Poremećaj ličnosti

Autor: Jelena Orlandić
Niko nije savršen. Neki među nama, međutim, su mnogo manje savršeni od ostalih. Postoji ogroman broj ljudi oštećenih poremećajima ličnosti i karaktera, koji ne ispunjavaju svoje obaveze i koji deluju nesposobni da uspostave zrelu, iskrenu ili konstruktivnu vezu. Mnogi ljudi sa ovakvim patologijama su destruktivni, ili čak i opasni. Zato što ove individue takođe imaju i mnoga preimućstva, njihove poremećaje ličnosti i karaktera nazvaćemo manama. Poredim ove mane sa nesavršenostima materijala za izgradnju koji može da oslabi i zapreti stabilnosti čitave strukture. Kada ljudi nisu voljni da priznaju svoje ličnosne ili karakterne probleme, ili nisu u stanju da promene svoja oštećujuća ponašanja, oni su onemogućeni onim za šta bi se mogao koristititermin fatalne mane. Zato što ljudi sa fatalnim manama u ličnosti ili karakteru imaju i izuzetne sposobnosti i atraktivne kvalitete, oni se uključuju u veze raznih vrsta i drže ogromni varijetet pozicija koje su odgovorne i važne. Konačno i nepogrešivo, njihove veze propadaju i njihove odgovornosti bivaju neispunjene. Ovi neuspesi koštaju njih same, ali i druge ljude i skupi su i emotivno i finansijski. Primer je muž čija žena pati od narcističkog poremećaja ličnosti i koja zanemaruje njene odgovornosti kao supružnika i roditelja, a ima dug niz vanbračnih afera. Šef finansijskog sektora u jednoj velikoj kompaniji koji ima antisocijalni poremećaj ličnosti i koji laže i vara da bi postao bogatiji (dakle u svoju ličnu materijalnu korist) na štetu održivosti korporacije – je još jedan suviše uobičajen primer. Osoba sa paranoidnim poremećajem ličnosti koja postaje ubeđena da ste joj na neki način naštetili i povredili je i postaje preokupirana sa idejom da vas kazni zbog vaše izmišljene prestupe – je treći primer. Mlada žena koja ima ponovljene pokušaje samoubistva onda kada ima problema sa dečkom, kontrolišući muž koji konstantno kritikuje i pronalazi mane svojoj ženi i stranac koji prati vašu ćerku i pretijojsu još tri primera ljudi koji mogu imati ozbiljne poremećaje ličnosti kao što su granični, opsesivno-kompulzivni i šizoidni poremećaj ličnosti.

Fatalne mane su učvršćeni obrasci nefunkcionalnog načina mišljenja i ponašanja koje osoba kaja ih ima ne primećuje i negira njihovo postojanje, a koji značajno ugorožavaju njene veze sa ljudima, posao kojim se bave, i njih same.

Fatalne mane

Fatalne mane su disfunkcije načina mišljenja i kontrole impulsa koje su učvršćene kao stalni obrasci ličnosti i ponašanja i koji vode do toga da takve osobe izdaju poverenje i uništavaju veze.

Iako su njhovi uzroci i prezentacije često skrivajući i zbunjujući, strukture ličnosti i karaktera koje imaju fatalne mane, stvaraju upropašćenje koje nije ni malo suptilno. Bol i patnja koji su rezultat toga mogu da preplave živote onih koji su sa njima važno povezani; a srodni materijalni gubitci su nemerljivi. Možda je osoba sa fatalnom manom vaš verenik koji je neveran; muž koji je prokockao novac koji je bio namenjen za školarinu vaše dece; vaš zaposleni koji krade novac iz firme; žrtva takvih osoba može biti vaš roditelj koga zlostavlja posluga u stračkom domu; firma za koju radite, a koja je bankrotirala i zatvara se zbog pohlepe i neiskrenosti generalnog direktora; vaše dete koje ide u školu drogirano... Ovakve posledice mogu i ne moraju biti rezultati onoga što nazivamo fatalnim manama. Cilj ovog teksta je da pomogne čitaocu da napravi razliku između ljudi koji imaju mane u svojim ličnostima i karakterima, a koje su podložne promenama i onih ljudi čije se mane nikada neće promeniti.

Definicija zašto je određena mana u ličnosti ili karakteru fatalna uključuje:

1) perzistentnost (trajnost) i/ili

2) verovatnoću da će rezultovati ozbiljnom povredom ili kršenjem zakona.

Fatalne mane imaju jednu ili više kvaliteta:

Šta manu čini „fatalnom“?

