Dinamo....lose, bas lose. Jbt koliko stranaca imate...Carlos, Eto, Morales, Cago, Gela.....


PS. Ne svracam vise na ovu temu...mnogo sexualnih devijantnosti za moj ukus. 

Ibanez, Sammir, Suarez

A i Hrgović se može smatrat kao stranac - on je reprezentativac BiH   

Faco brini se ti kako je krenulo Hajduku ceka nas novi Debrecen

Da, vidim.

Hajduk u gostima 0:0, Dinamo u gostima izgubi 2:0

Pa sad ti vidi...

Nije dugo trebalo da se uzburkaju duhovi modre svlačionice i da se trener Branko Ivanković nađe pred novim zidom. Situacija je svake godine gotovo identična; Modri se više ili manje obrukaju u nastojanju da dođu do Lige prvaka, a trener je prvi koji se nađe na udaru. Vrlo brzo, po tko zna koji put, analizira se politika Modre uprave, koja bi ove sezone mogla biti u posebnoj neprilici zbog pojačanja koja se nisu pokazala izuzetno korisnim u euro-pustolovini.

Pedro Morales, u utakmici koja je ključ za opstanak sna o Ligi prvaka, sjedio je na klupi, Suarez i Ibanez nisu ni doputovali u Donjeck. Kada se na sve to nadovežu i neke stare priče, poput Sammira, koji je stigao u zamjenu za cifru od 2,5 milijuna dolara, stvari ne zvuče nimalo ugodno.

To je križ koji nosi Dinamova uprava. No, s trenerom je situacija nešto drugačija. Ivanković se našao na udaru stare garde. Koncentracija nezadovoljnika u svlačionici Dinama je velika i negdje moralo puknuti. Gladak poraz od Šahtara poslužio je kao plodno tlo za cvjetanje razmirica koje unutar momčadi egzistiraju već duže vremena.

Drpić spašava klub

Branko Ivanković izgubio je i ono malo autoriteta šo ga je imao; otkrilo se nakon poraza u Donjecku da mnogi ne priznaju njegov rad. Dino Drpić požalio se sportskom direktoru Zoranu Mamiću, zamolio ga za intervenciju. Pale su teške riječi, Drpić je govorio o spašavanju kluba, a neki su otišli toliko daleko da su spomenuli i fizički obračun. Bila je to teška noć u Ukrajini, toliko ozbiljna da se situacija još nije primirila.

Dinamovi igrači bili su dovoljno slobodni da o treneru progovore na aerodromu, u prepunom autobusu koji je plovio pistom. Mnogi su čuli uvrede i otvoreni poziv na šaketanje, a onda je Drpić zatražio razgovor s sportskim direktorom u četiri oka.

Zoran Mamić po povratku je iznio svoje viđenje stvari. Stao je u obranu trenera, ali ne odviše zdušno. Problemi su otišli predaleko da bi mogao glumiti zadovoljstvo. Brine i činjenica da osim igrača koji su nezadovoljni trenerovim poslom, ima i onih koji ga imaju na piku jer ih je udaljio od prve momčadi. U tu kategoriju spadaju dva veterana; Balaban i Šokota.

Bez lidera na terenu i u svlačionici

Čeka se da stvar presječe Zdravko Mamić, jer kada Profesor ovih dana iznese svoj komentar, bit će to prema običaju kamilica u nešto luskuznijem pakovanju.

Mamić mlađi priznao da je ekipi nedostaje pravi lider na terenu, nedostaje im ono što su jednom imali u Modriću, Pokrivaču, Vukojeviću. No, sportski direktor nije mogao previdjeti još jedan problem; rasploženje u kojem su neki pojedinci ušli u susret protiv Šahtara. Nisu izgledali ništa bolje od Hajduka koji se na Maksimiru suprostavio Zagrebu prošlog vikenda.

"Imali smo previše neraspoloženih igrača! Nismo pokazali ni blizu onoga što možemo. Ova momčad vrijedi više i može više", jasan je bio direktor.

U bolji rezultat vjerovao je i trener, obećao je da ćemo u Donjecku vidjeti ono najbolje od Dinama.

"Zaista ne znam što se događa, jer prije utakmice odabrao bih istu momčad koju je odabrao Ivanković. Stoga problem ne vidim u njemu. Problem je u glavama igrača, nije ni jasno gdje je pristup s treninga. Naše međusobne utakmice na treningu jače su nego neki HNL ogledi. smatram da je Dinamov najveći problem što nema vođu na terenu!"

Liderom se naslovljavalo Igora Bišćana. No, Mamić je zaboravio da dečko iz Dugava ulazi u smiraj karijere, ne želiu se nametati riječima, već samo iskustvom.

