Dok su mnogi u medicinskoj struci svjesni placebo učinka, tek nekolicina je razmotrila njegove implikacije za samoozdravljivanje. Ako vas pozitivno razmišljanje može izvući iz depresije i izliječiti oštećeno koljeno, razmislite o tome što negativno razmišljanje može učiniti u vašem životu. Kada um pomoću pozitivne sugestije poboljša zdravlje, to se naziva placebo učinak. U suprotnom slučaju, kada isti um gaji negativne sugestije koje mogu naškoditi zdravlju, negativni učinci se nazivaju nocebo.

U medicini nocebo učinak može biti jednako snažan kao i placebo učinak, što je činjenica koju trebate imati na umu svaki put kada uđete u liječničku ordinaciju. Svojim riječima i držanjem liječnici mogu svojim pacijentima prenositi poruke koje smanjuju nadu, poruke koje su, po mom mišljenju, potpuno neopravdane. Albert Mason, na primjer, misli da je njegova nesposobnost da svojim pacijentima prenese optimizam onemogućila njegova nastojanja u liječenju pacijenata s ihtiozom. Drugi primjer je potencijalna moć izjave: »Imate još šest mjeseci života.« Ako odlučite vjerovati poruci vašeg liječnika, vrlo vjerojatno nećete imati više vremena na ovoj Zemlji.
U ovom poglavlju citirao sam Discovery Health Channelov dokumentarni film »Placebo: Um iznad medicine« (Placebo: Mind Over Medicine) iz 2003. godine jer predstavlja dobar pregled nekih od najinteresantnijih medicinskih slučajeva. U jednom od njegovih mučnijih dijelova predstavljen je slučaj Cliftona Meadora, liječnika iz Nashvilla, koji je o potencijalnoj moći nocebo učinka razmišljao trideset godina. Godine 1974. imao je pacijenta, Sama Lonea, umirovljenog prodavača cipela koji je bolovao od raka jednjaka, bolesti koja se tada smatrala sto posto fatalnom. Londe je bio podvrgnut liječenju tog raka, međutim svi u medicinskoj zajednici su »znali« da će se njegov rak jednjaka vratiti. I tako nije bilo iznenađenje kada je Londe nekoliko tjedana nakon postavljanja dijagnoze preminuo.

Iznenađenje je došlo nakon Londeove smrti kada je autopsija otkrila vrlo malen rak u njegovu tijelu, u svakom slučaju ne dovoljno velik da ga ubije. Bilo je nekoliko točaka na jetrima i jedna na plućima, međutim nije bio ni traga raku jednjaka za koji su svi mislili da ga je bio ubio. Meador je za Discovery Health Channel rekao: »Umro je s rakom, ali ne od raka.« Od čega je Londe umro ako nije od raka jednjaka? Je li umro zato što je vjerovao da će umrijeti? Slučaj tri desetljeća nakon Londeove smrti još uvijek progoni Meadora: »Mislio sam da ima rak. On je mislio da ima rak. Svi oko njega su mislili da ima rak... jesam li mu na neki način uništio nadu?« Uznemiravajući slučajevi noceba sugeriraju da liječnici, roditelji i učitelji mogu uništiti nadu programirajući vas da vjerujete u to da ste nemoćni.

Naša pozitivna i negativna vjerovanja utječu ne samo na naše zdravlje nego i na svaki drugi aspekt naših života. Henry Ford je bio u pravu glede efikasnosti proizvodnih linija i bio je u pravu glede snage uma: »Bilo da vjerujete da možete nešto učiniti ili da vjerujete da to ne možete... u pravu ste.« Pomislite na implikacije slučaja čovjeka koji je veselo popio bakterije za koje je medicina odredila da uzrokuju koleru. Razmislite o ljudima koji hodaju po užarenom ugljenu bez da se opeku. Ako se pokolebaju u snazi svog vjerovanja da mogu to učiniti, završit će s opečenim tabanima. Vaša vjerovanja funkcioniraju kao filtri na fotografskom aparatu te mijenjaju vaše viđenje svijeta. A vaša biologija se prilagođava tim vjerovanjima. Kada istinski spoznamo da su naša vjerovanja tako moćna, u rukama imamo ključ svoje slobode. Iako ne možemo baš lako mijenjati kodove svojih genetskih nacrta, možemo mijenjati svoje umove.

