Bajka o Pepelguzi

Bio je jednom neki bogat cova
kome je logicno kapala lova
i koji je imao predivnu kcer
a kcer izgubila mater.


Oca taj gubitak nije nesto tak'o
sa lovom se uvijek pojebati lako
a kcerka je venula tuzna i sama
jer tata je kurac, a mama je mama.

Zato ozeni jednu od jebacica
da bi skinuo tugu sa kcerkinog lica
pa neka provede svoje mlade dane
pored kakve-takve jebacice mame.

Ali nova mama, po ocevoj mjeri
dovuce sa sobom i dvije grdne kceri.
Vec se vidjelo da obzira nema
i da mama neku pizdariju sprema.

Karala je muza iz vece u vece
a on jadan, nije vise bio cvece,
te veceri jedne bas kod samog kraja
podudla mu karu i presusi jaja.

Joj koja nesreca pogodi devojcicu
dode joj da majci odsjece picu
a jebena mama samo joj se ceri
ona je najzad gazda, i njene dvije kceri.

I tako devojcica k'o zadnja stavka
posta u kuci obicna sluzavka.
Kuvala, spremala, cak im prala gace,
posluzivala goste; to jest jebace.

A jednom kada je u pep'o pala
za frigidne sestre to bijase sala
maloj se od pepela zasivila guza
pa je ove nazvase Pepelguza.

U toj kuci seksa najvise je bilo
po cio dan se pusilo i guzilo.
Maceha je u tom poslu bila glavna
a njena je picka vec postala slavna.

Ipak je pazila da ostane mlada
pa je dnevno pusila samo sest komada.
A sestre koje nije bas krasilo lice
izdasno su dijelile svoje vrele pice.

Pepelguza se od tolikog gledanja
i sama uzeli zestokog jebanja
ali u toj kuci faktor nije bila
pa je jadnica vibrator nabavila.

Posto u toj kuci ne imase prava
nju je zadovoljavala ta zilava sprava
jer to cudo ko rucni top tuce
pa se i picka postepeno razvuce.

Ipak to nasoj prici ne daje zaplet,
jer odavno se zna: guzi se citav svijet.
U dvorcu mudrog i mocnog cara
prici o Pepelguzi zaplet se stvara.

A njegov kurati sin - princ od Muda
poceo je nocu stalno da vrluda
mijenjao je dvorske damice k'o ves
karanje je placao odmah i to kes.

I zato tata car zbog svih tih vagina
odluci da ozeni napaljenog sina
te po cijelom carstvu posla pozivnice:
Na bal kod cara pozvane sve pice.

U carstvu tad nasta radost i spremanje
i sve pice bijahu spremne za jebanje.
Svakako maceha i njene dvije kceri
jasne su bile u toj namjeri.

Odjurise na bal k'o tri furije
ostade Pepelguza da suze lije.
Dobro je znala - pozudna joj pica
ali avaj, nema za bal haljinica.


I opet jebes bajku bez dobre vile
k'o meksikanca bez boce tekile
i evo vile pored Pepelguze
carobnim kurcem brise joj suze.


Odmah joj nabaci haljinicu ljutu
da svakom muskarcu pravi kitu krutu
pripijena tijesno - siroki dekolte
sise joj stajase k'o na izvol'te.

Napravi kocije od suvoga zlata
sutnu je u dupe i zatvori vrata.
Ritnuse se vranci, pojurise u noc,
vila samo rece: Vrati se u ponoc.

Stadose pred dvorac, kopita im bride
niko do tad takvu kociju ne vidje.
Kad Pepelguza izade nasta prava frka
tri reda strazara otpoce da drka.

Samo sto su usli u svecanu salu
mladozenja baci iz kurcine balu.
Jasno je zacop'o se k'o dvorska luda
od velike zelje zveckaju mu muda.

Zamoli je za ples, u narucje uze
zabi nos medu sise, zabi prste u guze
I svi u dvorani gledali taj par,
vlazila se pica - krutio se kar.

Tika-taka prolazilo vrijeme
princ je postavljao seksualne teme
i kad najzad u kurcu osjeti muku
on odluci da zatrazi pepelguzinu ruku.

Ali ponoc zakuca taj sat - jebeni vrag
pobjeze Pepelguza - za njom vlazan trag.
I tacno u ponoc mora stici kuci
jer carolija ce bas tada puci.

U trci iz dvora od silne brzine
ispade joj njen vibrator iz vagine.
Princ koji na zalost kociju ne stize
zadovoljan ipak vibrator podize.

