~O grijesima~ :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

O grijesim

Što je grijeh?
Grijeh je kada čovjek učini zlo koje je mogao izbjeći, tj. ne učiniti. GRIJEH JE OHOLOST, UVJERENJE DA ČOVJEK SMIJE SVE, DA JE IZNAD SVEGA, DA ODGOVARA SAMOM SEBI NE OBAZIRUĆI SE NI NA KOGA I NI NA ŠTO. IMA LJUDI KOJI TO RADE NESVJESNO, ALI I ONIH KOJI U TOME VIDE NAJVIŠU EMANCIPACIJU ČOVJEKA.

Zašto postoji grijeh u ovome svijetu?
Budući da nismo savršeni, događa nam se često da i pogriješimo, tj. da učinimo nešto što je zlo za nas ili druge oko nas. No to ne znači da opravdavamo zla koja činimo, jer mi imamo i SLOBODU koja je pokretač svih aktivnosti u nama. Naravno, da tu moramo računati i na SVIJEST tj. RAZUM jer oni određuju našu slobodu, tj. kamo će se naša sloboda usmjeriti. No da ne bi sad opravdavali zločine onih koji "nisu znali", važno je istaći i to kako je svaki čovjek u svojoj slobodi i usmjerenosti k dobru (SAVIJEST) imao (manje-više) mogućnosti formiranja svojeg razuma (tj. MORAL, etičnost).
Grijeh je to veći što smo slobodnije izabrali odbaciti poticaje Božje preko savjesti i što smo veće zlo napravili.
Grijeh i zlo dakle nastaju zbog:
- naših slabosti (želje za užicima…),
- zbog naše zločestoće (želja za osvetom, mržnja, zavist…)
- zbog naše komocije (lijenost, propusti, "linija manjeg otpora").
Težinu grijeha određuje:
- objektivna težina prekršaja/zla,
- stupanj spoznaje i
- stupanj slobode u izboru.
Izvor zla je zabluda odnosno laž da će čovjeku po grijehu biti "bolje". Budući da svaki čovjek nastoji postići vlastito dobro, ponekad čovjek u svojoj nesavršenosti, gluposti i zloći rađe prihvati laž da je zlo zapravo dobro, jer mu za to postoje mnogi motivi koji ga nagnaju na takva razmišljanja (vidi 7 glavnih grijeha: motiva za grijehe). A čovjeka je lako nagovoriti da "previše želi i da si svašta dopušta" čim mu se spomene ugoda i "linija manjeg otpora", čim mu se spomene da treba bježati od "križeva". Isus naziva Sotonu "Lašcem" i "Ocem laži", a "zmija" u ovom (današnjem) raju zemaljskom prevarila je muškarce i žene da će im biti bolje ako budu neposlušni Bogu. Zlo tako prijevarom ulazi u ovaj svijet, kad je zmija (čitaj: "lukava lija") prijevarom unijela zlo među ljude i u ovaj svijet. U laži, odnosno protivnosti istinama ovoga svijeta, krije se zlo za ovaj svijet. Čovjek tako može biti najveći izvor zla za ovaj svijet, pogotovo ako je u sebi više ili manje utjelovio Sotonsku zloću, prkos, laž, zavist…
Vrag (…), živa je osoba jer se uvijek utjelovljuje u konkretnim ljudima i prilikama i tako razara Božji plan spasenja ljudi. Vrag ne plaši ljude, vrag zavodi ljude na zlo i krivi put, put suprotan Božjem jer je to jedino što on želi. I Isus nas upozorava da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo već onih koji i dušu i tijelo mogu strmoglaviti u vječnu propast.

Posljedice grijeha:
- činimo (zlo) patnju drugima ili sebi, unosimo mržnju, nepravdu, nezadovoljstvo… u svijet
- suprotstavljamo se Božjim planovima koje on ima s nama.
- ostajemo u stanju grijeha (tj. neprijateljstva s bližnjima i s Bogom), grijehom si priječimo put komunikacije s (dragim) osobama, ne dopuštamo Bogu da nas po svojoj milosti ponovno privede na pravi put
- čovjeka odvlači od ljubavi Božje i ljubavi s bližnjima, od radosti življenja s bližnjima,
- grižnja savjesti, osjećaj krivnje

Grijeh se nikad ne tiče samo osobe koja ga je učinila: kakav god on bio - grijeh narušava red u čovjeku, red kakvim ga je Bog dobrim učinio - grijeh narušava odnos sa Bogom koji želi da se ostvarujemo u odrasle osobe, a često puta grijeh narušava i dobro naših bližnjih. Svaki grijeh se tiče i zajednice jer zlo koje unosim u svijet po svojem grijehu zadire i u sreću drugih. Svaki grijeh čini neko zlo (pa makar i samom sebi činio zlo, ali to može "boljeti one koji mene vole"). Zato se Crkva ima pravo kada zahtijeva da se čovjek (kršćanin) ispriča i Bogu i bližnjima, a pogotovo Crkvi čiji su članovi najosjetljiviji na grijeh (kroz sakrament Pomirenja - Ispovijedi).

