A i ti me iznevjeri

ti nisi ti vise
i sto mi je najbolnije
nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teske novembarske kise
a ti ne pitas kako mi je
jer ti nisi ti vise

kazu da me varas
kazu da me ostavljas
kazu mi da si zavoljela drugog
i da ti nista moje drago nije
a ti ne pitas kako mi je

godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirisu mi zumbuli
a i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri

ti nisi ti vise
i sto mi je najbolnije
kazu mi da si zavoljela drugog
i da ti nista moje drago nije
a ti ne pitas kako mi je

Bijelo Dugme

Sve ce to, o mila moja,
prekriti ruzmarin, snjegovi i sas
i dvije ce pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug.
Ni jedna suza, ni malo volje
ni jedna slutnja, ni glas,
a moglo je bolje

Reci ces malo je tuzno
on je bio kopile i jad
i stacemo goli i sami
pod ovo ledeno nebo i mrak.
Mirise pelin i pusto polje
procvale ruze i med,
a moglo je bolje

Gdje? Pokazi mi!
Gdje? Kad tuzne sudba ne voli.
I cime od svijeta da se branis?
Kao ruza?
Sa dva smijesna trna? Ili snom?
Uzalud, uzalud,
sve je protiv nas.

Sve godine koje imam
menjam ih za noc na zemlji
gde god krenem vidim samo
crno – beli svet oko sebe

napis`o sam knjigu
na pustinjskom gradu kome ostaju stranci
i niko ko mi znaci

volim ga,volim nju,volim sve osim tebe
ti nosis kisu
ovaj grad volim ga al` i dalje cu bez tebe
ne znam gde ni s` kim cu

`de su ulice nase stvarnosti
srecne godine bez svih bolesti

napis`o sam knjigu
na pustinjskom gradu kome ostaju stranci
i niko ko mi znaci

volim ga,volim nju,volim sve osim tebe
ti nosis kisu
ovaj grad volim ga al` i dalje cu bez tebe
ne znam gde ni s` kim cu

ja hocu da se menjam,ja hocu sve da menjam
imali vremena

volim ga,volim nju,volim sve osim tebe
ti nosis kisu
ovaj grad volim ga al` i dalje cu bez tebe
ne znam gde ni s` kim cu

Neverne Bebe

AKO MOŽEŠ ZABORAVI
Gdje da kreneš u ovo strašno doba,
nemaš gdje.
Sama u tom haljetku cirkuske jahačice.
Milion rubalja za tvoja glatka ramena,
Daj, makar ne varaj ovog anđela na dlanu.

Zaboravi, ako možeš.
Zaboravi,
Zaboravi.
Ako možeš.

Otmijeno izgubljena opklada to ti je.
Kao spremljen krevet malo tijesan za dvoje.
Kao haljina kada se rašiva.
Evo porodi me kao srna na snijegu...

I zaboravi, ako možeš.
Zaboravi,
Zaboravi.
Ako možeš.

Gdje da kreneš u ovo strašno doba,
nemaš gdje.
Tebi svaki krevet ovog svijeta tijesan je.
Idi pod lažnim imenom,
Idi i putuj sjeverom,
Ili porodi me kao srna na snijegu...

I zaboravi, ako možeš.


OVAJ PLES DAME BIRAJU
Ovaj ples dame biraju,
One to inače bolje znaju.
Bez dileme,
Biraš mene.
Počnimo bez veze
I reci tom tvom da zaveže.
Opusti se,
Priđi bliže.

Uvijek me nervira
Kada neka tako lijepa žena
Voda
Kretena.
Oprezno, da ne čuje on
Šapućeš mi tiho na uho
Adresu
I telefon.

Sad već kasno je,
Ali da mi je...
Bar jednom
Bar jednom
Proći sunčanom stranom.

Kao sav fini svijet
Slaži mu da ideš u toalet.
I eto,
To je to.
Ništa posebno,
A meni je već pomalo dosadno
Da radim ono,
Ono...

Naravno sad kasno je,
Ali da mi je...
Bar jednom
Bar jednom
Proći sunčanom stranom.

NE PLAČI
Riječi, riječi,
Samo riječi
I komad ljubomore u zraku.
Kao da me gleda ogledalo,
Dah ga muti i bistri,
Sa malo sreće mogli bi i razbiti čaroliju

Ne plači

Evo tu sam
Kriješ oči
Kao glib ispod nokata.
Na brzinu malo poravnaš čaršafe
I središ šminku, popraviš kosu
I već izgleda kao da prije mene ovdije
Nikog nije ni bilo.

Ne plači

Zakuni se u nešto,
Prećuti, slaži mi,
Zatvori zamnom vrata
I više ne plači, ne plači, o ne plači.

Smrde riječi,
Smrde riječi.
Rukav invalida na vjetru.

Govoriš vrelim usnama
Hladne riječi i osjećam,
Nema nade, nikad više neće ni smrznuti
Ni opeći

I...ne plači