže Nijemcima i tako bitno pojačaju neprijateljske redove tražeći u borbama veće žrtve s partizanske strane. Primjenjeno je nešto što se sve vrijeme rata radilo s pripadnicima hrvatskog domobranstva. (TITO: "Hrvatsko domobranstvo bilo je strateška rezerva NOV!")

Do te amnestije odnos partizana prema ustašama i četnicima bio je jednak, a takav je bio i nadalje prema četnicima koji se nisu demobilizirali ili prišli partizanima.
Tom amnestijom, koja je bila vrlo mudar potez, četnički pokret je silno oslabljen.


"Četnici u Drugom svjetskom ratu počeli su kao neregularne gerilske postrojbe, nastale od ostataka poražene kraljevske jugoslavenske vojske, koja jedva da je uopće pružala otpor osovinskim silama u travnju 1941. godine. Četnički vođa Kosta Pećanac rano se pokazao otvorenim nacističkim suradnikom. Djelovanje njegovih sljedbenika službeno su odobrili i srbijanska kolaboracijska vlada i njemačke okupacijske vlasti." (Philip J. Cohen). Cilj četništva bio je osigurati vlast srpskoga kralja i zadržati srpsku prevlast, bez obzira na to tko će dobiti rat. Otpor njemačkoj okupaciji bio je u trećemu planu.

Nakon okupacije Mihailović je poslao ađutanta Vladimira Lenca na sastanak s Dimitrijem Ljotićem, pronacističkim agentom, koji je od 1935. godine otvoreno podupirao Hitlerov nacionalsocijalizam i od njegova režima primao financijsku potporu za svoj svesrpski pokret Zbor. Lenac je izvijestio o Mihailovićevu zanimanju za kolaboraciju. Njemački izvori potvrđuju kako su partizani pružali stanoviti otpor, "dok srpski nacionalisti četnici namjerno izbjegavaju oružane sukobe s Nijemcima".

Njemačko-četnička oružana suradnja

Kad je 29. kolovoza 1941. Milan Nedić osnovao kolaboracijsku vladu, poslao je poruku Mihailoviću o zajedničkoj suradnji u suzbijanju partizana. Prihvaćeni su i od Nijemaca odobreni Mihailovićevi uvjeti: stvaranje zajedničke fronte protiv partizana u Srbiji, Bosni i Crnoj Gori, njemačke okupacijske vlasti službeno su priznale četničko djelovanje, Mihailović je dobio novac za plaće četničkih vojnih časnika. Abwehr krajem listopada izvještava da su se Mihailovićevi četnici potpuno stavili na raspolaganje Wehrmachtu.

U studenom 1941. godine na svoju molbu Mihailović se sastaje s njemačkim zapovjedništvom, pukovnikom Kogardom. Njemu je obećana četnička borba protiv partizana i međusobno nenapadanje. Mihailović je tražio znatnu vojno materijalnu potporu. Predložio je da se Nijemci povuku u Niš i Beograd, jer da će četnici osiguravati promet i unutrašnjost Srbije.

Kongard mu nije povjerovao nego: " pokazao nekoliko fotografija zaklanih i izmasakriranih njemačkih vojnika ubijenih blizu Kragujevca u listopadu 1941. Penisi su im bili odrezani i gurnuti u usta, što je vrsta masakriranja tipična za četnike". Mihailović je tvrdio da su to počinili partizani.

On je istodobno nudio pomoć i komunisti Titu u borbi protiv nacista. Osobno je s njim vodio pregovore 19. rujna i 26. listopada 1941. godine.
Mihailović je održao obećanje jedino ono dano nacistima. Njemačka i četnička suradnja, uz povremene napetosti, trajala je sve do njemačkoga povlačenja iz Srbije. U kolovozu 1944. Mihailović je od Nedića dobio financijsku pomoć za plaće, a Nedić je kod Nijemaca dobio i oružje i streljivo za četnike.

Ukorjenjivanje velikosrpske ideologije

Četnici su surađivali i s Talijanima. Prvi četnik u Hrvatskoj, Momčilo Đujić, bio je na vezi s Mihailovićem. Nakon kapitulacije fašističke Italije, Đujićevi četnici su se razbježali, jedan dio otišao je u partizane, a najveći dio surađivao je s Nijemcima. Đujić je uz pomoć Ljotićeve intervencije kod Nijemaca, zajedno sa svojih šest tisuća četnika i uz pomoć nacista prešao u Sloveniju. Krajem rata Đujića su zarobili Saveznici, no ni tada nije pristao na borbu protiv Nijemaca. Velika preobrazba četnika u partizane dogodila se 1944. Godine 1943. u užoj Srbiji je bilo oko 22.000 partizana, a godinu dana kasnije oko 204.000, ili ukupno u Srbiji 264.000. Tito im je, tražeći njihovu pomoć, nudio amnestiju 17. kolovoza 1944. Mjesec dana kasnije kralj Petar II. iz Londona poziva svoje četnike da se pridruže partizanima. Kad su pod ruskim vodstvom partizani ušli u Beograd, nastao je pravi stampedo prelaska iz četnika u partizane.