Zaigra tad osmijeh na njegovom licu
jer po toj ce spravi prepoznati njoj picu.
Rece: Nek sva vojska po carstvu se razide,
dok na ovakav kalup picu ne naide.

Trcali vojnici po carstvu sto puta
al' nijedna pica vibrator ne proguta.
Mladi princ ocajan u ljubavnom zaru
za nevjestom svojom drkao je karu.

Najzad pred kucu Pepelguze banuse
zlobne se sestre na vibrator nabise.
Slaba vajda sto su jebacice bile
kad svoje pice nisu tol'ko teglile.

Dzaba svinjske masti, dzaba vazelina
za njih taj vibrator bijese k'o planina.
Veseli vojnici svoj osmijeh ne kriju
jer sestre ce morati pice da zasiju.

Dode i Pepelguza iz zadnjih soba
da i ona taj vibrator proba.
Maceha se dreknu: Ugled kuce rusi!
Vojnik je ucuta dade joj da pusi.

Za Pepelguzu ta sprava bese sala
jer njena pica ga je sto puta gutala.
Dojavise odmah princu tu radosnu vest.
On predrkan i srecan pade u nesvest.

Kad se osvijesti ona vec bi tu
vrelom mu picom pruzi utjehu.


O Pepelguzi ovo bila je balada
karala se dok je bila mlada.
Sad je nesto ostarila, u plucima je gusi
ali svome princu jos presrecna pusi.