Ja na svojim predavanjima koristim dva seta plastičnih filtara, jedan crveni i jedan zeleni. Zamolim slušatelje da odaberu jednu boju i da zatim gledaju na prazan ekran. Zatim im kažem da viknu da li slika koju projiciram na ekran stvara u njima ljubav ili strah. Oni u publici koji su stavili crvene filtre »vjerovanja« vide primamljivu sliku kolibe označene kao »kuća ljubavi«, s cvijećem, sunčanim nebom i porukom »ja živim u ljubavi.« Oni koji nose zelene filtre vide prijeteće tamno nebo, šišmiše, zmije, duha koji lebdi u mraku, sablasnu kuću i riječi, »Ja živim u strahu.« Uvijek uživam kada vidim kako publika reagira na zbrku kada ih pola vikne »Ja živim u ljubavi«, a druga polovica s jednakom uvjerenošću vikne »Ja živim u strahu«, kao reakcija na jednu te istu sliku.

Zatim zamolim publiku da zamijene filtre. Moja poanta je u tome da možete birati što ćete vidjeti. Možete filtrirati svoj život ružičasto obojenim vjerovanjima koja će vašem tijelu pomoći da raste, ili možete koristiti taman filtar koji sve pretvara u crno i čini vaše tijelo/um podložnijima bolesti. Možete živjeti život straha ili živjeti život ljubavi. Izbor je vaš! No, mogu vam reći, ukoliko se odlučite vidjeti svijet pun ljubavi, vaše tijelo će reagirati rastući u zdravlju. Ako pak odlučite vjerovati da živite u mračnom svijetu punom straha, vaše zdravlje će biti kompromitirano jer ćete se fiziološki zatvoriti uslijed zaštitne reakcije.

Naučiti kako upregnuti vaš um da promiče rast tajna je života i zato sam ovu knjigu nazvao Biologija vjerovanja. Naravno, tajna života uopće nije tajna. Učitelji poput Buddhe i Isusa govore nam istu priču već tisućljećima. Sada i znanost pokazuje u istom smjeru. Našim životima ne upravljaju geni nego naša vjerovanja... O, vi malovjerni!

Ta je misao dobar uvod u sljedeće poglavlje u kojem ću potanko opisati kako življenje u ljubavi i življenje u strahu stvaraju suprotne učinke na tijelo i um. Prije nego što zaključimo ovo poglavlje, želio bih samo još jednom naglasiti da nema ništa pogrešno u prolaženju kroz život s poslovičnim ružičastim naočalama. U stvari, te ružičaste naočale nužno su potrebne da bi vaše stanice mogle napredovati. Pozitivne misli su biološka punomoć za sretan, zdrav život. Riječima Mahatme Gandhija:

Vaša vjerovanja postaju vaše misli
Vaše misli postaju vaše riječi
Vaše riječi postaju vaša djela
Vaša djela postaju vaše navike
Vaše navike postaju vaše vrijednosti
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina

Piše: Bruce H. Lipton
Izbor

Da da ..kad bi se gadjali trolejbusima.
Sinoc sam uhvatio sebe kako molim boga..umesto da radim ja se molim..

Moć placeba je ogromna, ne vidim zašto onda ne bi bila i tog... ''noceba''.

Ne treba to baš tako banalno shvatati. Placebo radi u sprezi sa nesvesnim, zato tako snažno deluje na ljude i ima ogroman uticaj na ponašanje.

I tvoj stav je suštinski pozitivan - a to je da ćeš uspeti u tome što radiš (samim tim imaš i veće šanse da uspeš, jer da nemaš ne bi ni pokušavao); makar i naivnim metodama kao što su molitve. Bitno je da to želiš i misliš da možeš, ne na nekom uberapstraktnom nivou niti tipa ''hoću-da-vozim-najnovijeg-audija-i-doći-će-mi-jer-stalno-mislim-na-to'', nego potpuno logično i zdravorazumski.

Japanski naucnici su vrsili istrazivanje. Imali su dve cinije pirinca koje su stavili u dve razlicite prostorije. Jednoj su stalno pricali da je prelepa, preukusna itd a drugoj da je grozna, bljutava itd. Posle mesec dana ova prva je jos uvek bila jos uvek u perfektnom stanju i jestiva a ova druga je bila crna i groznog ukusa

Nemam pojma kakve ovo veze ima sa temom ali cisto mi delovalo kao interesantna prica 

Nego, razmisljaj pozitivno i pozitivno ce ti se desiti, razmisljaj negativno i negativno ce ti se i desiti  lepa teorija, u praksi slabo ostvariva ali lepa Mozes da budes pozitivan koliko god hoces, dok malo ne poradis na tome ne desava se nista. Doduse, slazem se da je bolje razmisljati pozitivno nego negativno

Koji zakljucak  

Pa naravno da ako nesto pokusas imas sanse da uspes makar one bile minimalne.Jer ako ne pokusas ne mozes da uspes to je sigurno  

Ne igra tu uticaj misli bas nikakve..niti kod optimista niti kod pesimista.
Dakle na primer treba preskociti 2 metra.
Mozes ti da imas bilo pozitivan bilo negativan oseca..ako ne mozes da preskocis ne mozes .