Obraćenje jest radikalni tj. potpuni okret našeg bića k Bogu kao počelu svega dobra. Obraćenjem:
- shvaćamo (da je Bog izvor svakog dobra i cilj moje sve težnje za dobrim)
- prihvaćamo (želimo živjeti "kako Bog zapovijeda" jer vidimo da nam je to "najbolje")
- živimo (ta Božja načela i to nas raduje).

Biblijska priča o grijehu "prvih ljudi" Adama i Eve objašnjava izvor zla u svijetu i u ljudima. To je ujedno i teološka priča o "istočnom grijehu". No ta se priča odnosi na sve ljude svih vremena: Adam u prijevodu znači "muškarac, muško" a Eva znači "žena, žensko". Dakle, što priča govori? Muškarci i žene su poželjeli sami sebi određivati koji će plodovi njihovih djela biti "dobrima" a koji "lošima" - željeli su postati ravni Bogu koji uistinu zna što je zbilja dobro a što zlo i koji jedino može "određivati što je dobro a što zlo jer je On stvoritelj i kreator svega pa najbolje zna što je dobro a što zlo." Naravno, da je ovo stalna zabluda koja ljude odvodi od Boga u vlastito zlo u kojem čovjek ipak nije pronašao svoj raj, svoje ispunjenje čovještva, svoj mir i vječnu sigurnost. Sam je sebe protjerao iz tog raja, te mu je nadalje život izgledao puno teži i gorči bez one povezanosti sa Bogom. Bogom koji je čovjeku bio smislom i temeljem života. (Jer sve što je Bog stvarao - to je i htio i zavolio - jer inače i ne bi ni stvorio!) Ta čovjekova narav koja je u svojoj slobodi sklona učiniti sebi i drugima zlo, zove se ISTOČNI grijeh jer se prenosi preko čovjekove naravi, a ovaj svijet koji je opterećen ljudskom krivnjom i grijesima samo potiče i razvija taj osjećaj u novim pokoljenjima. Istočni, izvorni, iz biti čovjeka: grijeh: to je "normalna" težnja čovjeka da si najrađe sam kroji život.
Istočni ("istječni", "izvorni", "naravni ljudski"...) grijeh: kad čovjek živi bez Boga, i kad želi sam sebi biti mjerilo dobra i zla. U priči drvo, voćka, "jabuka", označava nešto što je čovjeku nadohvat a usput zamamno, zanimljivo, napast, a radi se o temeljnoj napasti da čovjek želi biti mjerilo "spoznaje (određivanja) dobra i zla", a što je nemoguće jer čovjek nije kreator svemira i ne može određivati što će u tom sustavu biti dobro a što zlo jer je to Bog već otprije "usadio" u "prirodne i moralne zakonitosti". Iz takvog grešnog stava po kojemu čovjek smatra da "nema granica", čovjek lako napravi svako zlo. I to je GRIJEH, grešni stav iz kojeg (vrlo lako) nastane svaki grijeh. Dakle, Istočni grijeh je u nama stav, a ne čin - čini su posljedica istočnog, izvornog ljudskog grešnog stava. Istočni grijeh i osjećaj zasljepljenosti svojim moćima čovjeku često priječi spoznaju o grešnosti svojih postupaka, a time čovjeku onemogućuju traženje svog pravog čovještva i ispunjenja, koje jedino možemo naći u vezi sa našim Bogom.

No kad čovjek prihvati Boga, ovakva mu se grešna misao (stav) iz srca odstranjuje, te na to mjesto dolazi vladati Bog koji u svakom slučaju čovjeka uvijek vodi k najboljem, k istini, dalje od grijeha, bliže svoj sreći i ispunjenju. I to je milost, Božji dar (samo)objave Boga po kojoj "s argumentima shvaćamo" kako Bog postoji, da nas voli i da želi da živimo dobro. Bez Boga to (spasenje čovjekovo) ne ide! No oni koji vjerom prihvate Božje vodstvo više nisu podložni takvom obično ljuskom osjećaju i lutanjima, već krštenici imaju prednost da lakše pronađu pravi put po Božjim (slobodni su od sebičnog ljudskog načina razmišljanja). Dakle, spasenje dolazi po krštenju, tj. radikalnom obraćenju Bogu gdje se čovjek potpuno odriče svojeg "istočnog, izvornog grijeha", tj. svoje glupe oholosti i bezuvjetno prihvaća Boga svojim vođom, mesijom, kraljem.