„Fatalna“ mana postoji ukoliko je jedna ili više ovih izjava tačna:

1. Osoba sa manom ne percepira da ona ili on ima problem.

2. Osoba sa manom ne želi da se promeni.

3. Priroda mane je takva da nije podložna korekciji.

4. Priroda mane je takva da postoji verovatnoća buduće fizičke štete po njegovog partnera, dete ili drugih ljudi.

5. Priroda mane je takva da postoji verovatnoća kršenja zakona od strane individue koja ima manu.

6. Priroda mane je takva da postoji verovatnoća da će osoba sa manom uključiti druge u kršenje zakona.

Mnogi ljudi da ozbiljnim manama karaktera čine sve što odrede da je neophodno (npr. lažu, varaju, kradu, povređuju) eksploatišući druge u cilju zadovoljenja sopstvenih potreba. Ono što ovim ljudima nedostaje je savest ili unutrašnji osećaj vrednosti, empatija, briga za prava drugih. Drugim rečima, oni ne brinu mnogo o tome. Njihove brige su fundamentalno samocentrirane: samogratifikacija, samouvećavanje i samoodržanje (tj. ne biti uhvaćen ili da se ne sazna).

Generalni dijagnostički kriterijumi za poremećaj ličnosti

A. Trajan obrazac osećanja, mišljenja i ponašanja koji ima značajnu devijaciju od očekivanja kulture date osobe. Ovaj obrazac se manifestuje u najmanje dve od navedenih oblasti:

1. Kognicija (načini percepiranja i interpretacije sebe, drugih ljudi i događaja)

2. Afekti (raspon, nepostojanost i primerenost njihovih emocionalnih odgovora)

3. Interpersonalne veze

4. Kontrola impulsa

B. Ovaj obrazac osećanja, mišljenja i ponašanja je nefelksibilan i iskazuje se preko širokog spektra ličnih i socijalnih situacija.

C. Obrazac osećanja, mišljenja i ponašanja koji vodi bolu individue i drugih, kao i oštećenjima u interpersonalnom, socijalnom, školskom i/ili profesionalnom funkcionisanju.

D. Obrazac osećanja, mišljenja i ponašanja koji je trajan i njegov početak se obično može pronaći čak u detinjstvu, adolescenciji ili ranom odraslom dobu.

E. Disfunkcionalni obrazac osećanja, mišljenja i ponašanja nije izazvann drugim tipom psihijatrijskog poremećaja i nije posledica medicinskog stanja kao što je povreda mozga.

Kako ovi kriterijumi ne treba da se koriste

Ovi kriterijumi namenjeni su da budu konstruktivan i koristan alat za procenu i merenje promene. Namera je da oni bude neka vrsta odbrane, a ne napada. Ma koliko bilo primamljivo uraditi to, ne treba da koristite skalu kao oružje da biste pokazali osobi sa pretpostavljenom manom kako je ona loša ili bolesna osoba, ili čak i u cilju davanja nekakve indikacije koliko vas je ta osoba povredila. Zbog prirode poremećaja koju meri skala fatalnih mana, osobe koje su na ovaj način napadnute obično nisu zadovoljne kada drugi otkriju ovaj problem u njihovom karakteru ili ličnosti. Niti postoje rezultati koji ukazuju na to da su ovi kriterijumi bili korisni kao motivator za osobu sa ovakvom manom da se promeni ili da potraži profesionalnu pomoć.

Devet principa u radu sa ljudima koji imaju fatalnu manu

Devet sveobuhvatnih principa koji su predstavljeni u ovom poglavlju su korisni za razumevanje, odnošenje, brigu i pomaganje ljudima sa poremećajima ličnosti ili karaktera.

Princip 1

Iako su veze sa ljudima koji imaju poremećaj ličnosti i karaktera teške, frustrirajuće i ponekad destruktivne i opasne, ljude sa ovim poremećajima treba tretirati sa poštovanjem, ljubaznošću i saosećanjem.

Sve opsežniji naučni dokazi govore u prilog toga da, kao i kod većine mentalnih bolesti, poremećaji ličnosti su rezultat kompleksnih faktora, uključujući genetske dispozicije, promene u hemiji i strukturi mozga i odgovore na životna iskustva i stres. Umanjivanje vrednosti ljudi sa poremećajima ličnosti povećava njihov nivo besa i osećanje otuđenosti i time intenzivira njihov fokus na osvetu i opravdanje.

Umanjivanje vrednosti ljudi sa poremećajima ličnosti povećava njihov nivo besa i osećanje otuđenosti i time intenzivira njihov fokus na osvetu i opravdanje.

Održavanje granica

Princip 2

Biti realističan o destruktivnim implikacijama ponašanja ljudi sa poremećajima ličnosti i karaktera. Uspostavljanje i održavanje bezbednih i etičkih granica sa ovim ljudima i praćenje kroz jasno postavljene posledice kada su granice ugrožene ne smatra se za neljubazno, neosetljivo i osvetoljubivo ponašanje.