Pozitivno razmisljanje moze samo da te oraspolozi   ili da utice na tvoje zdravlje ali nista vise od toga.

E jesi bukva. 
O tome ti ja i govorim, mada tebi zvuči banalno. Koliko ljudi znaš da stalno kukaju nad svojim životom, a nikada ništa nisu učinili da pomere dupe i nešto promene?

Eto ti cela naša nacija kao primer. 

Ne da ima uticaj, nego je misao presudna. Jednostavno je... vidiš, ti da u startu kreneš od pretpostavke da ne možeš da preskočiš zid, nećeš ni pokušati, sigurno nećeš uspeti.

Ako kreneš od pretpostavke da ćeš uspeti - pa uspeš, onda super, good for you.
A ako isto kreneš od toga da ćeš uspeti, pa ne uspeš - nikom ništa: napravio si pogrešnu pretpostavku, dokazao to u realnosti i idemo dalje. Ili se nisi dovoljno ni trudio.

Kao što vidiš, da li ćeš uopšte pokušati, zavisi od tvoje percepcije toga da li možeš to da izvedeš ili ne. A to je upravo ta misao o kojoj ti pričam.

Reci to čoveku koji boluje od hronične kliničke depresije ili nekome sa rakom kome nema spasa.

Ako te pojuri gladan lav, ima da preskočiš k'o bela lala.
Jedinstvena kombinacija optimizma i adrenalina.

Ne ne ne ne ne ...


Ako uverim sebe ali totalno uverim sebe da mogu zubima da zakoljem lava..uspecu a ?
Budimo realni..Ako sebi zadate neki realan cilj uspecete ako radite na tome..Nebitno kakav pogled imate na tu stvar.
Koliko ja radim stvari u zivotu za koje sam mozda i siguran da necu da uspem..ali ne odustajem..Zbog cega ? Zato sto jebem li ga ..veze nemam.Valjda vidim neki tracak nade.
Objasnjenje..Svako nesto radi samo ako vidi i najmanji tracak nade..Ako u pocetku zna da nece da uspe ne pocinje.

Bitan je rad , rad i rad a uspeh ce sam da dodje..I da ne dodje..i onako ce te da umrete 



Gledaj lepo sam rekao..imamo dva coveka koja [size=10pt][b][b]moraju[/b][/b][/size] da prskoce 2 metra.Nebitno kakav stav oni imaju..Mozda neko od njih misli da moze,ali to ne znaci i da ce da preskoci.



Sa ovim mogu da se slozim.


Ni rak ne nestaje dobrom voljom i razmisljanjem "Ja sam super" .

Davno sam čitala u jednoj jako zanimljivoj knjizi kako je u afričkim plemenima sasvim uobičajeno da ljudi koji veruju da je na njih bačena magija (da će umreti tad i tad), vremenom zaista počnu da oboljevaju i neretko se desi da umru baš u propisano vreme. Slične stvari zabeležene su na civilizovanom zapadu - ljudi kojima je ''proreknuto'' da će umreti tog i tog dana zaista na taj dan i umiru; potpuno zdravi ljudi doživljavaju fatalne infarkte, moždane udare, napade bolesti od koje nikada nisu bolovali, nesreće, itd. Kako sad to? 

A objašnjenje je ustvari bilo vrlo jednostavno - moć autosugestije. Eto koliko je snažna ta moć. A zasniva se na snažnom verovanju (ne možeš umreti od uroka ako u isti ne veruješ, jer u tom slučaju ne bi ni tražio pomoć ljudi koji se time ''bave'', samim tim ne bi ni znao nikakav ''tobožnji'' datum svoje smrti!).

I uopšte nisu u pitanju nekakve natprirodne sile niti magija. Samo snaga ljudskog uma, koja je nama još uvek nepoznata.

Meni nije, ja sam popio svu pamet 

Dobro ajde kako kazes..