Početak bune protiv dahija

Mili Bože, čuda velikoga!
Kad se šćaše po zemlji Srbiji,
po Srbiji sistem da prevrne
i da drugi postane sudija.
Tu partije nisu rade kavzi,
nit' su rade NATO izjelice,
al' je rada sirotinja raja,
koja globa placati ne moze,
ni trpeti Zlobina zuluma.
I rada je pravoslavna crkva,
Zlobizmu se kraj videt ne moze,
zeman doso, valja vojevati,
za krst casni krvcu proljevati,
svaki svoje da pokaje stare.
Tu je raja sa Kosova stigla
pred kapije grada Biograda.
Trazi raja u Biograd uci,
da pokaze cemer i jauka
da to ceo Srpski narod vidi
kako Zloba prodade Kosovo.
Al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Tu je vojska sa Kosova stigla
pred kapije grada Biograda.
Trazi vojska u Biograd uci
da pokaze krvca i nevolje
umrlice kao pahuljice.
Crni sneg se po Srbiji prostro
da to ceo Srpski narod vidi
kako Zloba prodade Kosovo.
Al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Tu je srpska sirotinja raja
sto prezive sedamdeset cuda
sirotija sad biti ne moze.
Pita raja Zlobu gospodara:
"Gospodaru Milosevic Zlobo,
kako ces nam harac uzimati
kad za harac mi zlata nemamo?"
Zeli raja pomoci Srbiji,
kroz poslove, njive i imanja
al' ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Pita raja Zlobu gospodara
"Gospodaru Milosevic Zlobo,
sto potpisa belu knjigu mira
posle svijeh muka i nevolja,
kad si mogo bolju knjigu pisat
u Francuskoj, zemlji pregovora?"
Raja pita, al niko ne cuje
jer ne daju Zlobini panduri
niti daju Zlobine dahije.
Gleda Zlobo a gledi i Mirjana
u Belome dedinjskome Dvoru
ogrnuli skerletne binjise,
suze rone, a prilike glede:
"Ala kardas, cudnijeh prilika!
Ono, joldas, po nas dobro nije".
Pa od jada cela srpska Vlada
i svih trinest Zlobinih dahija
nacinise od stakla tepsiju,
zagrabise vode iz Dunava,
i na "Usce" kulu iznesose,
navrh kule vrgose tepsiju,
u tepsiju zvjezde povatase,
da gledaju nebeske prilike,
sto ce njima biti do posljetka.
Oko nje se sastase dahije,
nad tepsijom lice ogledase;
kad dahije lice ogledase,
sve dahije ocima vidjese
ni na jednom glave ne bijase.
Potom Mira nevesela posta
od crnih joj smrti predskazanja,
avet Tita stane prizivati
da joj Tile dusu umiruje
i lepsu joj sudbu obezbedi.
Al' ne dode duh Tita u dvore
vec tu granu avet Apisova.
Skoci Mira na noge lagane,
krv se ledi, zile nategnute
niti place a niti se smeje,
neg' promatra strasnoga akrepa.
Progovara avet Apisova:
"Oj Mirjano, zeno Zlobodana
cas je doso, valja da se proba
les tvoj nece naci svoga groba!
Ja predvodim mlade oficire
sto ubise kralja i kraljicu
cerez kavge i lose uprave.
Predvodio nisam radi slave
vec zbog Srblja, zarad Otadzbine
pa dovedoh Petra iz tudine
da Srbijom caruje posteno
da obnovi stetom osteceno
od uprave lose poruseno.
Veruj Miro, zeno Zlobodana,
da za ovog najcudnijeg vjeka
videh trista srpskijeh vladara
svakojakih cuda i nezgoda,
al' ne videh ista poganije,
i ne videh ista pohotnije,
niti videh ista grozotnije,
od zuluma Mirjane i Zlobe.
Jer zbog vlasti probudiste strasti
nateraste mrznju i ratove
svaki svoga da ubije bliznjeg.
Prosjakom ste raju nacinili,
Armiju ste 'davno rasturili,
od pandura sluge napravili,
od Srbije rdavo imanje.
Vise nema srpskih oficira
niti ima dahija, pandura,
koji mogu vas zulum skinuti.
Al' kad skoci sirotinja raja
kad ustane kuka i motika,
bice vama po mediji muka.
Zato Miro, zeno Zlobodana,
cas je dos'o, valja da se proba
les tvoj nece naci svoga groba!"
Nebom sveci stase vojevati
i prilike razlicne metati
vis' Srbije, po nebu vedrome.
'Vaku prvu priliku vrgose:
od Đurdeva do Vidova dana
svakog dana kisni grad padase,
okruglice k'o male loptice,
da se Srblji na oruzje dizu,
al' se Srblji dignut ne smjedose.
Drugu sveci vrgose priliku:
kroz Vidovdan do Svetog Nikole
zle oluje po nebu idose
da se Srblji na oruzje dizu,
al' se Srblji dignut ne smjedose.
Trecu sveci vrgose priliku:
grom zagrme na svetoga Savu
u sred zime, kad mu vreme nije,
sinu munja na Casne verige,
potrese se zemlja od istoka,
da se Srblji na oruzje dizu.
Raja tada poce ustajati,
za oruzje poce se 'vatati
zeman doso, valja vojevati,
za krst casni krvcu proljevati,
svaki svoje da pokaje stare.
Zbori raja Zlobi i Mirjani:
"Gospodaru Milosevic Zlobo
i Mirjano, prokleta Jerino,
Nece biti sinu Bambilenda,
niti kcerci radio Kosave,
niti tebi egejskih brodova,
nit' Jerini svajcarskih racuna.
Kada raja na presto postavi
raja presto moze da rastavi!
Tebi nije tribunal u Hagu
vec je tebi tribunal na pragu
tu kod kuce, na Terazijama!"
Mira stane gorke suze liti,
spanicena zove Zlobodana,
"Zlobo, odma Mendelu da zoves
sa kraj sveta iz Juzne Afrike
azil trazi dok azila ima!
Nemoj mislit na blago i kase
pa bandere tela da nam krase,
azil trazi dok azila ima!"
Zove Zloba Mendelu Nelsona
Zove Zloba al' niko ne cuje.
Ondak zvase kiparskog konzula
da u Kipru casni azil nade.
Zove Zloba al' niko ne cuje.
Ondak zvase Gadafija i Kastra
obojici da u goste dode,
ali oba zauzeta behu
il' bar tako Zlobi besedise.
Ondak zvase cara Lukasenka,
da u Minsku bar starost provede
Belorus se Zlobi odaziva
zove Zlobu da mu se pridruzi.
Raja tada poce ustajati
krece hitro gradu Biogradu,
ka Bastilji tvrdavi necasnoj
da Bastilju od lazi ocisti
ruznih snova da Srbiju resi.
Kada raja Bastilju pocisti,
onda krene ka zgradi uprave
preko Save u Novi Biograd
te upravnu zgradu razvaljuje
u pecinu ispod zgrade ude
da pronade crnu guju ljutu
ali guji ni traga ni glasa.
Mira stane gorke suze liti,
spanicena zove Zlobodana:
"Zlobo, spremi moje bele vrance
pa na Surcin sad nam je hitati"
Zloba sprema svoje konje bele
i pakuje blaga i odore.
Raja tada ka Dedinju krece
spremna jeste motika i kuka
da nestane po Srbiji bruka.
I tu tezak nastane okrsaj
bitku bije svijetlo oruzje
bitku bije terazijsko uze.
Dal' je Zlobo uspeo uteci
il' je pravdu na trgu docek'o
to vam pesnik ne bi znao reci.
Ono ipak sto je zasigurno
trgovi ce zazeljet Zlobe
ali Zlobe nigde biti nece.
I jos ovo valja besediti:
Kad Azdahu skroz isteramo
milost, veru i ljubav vratimo
tad ce Srblji posteno postati
cestit narod slavne sutrasnjice.