Vi štite sebe i pomažete osobi sa manom ličnosti i karaktera kada ne dozvolite sebi da budete iskorišćeni ili zlostavljani. Konfuzija i ozlojeđenost neizbežno se pojavljuju kada previdite kršenja vašeg poverenja ili ustupke na vaš račun i specijalni tretman ljudi sa ovim stanjima.

Princip 3

Poremećaji ličnosti i karaktera su često izvor ozbiljnih i trajnih problema u vezi.

Poremećaji ličnosti vode jako oštećenim vezama. Ako ste u nekoj vrsti veze sa osobom koja ima fatalne mane, time što ste svesni postojanja ovih stanja, njhovih karakterističnih pojavnih oblika i kako se to može manifestovati u vezi, bivate osoba koja poseduje moć da pristupi svim implikacijama problematične veze. Svesnost o problemu i njegovo prihvatanje je prvi, esencijalni korak prema prevenciji, intervenciji i promeni.

Princip 4

Ljudi sa poremećajima ličnosti i karaktera mogu takođe imati i mnogo privlačnih kvaliteta, pozitivnih osobina i materijalnih postignuća.

Ljudi postaju uključeni u vezu sa osobama sa poremećajima ličnosti i manama karaktera iz dobrih razloga. Mnogi ljudi sa ovim poremećajima imaju ubedljive i angažujuće kvalitete koji uzbuđuju i privlače druge ljude njima. Veze sa ovim ljudima karakteristično počinju briljantno, ali se pogoršavaju sa vremenom kako destruktivni efekti njihovih ličnosti i mane karaktera bivaju manifestovane. Iako ljudi sa defektima ličnosti ili karaktera mogu i postižu akademske, profesionalne i finansijske uspehe, njihove disfunkcionalne veze nepromenljivo umanjuju nivo njihovih postignuća i njihov osećaj ispunjenosti.

Veze sa ljudima koji imaju fatalne mane karakteristično počinju briljantno, ali se pogoršavaju sa vremenom kako destruktivni efekti njihovih ličnosti i mane karaktera bivaju manifestovane.

Princip 5

Ljudi sa poremećajima ličnosti i karaktera su ekscesivno samouključeni.

Jedna karakteristika koju ljudi sa poremećajima ličnosti dele je intenzivna samouključenost. Konkretno, oni imaju poteškoće da razumeju i prihvate tuđa gledišta. Ljudi sa poremećajima ličnosti često se čak i ne trude da uzmu u obzir kako ono što kažu ili rade može uticati na ljude koji su im najbliži ili koji zavise od njih. Primeri ove samoorijentisanosti su gotovo pravilo za različite poremećaje ličnosti.

Princip 6

Bazični uzroci poremećaja ličnosti su kompleksni.

Kada dođe do konceptualizacije i opisivanja mogućih uzroka mentalnih poremećaja, teorije i objašnjenja treba da budu što je moguće više jednostavni ali ne jednostavniji od toga kakvi su uzroci zaista. Konzistenstno sa drugim psihijatrijskim stanjima, poremećaji ličnosti dešavaju se kao rezultat kompleksnih matrica bioloških, psiholoških, socioloških i spiritualnih faktora. Prominentne među biološkim faktorima su genetske dispozicije za ova stanja.

Princip 7

Mnogi ljudi sa poremećajima ličnosti ili manama karaktera neće prihvatiti da imaju problem, odbiće terapiju i shodno tome – neće se promeniti.

Ljudi u disfunkcionalnim vezama često ne uspevaju da prepoznaju da su u vezi sa individuom sa poremećajem ličnosti. Jedna od razloga za ovaj nedostatak prepoznavanja je to što njihovo partneti u ovim vezama – ljudi sa poremećajem ličnosti – često odbijaju da prihvate da imaju bilo kakav emocionalni ili ponašajni problem bilo koje vrste. Mnogi ljudi sa poremećajima lićnosti krive drugu stranu za sve svoje probleme u vezi. Da bi situacija bila još komplikovanija, ljudi sa poremećajem ličnosti često ulaze u veze sa veoma ljubaznim, ugađajućim i nesebičnim osobama. Izgleda da ovo nije slučajnost, već pre da su ovi ljudi specijalno ciljani i odabrani zbog svoje ranjivosti na ekspolataciju. Nije neuobičajeno da partneri osoba koje imaju poremećaj ličnosti odgovaraju na nemilosrdno kritikovanje i devaluaciju pokušavajući da promene i poprave sebe – i to uvek bez uspeha. Ovi partneri osećaju da se meta (razlog zašto su konstantno kritikovani i devaluirani) stalno menja i pomera, i stoga njihov trud da unaprede sebe uvek promaši tu metu.

