Stvarno pocinjes da smaras sa tim tvojim "kulturnim" nastupom... stvarno mislis da mi ne vidimo da pokusavas da na suptilan nacin provociras i iritiras? To sto mi ostajemo kulturni, pa se pravimo ludi govori o nama... ali stvarno vise prestani....
Ne zanima me ni koliko godina imas, ni koje si vere/rase/pola, jedino sto ovde gledam kada su clanovi u pitanju jeste da li oni ucestvuju u diskusiji ili se prave francuske sobarice, i stalno nesto mudruju ili se zale i glume Kalimera....
Puno je takvih bilo na forumu... vremenom, ili oni pocnu da se ponasaju kao i svi ostali, ili vise niko i ne diskutuje sa njima niti ih uzima za ozbiljno... ti radi sta ti je po volji
Neke cudne stvari meni prolaze kroz glavu Ja se cesto pitam da li umem da li sam u pravu Da li vidim, da li cujem, da li osecam i da li, Da li verujem u ljude i da li ljude dobro znam
Pa pa Pa pa
I ponekad kao da me cudi kakvi mogu biti ljudi Ponekad je tesko biti istina Istina ponekad voli, istina ponekad boli Ponekad je tesko biti istina
Pa pa Pa pa Pa pa paranoja Pa pa paranoja Dovidjenja lepa moja
Ko je levo, ko je desno, ko je gore, ko je dole Ko me gleda, ko me prati, ko je srecan, a ko pati Ko me voli, sta me boli, ko mi veli da me zeli Ko mi kaze da me laze, ko me laze neka kaze
Pa pa Pa pa Pa pa paranoja Dovidjenja lepa moja
oh.. well ... back on topic...
ako drugarica drenjina ima neki problem, uvek moze da otvori temu u odgovarajucem forumu..
Jel ovaj snimak pre ili nakon sto je izdao Krajinu, secate se onoga: Slobo pi*do, Krajinu si izd'o
Уместо одговора један диван чланак:
Bež'te noge, usraću vas
Milovan Brkić
Mnogi od nas izgubili su radost življenja. Toliko smo se umorili bežeći od prošlosti, da je ona počela da nas prestiže, ispred nas je. ''Smrt po mene, smrt za mene" - piše na jednom grafitu na Julinom brdu.
Ako smo se umorili od bežanja, onda je bežanje naš najveći neprijatelj.
Pred svakim problemom mi decenijama saginjemo glavu, skidamo kape i ko poslednje fukare bežimo ispred nevolje. Klonimo se belaja i ne izlazimo na ulice kada ubijaju novinare. ]utke podnosimo svako poskupljenje, svako masovno otpuštanje. Sležemo ramenima, kao da je to meminovno. Skidamo gaće pred direktorima, gazdama kod kojih radimo za mizerne pare. Izgubili smo svako osećanje dostojanstva.
Kada vlasti organizuju svetkovine, desetine hiljada mladića i devojaka dolazi da slavi. Kliču, urliču, svetkuju, jer vlast to odobrava.
Sindikalne centrale u Beogradu više puta su pokušale da organizuju generalni štrajk. Razlozi su bili jaki, i svuda na svetu stali bi autobusi, tramvaju, bolnice, škole. Ali mi smo stoka koja ima hrabrosti koliko i pauk muda. Pokrivamo se ušima, trčimo poput robova da odradimo šihtu, da se gospodar ne naljuti.
Danas u svetu ne postoji mizerniji narod od nas. Opozicione partije, što je teško zamisliti u istoriji bilo kog naroda, nisu organizovale pet godina nijedne demonstracije, nijedan miting. U eliti vlada potpuna saglasnost da treba surovo pljačkati državu i građane. Kakvi srpski radikali. Gomila bitangi.
Svuda u svetu, u državama koje su ophrvane korupcijom, opozicioni lideri jurišaju na kordone policije, predvode gladne sugrađane. Toma Nikolić priča kako propadamo. I ide da poseti Fidela Kastra. Ne pada mu na pamet da gladne, opljačkane i unezverene građane pozove pred skupštinu. Što da izgubi svoj položaj!
Spečeni narkoman Željko Mitrović, sa svojom ružučastom televizijom, prvo nas je opismenjavao pesmama tipa "po šumama i gorama naše zemlje ponosne'', onda je počeo da služi krimosima poput Đinđića, Vesića, Jovanovića. Njegova televizija predstavlja nas kao stoku, kao maloumne i poludivlje ljude. Milione dolara ovaj narkoman uzima uništavajući nekažnjeno javni moral.
Kada u prerijama naiđe oluja, krave podignu rep i počnu da beže. Mnoge u tom bežanju nastradaju. Da samo stanu i "pregrme" oluju, sve bi preživele. Divlje životinje se ponašaju mudrije. Kada počnu nevolje i oluja, bizoni joj krenu u susret. I svi prežive, a skrate dvostruko vreme njenog trajanja.
Ako smo već svedeni na nivo životinja, mogli bismo od njih i da naučimo kako od nevolja ne treba bežati, već ih savladavati akcijom, borbom... Naša jedina deviza je "bež'te noge, usraću vas". Zato smo posran narod.