Jos jedna od beskrajno dugih noci ispunjenih tobom. Sjedim na podu, u sobi punoj dima i razmisljam o tebi, nama, svemu sto smo rekli i precutali. Nama nisu bile potrebne rijeci jer, pogledi su govorili sve, iako nismo htjeli da cujemo. A znali smo. Znali smo koliko jedno drugo zelimo. Ti nisi htio mene da povrjedis, ja nisam htjela da me ostavis. Poklonila sam ti ono sto od mene nisi mogao dobiti. I izgubila sam te. Ali, zaista mi nije krivo, jer si shvatio velicinu moje ljubavi upucene tebi. Znam da pamtis, znam da jos uvijek vjerujes. Ali, nisam vise ista. Predugo sam zivjela od uspomena, iscrpile su me. Nemam vise sta da ti dam. Ne zelim da izgubim sve ono sto me sjeca na tebe. I zato je bolje da ti kazem da ne zelim da te vidim jer, ne zelim da izgubim ono sto sam sve vrijeme cuvala samo za tebe. Ne zelim da izgubim sebe. Ne bih se mogla oduprijeti i ceznja bi prevladala. Zato, nastavljam dalje. Sama, kako sam vec navikla. Govore mi da cu pronaci nekoga, ali ja im ne vjerujem. Ipak, ja sam samo lako zamjenljiva karika u lancu. Iskreno, zeljela bih da nestanem. Znas da bi bio dovoljan samo jedan pogled da se predomislim i pogazim sva obecanja sebi data. Zato, odricem se svih zelja , snova , teznji da te vidim i kazem ti ono sto nikad nisam. Zelim da zivis srecno, osnujes porodicu, imas djecu koju si uvijek toliko zelio. Zamolicu te samo jedno, sjeti se ponekad djevojcice , na koju si gledao kao na zenu, i pomoli se za nju jer, mozda i pronadje ono sto ste zajedno sanjali a niste ostvarili.


15.6.2004. godine

P.S. - Ubrzo nakon ovog datuma, doslo je do naglog preokreta u mom zivotu. U cuda treba vjerovati...

Noc bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjecanja
Tragovi kocenja na cestama sto vode do neba
A bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti
Zlatne godine i duge sjene
Pomoli se za nase vrijeme
Jednu svijecu ljubavi
Zapali za mene
Hladna kisa moje noci umiva tvojim suzama
Nije zivot posuo sa ruzama sva moja sjecanja
A bio sam na kraju svijeta sam, bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena, a gdje si ostala ti

gibonni

Ma ljubav je cudo.od coveka napravi dete,od deteta napravi coveka.

Covek napravi dete.
Salu na stranu,ljubav je super dok te ne osamari real life(neizbezno).

I kadA "volecu te zauvek.." postane "ma idi bre..." treba biti hepi jer sve ti je to deo scripta(java) koji moras da ucitas da bi mogao/la da se nosis sa aplikacijama u tvojim sledecim konektovanjima.Of skroz.Znam da zvuci malo ludo,ali ima neke logike.I pomaze kod bad sectora da formatujes disk i obavezno da brises temporary files,jer obicno stari errori mogu samo da budu jos errorniji.Znaci moj savet je ili te skeniram i drzim u karantinu ili te formatiram pa ubacim novi OS(sto je bolniji i duzi nacin,ali si siguran bar neko vreme da ce directx da fercera)A za nostalgicne ima uvek backup cd  

uvijek tako počinje, polja cvatu
čuvaj tamne bisere na svom vratu
prva si rekla ti s tobom ću stajati
i kada bogovi dignu glas
prva si rekla ti to mora trajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij

uvijek sve završava bliže bolu
mrvice od ljubavi na tvom stolu
jednom si rekla ti zbogom oprosti mi
i sve je nestalo ko za čas
jednom si rekla ti ne znam se kajati
jednom davno smo imali nas

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani, vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
(već je hladno, moje slabe ruke zgrij)

sad te se samo rijetko sjetim
prolaze dani vrijeme leti
kako se poruše sni a isto smo sanjali
sad te se samo rijetko sjetim
gdje li si zimi gdje si ljeti
već je hladno ruke mi zgrij
već je hladno ruke mi zgrij
(uvijek sve završava bliže bolu)
bliže bolu...

Sad te se samo rijetko sjetim (feat. Arsen Dedić)

Оља, предивно, свака част...

pre bih rekao tuzno i iskreno, a ne 'predivno'
imam jedan slican 'text', ali, za razliku od ovog, moj text je kao jedan monolog, u kome sam napisao sve sto osecam, obrazlozio zasto, i stavio tacku.

Буквалисто...
Волим искрене изливе емоција...

Ovim  se zavrsio jedan dio mog zivota. Zeljela sam da to podjelim s vama. Nemam obicaj da "ovakve stvari" iznosim u javnost. Ali, to je iza mene i nemam razlog da sve to ostavim tek tako. Bilo je fino dok je trajalo, tesko kad se zavrsilo ali, covjek nauci da podnosi sve to. Usponi i padovi su svakodnevni ali, moras nauciti da zivis sa tim....

Da, SF, uvijek sve zavrsava blize bolu... Ali, jutro mora svanuti. Jednostavno, nastavlja se dalje..