Ljudi sa poremećajem ličnosti često ulaze u veze sa veoma ljubaznim, ugađajućim i nesebičnim osobama, podložnim eksploataciji. Osobama koje su u vezi sa ljudima koji imaju fatalne mane je najčešće potrebna profesionalna pomoć kako bi naučili da se zaštite od posledica takve veze

Princip 8

Terapija motivisanih ljudi sa poremećajem ličnosti ili manom karaktera može biti efektivna kada je bazirana na dokazima i višestruka.

Zato što poremećaji anksioznosti i poremećaji raspoloženja uobičajeno koegzistiraju sa poremećajima ličnosti, psihijatrijski lekovi su često dodatna komponenta planiranog tretmana. Efektivni tretmani su dostupni ljudima sa poremećajima ličnosti ili karaktera koji prihvate da imaju probleme i koji su posvećeni menjanju sebe.

Princip 9

Kompetentna profesionalna briga može biti od velike pomoći osobi koja je trenutno u, ili želi da se odrekne veze sa osobom koja ima poremećaj ličnosti ili karaktera.

Psihijatrijska ili psihološka briga od strane iskusnog, motivisanog i kompetentnog profesionalca je gotovo uvek korisna osobi u destruktivnoj vezi sa nekim ko ima poremećaj ličnosti – bilo da ta osoba mora ili ne mora da ostane u toj vezi. Ta individua može da nauči kako se na nju utiče stresom koji izaziva ta veza, i može da nauči interaktivne veštine koje umanjuju borbe moći i svađe koje nikuda ne vode. Terapija će pomoći toj osobi da nauči kako da zaštiti sebe od obezvređivanja, iskrivljavanja i eksploatacija koje su česte u vezama sa ljudima koji imaju poremećaje ličnosti ili mane karaktera. Odluka o tome kakva će biti interakcija sa ovom individuom biće bazirana na čvrstim i specifičnim informacijama o tome kako psihijatrijsko stanje ove osobe utiče na njegovo ili njeno mišljenje, emocije i ponašanje. Ukoliko je doneta odluka da se raskine sa osobom koja ima poremećaj ličnosti, obrazovan i praktičan kliničar će pomoći svom pacijentu ili klijentu da minimizuje bilo kakvu opasnost ili štetu koja može biti povezana sa raskidom. Profesionalna pomoć će takođe pomoći individui da bolje razume sebe – posebno zašto su bili toliko ranjivi na ulazak u vezu sa osobom koja ima poremećaj ličnosti. Sa ovom samosvesnošću doći će umanjena ranjivost na to da osoba bude privučena, da trpi i bude žrtva u budućnosti drugih osoba sa ovim uznemirujućim stanjima.

Ovaj tekst ima za cilj da prikaže neke opšte karakteristike poremećaja ličnosti. Postoji ih više, i mada svi imaju neke zajedničke osobine, oni se razlikuju. Ljudi koji su u vezi sa osobom koja ima poremećaj ličnosti zbog toga trpe mnogo i najčešće jako loše prolaze. Zbog toga je važno znati sa čime se suočavate ukoliko se već nalazite u toj situaciji i kako da se ponašate. Postoje načini da se zaštitite, ali i da, ukoliko odlučite da takvu vezu okončate, budete u stanju da prepoznate ove fatalne mane i štetne osobine kod potencijalnih budućih partnera.

I mada vam se na trenutke čini da ne želite da znate, setite se da ovakve informacije mogu značiti bol sada, ali da će on biti neuporedivo manji u odnosu na onaj koji vam se može dogoditi ukoliko se ponovo upustite u vezu sa osobom koja ima poremećaj ličnosti. Ipak, na kraju je odluka vaša…

U narednom dodatku pisaćemo detaljnije i konkretnije o narcističkom poremećaju ličnosti i tome kako se on reflektuje na vezu, porodični život i posao.

Izvor

Ma naprimer "socijalna otudjenost" i "emocionalna osiromasenost" nije isto u svakodnevno i medicinskom znacenju. Ljekari nauce tacno da procjene u kojoj mjeri neki simptom kad je izrazen znaci bolest..
Na prvu loptu se po "svakodnevnog" znacenja moze zakljuciti da smo svi bolesni.

(ne brini) 

Parafilije


Parafilije su grupa poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajeni objekti, a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi, postoji devijacija u tome što je osobi privlačno. Ova privlačnost treba biti snažna i trajati barem šest mjeseci.

Bitna obilježja parafilija su ponavljajuća, snažna seksualna maštanja, seksualne potrebe ili ponašanja koja općenito sadrže: neljudske objekte, patnju ili ponižavanje osobe ili njezinog partnera, djecu ili druge osobe koje to ne žele, te da se javlja u razdoblju od najmanje šest mjeseci.