Za razliku od Srbije, u Hrvatskoj i BiH partizanski je otpor tijekom cijeloga rata brojčano rastao. Rat u Srbiji završio je pola godine prije nego u Hrvatskoj i BiH. "Uključivanje četnika i drugih velikosrpskih elemenata u komunističke upravne strukture u Beogradu omogućilo je ukorjenjivanje velikosrpske ideologije i osiguralo njezin nastavak putem novoga sredstva - jugoslavenskoga komunizma" (Philip J. Cohen).

Suvremeno četništvo, kao nezaobilazna sastavnica velikosrpske politike, vidljivo je iz odluke beogradske skupštine, prilagođava se danas novim "europskim" standardima.

"Krajnje je zanimljivo zabilježiti kako se je u medijima Zapada nastojalo na svaki način opravdati srpske okrutnosti kao osvetu za prošlost, ili se nastojalo svijetu prikazati današnju Republiku Hrvatsku kao neposrednu nasljednicu ustaške nacističke države, a pritom se zaboravlja srdačna suradnja srpskih četnika generala Nedića s nacistima u lovu na Židove u Srbiji: sam Nedić je pisao Hitleru da se Srbija može smatrati prvom državom u kojoj je postignuto 'konačno rješenje' istrebljenjem 94% srpskih Židova" (Paolo Frusca, Genocid na Balkanu u ime Velike Srbije).

Srpski hegemonizam

Komunistička je Jugoslavija izrasla na masovnim likvidacijama Hrvata. Tijekom Drugoga svjetskoga rata to su činili četnici, a nakon rata na Bleiburgu 1945. učinjen je najveći pokolj Hrvata u povijesti, čiju šezdesetu obljetnicu obilježavamo upravo ove 2005. godine. Bleiburški zločin zajedničkim su snagama režirali London, Tito i velikosrbi.
"Morali smo to uraditi da udovoljimo Srbima" - godine 1959. objasnio je Tito Ivanu Meštroviću. Zbog toga ne čudi i ova istina: "Nema promjena u odnosu na prvu Jugoslaviju i brutalni svesrpski centrizam, Tito je sačuvao i uveo i u drugu Jugoslaviju neke temeljne elemente umjetnog srpskog hegemonizma ( ) srpska manjina u Hrvatskoj, oko 12% populacije drži svu vlast od sindikata do policije " (P. Frusca citira Antu Ciligu).

Sada pitanje: Kako to da partizani nisu vršili takve masovne odmazde nad četnicima nakon 2.svj.rata kakve su vršili nad ustašama (bleiburg i križni put)?

иако претпостављам да је текст система копирај-налепи, ипак је милина кад и уморни изложи покушај озбиљног текста, још са цитатима из других књига
па има се о чему онда и расправљати

прво поводом твога питања
питање садржи једну премису која гласи -  partizani nisu vršili takve masovne odmazde nad četnicima nakon(и пре свега током) 2.svj.rata kakve su vršili nad ustašama, која је да ти одмах одговорим на питање нетачна историјски гледано

друго текст врви од неистина, ал сам сад у неком послу а за парчање овако смишљено написаног текста ми треба мало више времена, зато
остајем ти дужан подробнији одговор у скорије време

Umorni ovo sto si napisao je skroz pogresno.
Kao prvo Cetnici su bili na strani saveznika ako nisi znao za razliku od ustasa koji su se priklonili Hitleru.
Da su partizani mazili cetnike kako si ti napisao onda nebi ubili Drazu i ostale cetnicke majore i ostale oficire vec bi ono kao Artukovic i ostale ustase ziveli u inostranstvu i dosli toboze na sudjenje u Srbiju i umrli prirodnom smrcu kao sam Artukovic.
Pavelic je preziveo komunizam,Artukovic,Brzica,Dinko Sakic,Stepinac  i mnogi drugi.
Pogledaj koliko je Cetnika pobijeno u II sv, ratu a koliko ustasa.
Razlog je jasan.Komunisti na celu sa Titom su saradjivali sa ustasama,i sam Tito je u I sv.ratu bio na srpskom frontu i zna se da nije bio ljubitelj Srba.
Za taj Blajbug koji toliko spominjete i sve te zrtve toboze 300.000 cak i vise je preuvelicavanje.Tu je pobijeno mozda 10.000 ustasa zlocinaca tj koljaca.Bilo bi lepo da su ih pobili 500.000 ali jbg.