Rodoljubiva pesma

Oj, Klintone kurvin sine,
hoćeš borbu sa visine,
što ne siđeš u planine,
da te Srbin tu okine.

Kurvin sine Toni Bler,
nikad nisi bio fer.
Dižeš NATO da nas rušiš,
možeš kurac da nam pušiš!

Olbrajtova kučko stara,
tebi treba srpska kara,
na sramotu Kontakt-grupe,
ispucaće tvoje dupe.

Gospodine Folke Rije,
jebemo ti najmilije,
a s obzirom da si peder,
nek te jebe Gerhard Šreder.

A vi Holbruk, Majls i Hil,
što ne znate za rezil,
pozdravite moćnu svitu,
dobićete svi po kitu.

Slobino pismo Klintonu

Knjigu piše Milošević Slobo
iz carskoga grada Beograda
knjigu piše sultan Vilijamu
u bijelome Vašingtonskom dvoru
i u knjizi bjesedi sledeće:
"Oj Turčine, Klinton Vilijame,
ti sto bombe po Srbiji sejes,
man'se care kaspijskijeh cevi
man'se care masona i para,
man'se care aga i nahija
no ti slusaj mene hriscanina!
Šaljem tvoja tri viteza mlada
sa Dzesijem tvoijem ulamom,
tebi nazad u Stambol-Vasington
da ja bolji rejting pridobijem
da plan mira svoga reklamiram
da Kosovo Arnauta rijesim.
Ako mir moj prihvatis Turcine
tvoj ce rejting prebogat postati
(sad ti pada kao teska klada)
ruskog cara neces pokarati
a po Turskoj vazda ces pricati
kak' Jevropu oslobodi jarma
Na Kosovo vojsku ti bi rastro
ali vojsku moje vjere casne
Rusi, Irak, Gadafi i Kastro.
Arnaute vratili bi nazad
i mir casni s Natom podijelili
srpskoj raji spokoj povratili
Al' pocuj me Turcin Vilijame,
ako moj mir sa mnom sklapat neces
dzaba tebe topova i konja
dzaba tebe bombi, aviona,
kad ustane motika i kuka
bice Natu po mediji muka.
Mi smo Srbi narod jedan cudan
inat srpski vecito je budan.
Ti nam srusi kulu na Avali
a mi tebi deset aviona,
ti porusi moje bjele dvore
a mi tebi spijun letilice.
No pocuj me Klinton Vilijame,
Ako peske dodes na Kosovo
tek ce onda belaj zapoceti
jer ce raja od sebe se dici
svaki svoga ubice natovca
i u slavnoj bitci zrtvovati.
Vijetnam je u tvojem secanju
Sultan Lindon bedno sto izgubi
raja tvoja zaboravit nece.
Dok ja kacim sliku cara Laze
(odma pored Van Gogove slike)
moja raja za Kosovo zivi
Kosovo se izgubit ne moze!
Previse je zrtava i para
previse si na Dedinje cilj'o
a tek treca faza ako bude,
bez fabrika ostace Srbija
i mostove raja ce traziti
a mostova nigde biti nece.
Dzaba tebi Albrajt aginica,
dzaba tebi slavni Holbruk Beze,
dzaba Nato devetnaest nahija
dodji sa mnom razgovarat druze,
sa Dzesijem tvoijem ulamom
da mir casni sada napravimo.
Obojici rejting da popravimo
a Srbiju jopet izgradimo,
tvoj naftovod i moje fabrike
Arnaute onda bi zbrinuli
slobode im nekakve dodali
i za mir se onda izborili.
Moj monopol onda bi opstao
mirotvorac marsal bi postao,
dozivotno na prestolu sedeo
Cara Lazu sa mnom porediće
moja raja zabavljena biće
gradnjom srpskih gradova i kula.
A Kosovo ostaće nam slavno,
deo Srpske carevine naše."

Imao sam par ovih, ali ova prva .. genijalno