Ponašanje, seksualne potrebe ili maštanja uzrokuju značajne smetnje ili manjkavosti u socijalnom, radnom te u drugim važnim područjima djelovanja.

Parafilijske aktivnosti mogu se izvoditi sa partnerom koji to ne želi na način koji je za partnera štetan kao u seksualnom sadizmu ili pedofiliji. Te osobe mogu biti uhvaćene i zatvorene.

Parafilija uključuje egzibiconizam (izlaganje spolovila), fetišizam (uporaba neživih objekata), froterizam (dodirivanje ili trljanje o osobe koje to ne žele), pedofiliju (usmjerenost na pretpubertetsku djecu), seksualni mazohizam (ponižavanje ili patnja), transvestitski fetišizam (oblačenje odjeće drugoga spola) i voajerizam (promatranje seksualne aktivnosti drugoga).

Epidemiologija parafilija

Osobe sa parafilijom zastupljene su u malom postotku u populaciji, ali njihovo ponavljajuće ponašanje rezultira visokom frekvencijom te pojavnosti, odnosno veliki postotak populacije bio je žrtva osoba koja imaju parafiliju.

Može se reći da je među parafilijama najzastupljenija pedofilija. Prema epidemiološkim podacima 10 do 20% djece u populaciji bilo je zlostavljano do 18 godine. 20% odraslih žena bilo je žrtva osoba s ezgibicionizmom i voajerizmom.

Parafilije su češće zastupljene u muškaraca nego u žena. Fetišizam se gotovo uvijek javlja kod mušaraca. Više od 50% parafilija javlja se prije 18 godine. Pacijent sa parafilijom često ima nekoliko oblika parafilije u isto vrijeme ili u različitim periodima života. To se naročito odnosi na egzibicionizam, fetišizam, seksualni mazohizam, sadizam, transvestitski fetišizam, voajerizam i zoofiliju.

Vrste parafilija

Eksibicionizam

Egzibicionizam uključuje izlaganje spolovila nepoznatim ljudima. Ponekad se osoba samozadovoljava za vrijeme izlaganja (ili dok mašta o izlaganju). U nekim slučajevima, osoba je svjesna svoje želje da iznenadi i šokira promatrača. U drugim slučajevima osoba ima seksualno uzbuđujuća maštanja da će se promatrač seksualno uzbuditi. Početak je obično prije 18. godine života, premda se može javiti i kasnije.

Prikaz slučaja - Egzibicionizam

Muškarac, star 50 godina, neoženjen, bez stalnog zaposlenja, živi sam u obiteljskoj kući. Nikada nije uspostavio zrelu partnersku vezu, u više navrata masturbirao je na javnom mjestu što ga je jako uzbuđivalo. U kasnim večernjim satima često šeće po parkovima. Jednom prilikom prolazio je pored klupe gdje je sjedilo društvo od nekoliko djevojaka. Zaustavio se nekoliko metara dalje, skinuo hlače, izvadio spolovilo kao da će mokriti te je započeo s masturbiranjem. Djevojke su ga primijetile i počele su se smijati, on se okrenuo prema njima, držeći pri tome spolovilo u ruci te im je počeo dobacivati proste riječi. Pri tome činu osjetio je seksualno uzbuđenje i zadovoljstvo.

Fetišizam

Fetišizam podrazumijeva uporaba neživih objekata (fetiša). Među češćim fetišnim objektima su žensko donje rublje, grudnjaci, cipele, čarape, čizme ili drugi dijelovi odjeće. Osoba s fetišizmom često se samozadovoljava dok drži, trlja ili miriše fetišni objekt i može tražiti seksualnog partnera da nosi te objekte za vrijeme snošaja. Često je fetiš nepohodan ili mu je osoba jako privržena zbog postizanja spolnog uzbuđenja, te u njegovoj odsutnosti može postajati smetnja erekcije u muškarca. Obično počinje u adolescenciiji, premda fetiš može dobiti posebno značenje ranije u djetinjstvu. Jednom kad se ustali fetišizam je sklon kroničnom tijeku.

Froterizam

Froterizam karakterizira dodirivanje i traljanje o osobe koje to ne žele. Takovo ponašanje obično se dešava u prepunim prostorima iz kojih osoba može lakše pobjeći. Osoba trlja svoje spolovilo o žrtvine bokove i stražnjicu ili miluje njezino spolovilo ili dojke svojom rukom. Ova parafilija obično počinje u adolescenciji. Učestalost je najveća između 15 i 25 godine života, nakon čega postupno opada.