Ako ljudi više teže prema dobru, manja je vjerojatnost da će zlo prebivati među ljudima i donositi im patnju. Ako ljudi imaju veće kriterije - osjetljivije za dobro i zlo, i to prema Božjim načelima, to će dobro više vladati u ovome svijetu. A jedino dobro je ono istinsko, ono dobro koje je Bog postavio u ovaj svijet, istine koje se događaju su dobro, a laži

Kako se Bog odnosi prema našoj grešnosti?
Kao i roditelj prema nestašluku ili zločestoći svoje djece: oprostit će nam naravno, ali samo ako se pokajemo i želimo se popraviti i živjeti plemenito i dobro. Tako i Crkva (Božja družina na ovome svijetu) zahtijeva od nas kršćana da se dođemo Bogu ispričati u sakramentu Pomirenja (Ispovijedi) kad učinimo grijeh; jer ne valja ostati dugo u grijehu jer nam grijeh priječi prijateljstvo s Bogom.

I koji stav prema grijesima moramo izgraditi? Ako nam je stalo do istine, istinskog dobra, do Boga, onda znamo da nam grijeh priječi put do Boga i našeg najvećeg dobra.

vrste grijeha
a) prema težini:
- laki: mala nepažnja, sitne zločestoće, ne zatiru ljubav prema Bogu i bližnjima, ali tu ljubav i vezu povrjeđuju;
- teški: u teškim stvarima, veliko zlo; čovjek svojim zlim postupkom krši veliku ("teški grijeh!") Božju zapovijed, a ujedno time i ruši povezanost s Bogom, tim činom sam sebe udaljava od Boga i Božje ljubavi - sam sebi reže vezu sa Bogom koji mu želi dati život; taj grijeh čovjeka rastavlja od Boga, njegova posljednjeg cilja i najvećeg dobra a veže ga za neke druge znatno niže ili posve niske ciljeve;
- smrtni grijesi: kad čovjek namjerno griješi i čini zlo da bi se ubilo ljubav prema Bogu ili bližnjima. Ti nas grijesi udaljavaju od Boga, našeg sveg života, takvi grijesi "ubijaju" vezu s životvorcem Bogom, "ubijaju ljubav" prema Bogu. To su grijesi protiv Duha Svetoga: kada Boga proglašavamo "zločestim" kojega "ne moramo i ne smijemo slušati ni slijediti" -ovime si stavljamo definitivnu barijeru da se s Bogom pomirimo jer nas ovakav stav nikada neće dovesti do pomirenja s Bogom. Isus veli da se ovakav grijeh ne može oprostiti, jer je barijera u nama koja nam brani da se obratimo.

b) prema motivaciji:
7 glavnih grijeha = 7 motiva za koje ljudi su spremni učiniti grijeh! (7 glavnih grešnih "napasti").

c) prema činjenju:
- GREŠNI STAV
- istočni grijeh kao generalni stav prema Bogu kad čovjek ne želi služiti Bogu već svojoj pohoti (grešnosti)
- osobni grešni stav = osobna "zločestoća" čovjeka (kada smatram da smijem činiti neka zla djela, to će me sigurno i odvesti u zlo!)
- grešni stav u društvu = grijeh struktura
- GREŠNI ČIN (kad učinimo zlo koje nas razdvaja od dobra, Boga i ljubavi s bližnjima)
- GREŠNO STANJE (kad ostajemo u svađi ne brinući se za pomirenje, ponekad grešno stanje više "boli" naše bližnje nego zlo koje smo im nanijeli; grešno stanje često čovjeka "zatupljuje" da se popravi, jer si čovjek počinje opravdavati svoje grijehe…)

d) prema izvoru
- osobni (ono što sam osobno zla napravim)
- istočni grijeh (vidi gore!?!)

e) prema načinu:
- mišlju (kad ne bi bilo zločestih misli i planova, ne bi bilo ni zlih djela!)
- riječju (ponekad riječi više "ubijaju" nego "šamari")
- djelom (…)
- propustom (npr. namjerno ne velim prijatelju da mu prijeti neka opasnost…)

f) prema cilju (kome činim zlo?; no grijeh i zlo zapravo uvijek "sve pokvari" a ne samo na ono što ciljamo!)
- grijeh i zlo protiv sebe
- grijeh i zlo usmjereno protiv Boga
- grijeh i zlo protiv bližnjih
- grijeh i zlo protiv prirode, ovoga svijeta

Cekam vase komentare ali bez vrijedjanja... Smile