Drago mi je da smo dosli do jednog opstepoznatog fenomena (ne kazem ko je u pravu a ko nije...). Zanimljivo da na jednoj temi Hrvati smatraju da Srbi preuvelicavaju broj zrtava, a na drugoj Srbi smatraju da Hrvati preuvelicavaju. I tako od teme do teme. Naravoucenije: nikad se necemo sloziti, ko god bio u pravu.

Izvinjavam se za off, i zamolio bih vas da ne nastavite diskusiju o ovoj konstataciji, vec o temi.

Уморни,очигледно вадиш само оно што теби одговара. Да није тако,навео би онда колико је четника побијено 1945. у Словенији,а да не причам колико су комунисти побили Срба током 1944. и 1945. само зато што су били против њих,тј. нису се слагали са таквом идеологијом. Партизани су сарађивали са усташама(јавно признање Велебита и Ђиласа),па није ни чудо што су ти блиски и једни и други...

Stvarno sta sve necu procitati.
"Četnici u Drugom svjetskom ratu počeli su kao neregularne gerilske postrojbe"
Cetni su bili jedina legalna vojska kraljevine a partizani su bili neregularne "postrojbe"
Znaci ako je bio napad na Kraljevinu a Setnici tj Kraljeva vojska su armija te zemlje stavi prst na celo i zapitaj se sta je logicno.
Naravno da je bilo Cetnika koji su presli u Partizane ali dosta njih je pobijeno jer jednostavno Tito ih nije voleo toliko kao Ustase.
Stepinac koji je zlocinac nije pobegao iz ZG i Tito ga nije dirao dok ovaj nije poceo previse da kenjka.[b]
I sada nadji na netu podatak koliko je Srba(Cetnika) izgunilo u II sv.ratu a koliko Hrvata (Ustasa).
Najzalosnije je to sto su Partizane najvecim delom sacinjavali ljudi srpske nacionalnosti i sami su svoj narod ubijali.
@umorni ako nije tajna na cijoj se tvoj deda strani borio ako si ti Srbin a branis toliko ustase?

Komunistička je Jugoslavija izrasla na masovnim likvidacijama ustaša, koliko puta da ti objašnjavam da su u pitanju ustaše, najgori šljam hrvatskog naroda, kojih se gadio i Hitler, kao i mnogi Hrvati, uključujući Mačeka (bio logoraš u Jasenovcu).
Dosta više sa tim Blajburgom, tamo niko nije streljan zato što je Hrvat,nego zato što je ratni zločinac. Na kraju krajeva, ta streljanja su izvršili borci XI Dalmatinske brigade iz sastava IV armije kojom je komandovao general-lajtnant Petar Drapšin, hrvat po nacionalnosti. Takođe, većinu boraca u IV armiji su činili Istrani i Dalmatinci, izvorni hrvati prema DAI.   Inače, u Blajburgu je streljano 30.000 osoba, od toga oko 6.000 četnika i belogardejaca, ostalo ustaše.
Po pitanju abolicije četnika, to nije ništa novo, to se radilo i sa domobranima redovno.
Vidim da je ovo pamflet iz arsenala hrvatske propagande o Velikoj Srbiji,  spominju se "neutralni" izvori kao što je Ante Ciliga. Veliki komunista, pa onda zatvorenik staljinovih gulaga, pa onda hrvatski nacionalista, nešto slično kao njofra ,osim gulaga.

ajde mi molim vas objavite slike četnika sa talijanskim okupatorom...čemu je to služilo. dapače staviti ću na forum vama braći srbima da vidite svoje četnike rame uz rame SS-časnicima u operaciji Weiss. tijekom Bitke na Neretvi...

četnici su bili fašistički pokret jednako kao i ustaše...samo su mi ustaše ipak draži jer nemaju ružne brade 

Sta ces, neko ima tu nesrecu da bude cosav.

Nazad na temu!!!

Evo da i ja doprinesem jednom kratkom filmicu ovoj diskusiji....

http://youtube.com/watch?v=NSWKQ5_QAS8

Mislim se takodje pokaziva neki odnos prema Drazi i jednoj skupini ljudi u Srbiji...