Prikaz slučaja - Froterizam

Dvadesetdvogodišnji mladić, neoženjen, povremeno zaposlen na građevinskim poslovima, do sada nije imao pravi seksualni odnos sa djevojkama, niti je imao partnersku vezu. Povučen u sebe, ima malo prijatelja, s obitelji održava površne kontakte. Doživljava uzbuđenje dok je u blizini žena kada se vozi javnim prijevozom. Kada je gužva u tramvaju, dodiruje svojim tijelom dijelove tijela žena koje su mu privlačne, a povremeno rukom prelazi po njihovim bokovima i stražnjici. Često je zbog reakcija žena morao naprasno izići iz tramvaja i pobjeći. Kasnije bi u svom stanu maštao o događaju i pri tome se ponovo uzbudio, a zatim i često masturbirao.

Pedofilija

Pedofilija je seksualna aktivnost s pretpubertetskom djecom (obično starom 13 godina i mlađom). Osobe s pedofilijom moraju biti starije od 16 godina i barem pet godina starije od djeteta. Za osobe u kasnijoj adolescenciji nije određena jasna dobna granica, i mora se rabiti klinička prosudba, uzimajući u obzir i seksualnu zrelost djeteta i dobnu razliku.

Neke osobe više vole mušku djecu, drugi žensku, a neke uzbuđuju i muška i ženska. Pedofilija sa ženskim žrtvama češće se javlja od one sa muškim žrtvama. Neke osobe s pedofilijom privlače isključivo djeca dok druge ponekad privlače i odrasli. Osobe s pedofiljom koje zadovoljavaju svoje potrebe s djecom, mogu imati aktivnost ograničenu na razodijevanje i promatranje djece, izlaganja vlastitog tijela, samozadovoljavanje pred djecom ili dodirivanje spolovila i maženje djece. Drugi pak izvode felacio ili kunilingus na djeci ili uvlače u djetetovu rodnicu, usta ili anus svoje prste, strana tijela ili penis, rabeći pri tom različit stupanj sile. Ove aktivnosti obično se objašnjavaju izgovorima ili racionalizacijama da to ima obrazovnu vrijednost za dijete, da djetetu pruža seksualnu ugodu ili da je dijete bilo seksualno provokativno. Poremećaj obično započinje u adolescenciji, premda neke osobe s pedofilijom izjavljuju da ih djeca nisu uzbuđivala do srednje dobi. Tijek je obično kroničan, posebno u onih koje uzbuđuju muška djeca.

Prikaz slučaja - Pedofilija

Mušakarac u sedamdesetim godinama, u mirovini, udovac, koji živi u kući zajedno sa kćerkom, njezinim mužem i dvije unuke, u dobi od 5 i 9 godina, u nekoliko je navrata dok su se djevočice igrale sa još jednom djevojčicom iz susjedstva, starom 9 godina, a dok nije bilo drugih odraslih osoba u kući, dolazio u dječju sobu i škakljao ih po tijelu što je djevojčice zabavljalo. Jednom prilikom otišao je u toalet i vratio se u sobu spuštenih hlača tražeći da ga djevojčice diraju po spolovilu. Djevojčice su bile iznenađene i nisu to učinile što ga je razljutilo. Starija djevojčica je događaj ispričala majci, koja je potražila pomoć socijalne službe, a kasnije je pokrenut i kazneni postupak protiv njega. Tijekom razgovora doznaje se da je on svoju kćer dok je bila u dobi od 10 do 12 godina dirao po tijelu dok se kupala, tražio je da ga i ona gleda i dira po tijelu, a pritom se znao i samozadovoljavati. Strogo joj je zabranio da to kaže majci, što se ona nije niti usudila, tako da majka nikada nije saznala što se događalo između njih. Sa svojom suprugom imao je rijetke seksualne odnose, često su se svađali, a supruga je dosta izbivala iz kuće. Uglavnom je radila i skrbila za obitelj dok je on bio sklon alkoholiziranju, često verbalno agresivan, a nekoliko puta bili su pred brakorazvodom zbog neslaganja.

Seksualni mazohizam

Seksualni mazohizam podrazumijeva postupke u kojima osoba biva ponižavana, udarana, vezivana, ili na drugi način izvrgnuta patnji. Neke osobe proganjaju njihove mazohističke želje, koje se mogu javiti tijekom snošaja ili samozadovoljavanja, ali ih ne izvode, neki zadovoljavaju mazohističke seksualne potrebe sami na sebi (vežu sami sebe) ili ih zadovoljavaju partneri.

Seksualne aktivnosti koje uključuju partnera čine vezanje, vezanje očiju, gaženje, batinjanje, bičevanje, šibanje, električni šokovi, rezanje, ponižavanje, mokrenje, defeciranje, prisiljavanje na puzanje i lajanje, verbalno ponižavanje. Osobe mogu imati želju da ih se tretira kao bespomoćnu djecu i odijeva u pelene.

Posebno opasan oblik seksualnog mazohizma je hipoksifilija koja uključuje seksualno uzbuđivanje deprivacijom kisika koja se postiže pritiskom na prsa, omčama, vezanjem pomoću plastičnih vrećica, maski ili kemikalija. Dob u kojoj se započinje s mazohističkim aktivnostima s partnerom razlikuje se, ali obično je to mlađa odrasla dob. Seksualni mazohizam je obično kroničan i osoba je sklona ponavljanju iste mazohističke aktivnosti. Neki povećavaju snagu mazohističkih postupaka tijekom vremena ili u razdobljima stresa, što može dovesti do ozljeđivanja, ili čak i smrti.

Seksualni sadizam

Seksualni sadizam karakteriziraju aktivnosti kojima osoba postiže seksualno uzbuđenje ako žrtva pati tjelesno ili psihički (uključujući ponižavanje). Neke osobe proganjaju njihova sadistička maštanja, koja se mogu javiti za vrijeme seksualne aktivnosti, ali se ne zadovoljavaju, drugi zadovoljavaju svoje sadističke želje obično s partnerom koji želi patiti, osjetiti bol i biti ponižavan.

U svim tim slučajevima, patnja žrtve je čin koji uzrokuje seksualno uzbuđenje. Sadističke želje i aktivnosti čine postupci koji upućuju na dominaciju nad žrtvom (npr. prisiljavanje žrtve da puzi ili držanje žrtve u kavezu). Može također uključivati zatvaranje, vezanje očiju, batinjanje, udaranje, bičevanje, probadanje, šamaranje, paljenje, električne šokove, silovanje, rezanje, ubadanje, davljenje, mučenje, ozljeđivanje ili ubijanje. Sadistička seksualna maštanja izgleda da su prisutna već u djetinjstvu. Dob započinjanja sadističkih aktivnosti različita je, ali se obično javlja u mlađoj životnoj dobi, obično je kroničnog tijeka.

Prikaz slučaja - Seksualni sadizam

Muškarac star 40 godina, oženjen, otac dvoje djece, direktor jedne privatne tvrtke, povremeno ima izvanbračne veze u kojima traži partnerice s kojima može imati odnose u kojima uzbuđenje doživljava u ponižavanju partnerica. Svoje partnerice vrijeđa, naređuje im što moraju raditi, ponekad ih vuče za kosu, veže za krevet, pljuje, povremeno udari kako bi osjetile bol i njegovu dominaciju, jer on je gospodar, a one robinje. Navedeno mu pruža osjećaj moći jer on kreira cijelu situaciju i održava kontrolu nad njom. Pri tome doživljava jako uzbuđenje.

Transvestitski fetišizam

Transvestitski fetišizam karakterizira odijevanje odjeće suprotnog spola. Obično muškarci s transvestitskim fetišizmom skupljaju žensku odjeću koju povremeno odijevaju. Dok su odjeveni u odjeću suprotnog spola obično se samozadovljavaju, maštajući da su istovremeno i muški subjekt i ženski objekt svojih seksualnih želja.

Ovaj poremećaj opisan je jedino u heteroseksualnih muškaraca. Transvestitski fetišizam ne dijagosticira se ako se odijevanje odjeće suprotnog spola javlja isključivo tijekom poremećaja spolnog identiteta. Transvestitska se obilježja razlikuju od povremenog pojedinačnog odijevanja ženske odjeće do snažnog uključivanja u transvestitsku podkulturu.

Neki mušakrci nose pojedinačne komade ženske odjeće ispod muške gornje odjeće. Drugi muškarci odijevaju se u potpunosti kao žene i nose šminku. Poremećaj obično počinje preodijevanjem u djetinjstvu ili adolescenciji. U mnogim slučajevima osoba se ne pojavljuje preodjevena u javnosti sve do odrasle dobi. Odabrani dijelovi odjeće mogu postati erotični sami po sebi i njihova uporaba može postati navikom, isprva u vrijeme samozadovoljavanja, kasnije i tijekom snošaja. U nekih osoba, pobude za preodijevanje mogu se mijenjati tijekom vremena, povremeno ili stalno, s time da se spolno uzbuđenje vezano za preodijevanje može smanjiti ili čak izgubiti.

Voajerizam

Voajerizam podrazumijeva postupke promatranja osoba koje to ne očekuju, obično nepoznatih, koje su gole, razodijevaju se ili provode seksualnu aktivnost. Postupak gledanja ("virenja") ima za cilj postizanje seksualne uzbuđenosti, i obično se ne traži seksualna aktivnost s promatranom osobom.

Orgazam, obično postignut samozadovoljavanjem, javlja se tijekom voajerističke aktivnosti ili kasnije, kao odgovor na sjećanja na ono što je viđeno. Često ove osobe maštaju o seksualnim aktivnostima s promatranim osobama, ali se u stvarnosti ovo rijetko događa. U svom najtežem obliku virenje predstavlja isključivi oblik seksualne aktivnosti. Početak voajerističke atkivnosti obično je prije 15. godine, tijek je obično kroničan.

Prikaz slučaja - Voajerizam

Trgovac, rastavljen, otac jednog djeteta, sam, a ponekad i sa prijateljem, odlazi na mjesta gdje mladi parovi u automobilima ili pored njih vode ljubav. U trenutku kada određeni par vodi ljubav u automobilu, prikrada se automobilu te promatra što se dešava u unutrašnjosti automobila. Promatrajući seksualni čin i sam se uzbuđuje. Kasnije bi i u svom stanu maštao o događaju koji je vidio te masturbirao.

Ostale parafilije (neodređene)

U ostale parafilije ubrajamo parafilije koje ne zadovoljavaju kriterije za prethodne skupine, a uključuju nekrofiliju (leševi), zoofiliju (životinje), koprofiliju (izmet), klizmatofiliju (klistir), urofiliju (mokraća), telefonska skatologija (nepristojni telefonski pozivi).

Liječenje parafilija

Koristi se nekoliko tipova psihijatrijskih intervencija odnosno kombinacija više terapijskih tehnika: bihevioralno - kognitivne, psihodinamske individualne i grupne terapije te psihoedukacijskog i farmakološkog tretmana koje se procjenjuju individualno za svaku osobu.

Za počinitelje seksualnih kaznenih djela kojima je dijagnosticirana parafilija vrši se uspostavljanje i jedne vanjske kontrole ako im je izrečena zatvorska kazna.

Kognitivno - bihevioralna terapija koristi se da se prekine naučeni lanac ponašanja i događaja koji prethode nepoželjnoj seksualnoj aktivnosti, odnosno radi se na modifikaciji socijalno prihvatljivog seksualnog ponašanja. Primijenjuju se treninzi socijalnih vještina, seksualna edukacija, potiče se razvoj empatije za žrtvu. Identificiraju se trigeri (okidači) za impulse koji dovode do ponašanja koje uključuje parafiliju te načina da se ti stimulusi izbjegnu odnosno da se ne razmišlja o njima.

Psihoterapija je dugotrajna, a pacijent se pokušava osvijestiti koji su događaji bili važni za razvoj parafilije te koji dnevni događaji djeluju na njihovo ponašanje. Terapija antipsihoticima, antidepresivima ili anksioliticima daje se u slučaju pridruženih psihotičnih, depresivnih ili anksioznih poremećaja. Mogu se koristiti antiandrogeni lijekovi koji se strogo kontrolirano primjenjuju, oni djeluju na smanjenje razine testosterona, a time i na smanjenje seksualne želje. Veliki problem liječenja je što se osobe sa parafilijom teško motiviraju za liječenje, naročito kod onih koji svoje ponašanje ne doživljavaju kao strano i abnormalno.
Izvor

Nasi ljudi su sustinski bolesni. Ne znam coveka sa kojim sam bio u kontaktu da mi nije rekao da se njegov/njen  telefon prisluskuje. Imam malo vise od onih koji nemaju nista, a takvih je najvise kod nas, nisam naisaaao na osobu koja nije izrazila pakosnu zavidnost. Evo zadnje sta se desilo je da mi zadnjih mesec dana grebu auto koji je relativno nov, nije udaran, nije skup, ali za nekoga je verovatno svemirski brod u njegovim ocima. Nisam se zamero ni sa kim da bi mi se svetio na autu, do te granice nisam isao. Zivim mirno okruzen sa par ljudi, odvoio sam se davno sirokog kruga ljudi. Sem vas na forumu. Davno sam shvatio da je mnogo ljudi poremeceno, a da ih pravdaju karakterom. Kazu ma pustiga takav je karakter.

Mozda ti neko sa foruma grebe auto

Ma jok, radio je crtu duze vremena...neko ko prolazi ulicom... najludje mi je bilo od komsije kada mi je rekao da treba da parkiram ispred nase zgrade. Ko da imaju kamere i dezurni posmatrac.... Samo cuo sam a i pogledao i jos jednom komsiji je jako slicno izgreban auto. To znaci da neko ide i grebucka...

parkiraš na mestu za koje nego tripuje da je njegova privatna prćija. Ako postaviš kameru ili posmatraš kola u popodnevnim-večernjim satima kad je manje ljudi napolju videćeš i ko je u pitanju. A još jednostavnije je da saznaš ko se ranije parkirao na tom mestu.

Imaš dve opcije, da sebi nađeš drugo mesto ili da nađeš grebača i slomiš ga ko šibicu