"Bišćan je trebao biti vođa, ali je drugačiji karatker. Tih je, povučen, no to će morati pregristi i što prije postati gazda. Na terenu netko mora davati upute, imamo mladu momčad koja je sklona greškama", poručio je Mamić.

Dinamu treba gazda na terenu, ali i u svlačionici. Nije dobro, a pravi europski test, pokušaj novog plasmana u Uefinu ligu, tek je ptred vratima. Da stvar bude gora, Modri ni ove sezone neće biti nositelji, čeka ih težak europski protivnik.

Preuzeto s index.hr

 



Franck Manga Guela od ponedjeljka je slobodan igrač. Svoj status dogovorio je s trenerom Ivankovićem nakon utakmice s Cibalijom. Iznio je želju da potraži novu sredinu, a Dinamov strateg u konzultaciji sa sportskim direktorom odlučio udovoljiti mladom veznjaku. Guela je trenutno sa svojim menadžerom u potrazi za novim klubom.

www.nk-dinamo.hr
 

Dinamovci su jučer rano ujutro doputovali u Dubrovnik, na jugu Hrvatske ostat će do četvrtka, kad se vraćaju u metropolu, a u petak putuju u Zadar. Svi su u Dubrovniku, osim Francka Mange Guele, momka iz Obale Bjelokosti. Trener Branko Ivanković kaže da ga nije otpisao on nego da se Guela otpisao sam.

- Došao mi je i kazao da bi htio otići, potražiti novi klub. Drži da ovdje nije dobio pravu priliku pa sreću misli potražiti drugdje. Nakon te njegove želje analizirali smo situaciju i odlučili mu ispuniti želju - rekao nam je jučer Branko ivanković.

Jasno, odlučili smo doći do Guele kako bismo saznali njegove buduće planove, no tamnoputi je nogometaš promijenio telefonski broj. Novi smo pokušali doznati od glasnogovornika Ade Kožula, koji je međutim kazao kako ni on nema njegov broj. Priznajte, to je zaista neobično, Dinamov glasnogovornik ne zna brojeva nogometaša iz modre svlačionice!

Ipak, nismo ostali bez razgovora s dečkom iz Obale Bjelokosti. Kako mi nismo mogli dobiti njega, on je dobio nas. Nazvao nas je jučer poslije podne i kazao:
- Uspio sam doći do vašeg telefonskog broja, želim razgovarati s novinarom kako bi javnost doznala istinu.

A Guelina je istina ovakva:
- Nikad nisam izrazio želju za odlaskom iz Dinama! Također, nikad nisam razgovarao s trenerom Brankom Ivankovićem o tome. Nažalost, trener prema meni nikad nije bio otvoren, niti mi je uopće išta spomenuo na temu mog izbacivanja iz momčadi, odnosno odlaska iz kluba. Želim da se to zna, jer to je prava istina.

Guela je očito bio neugodno iznenađen onim što je kazao Ivanković pa je dodao:
- Došao sam u Dinamo igrati, trenirati, dati sve od sebe. Nažalost, trener je sam odlučio da me izbaci iz momčadi, ali ja do dan danas ne znam zašto je to učinio. Jednostavno bih želio da mi kaže zbog čega je odlučio da više ne računa na mene i zbog čega više nisam u momčadi. Nijednog trenutka nije mi spomenuo da mu predstavljam problem, da je nezadovoljan ili bilo što u tom kontekstu. Zaista sam neugodno iznenađen takvim raspletom, ali ne želim da se pojavljuju krive informacije u javnosti - zaključio je Guela.

Inače, momak iz Obale Bjelokosti jučer poslije podne samostalno je trenirao u Maksimiru. Sve u svemu, jučer nije bio dobar dan za Dinamova trenera Branka Ivankovića, ako ne računamo da se kupao i uživao na dubrovačkom suncu. Prvo ga je žestoko napao izbornik mlade reprezentacije Dražen Ladić, nakon toga je Guela kazao kako šef plave svlačionice ne govori istinu. Što će o svemu danas kazati Dinamov trener, koji se zaista našao u neugodnoj situaciji?


Preuzeto iz Sportske novosti.hr

Razgovarali smo s utučenim i depresivnim čovjekom. Trener Branko Ivanković otpisao je momka iz Obale Bjelokosti, Franck Manga Guela više neće igrati za Dinamo. Ovo je njegova priča...

- Kad sam dolazio u Dinamo, bio sam sretan, znao sam da dolazim u velik klub, to je bila vrhunska opcija, bio sam prepun samopouzdanja i želje za dokazivanjem.

Sreća nije dugo trajala. U modrome dresu praktički nije dobio pravu priliku.

- Trener Branko Ivanković nije bio spreman za mene. Nikad nije bio otvoren prema meni. Šokirao sam se već kad sam prvi put kročio u svlačionicu. Ivanković mi je kazao: “Bit ćeš dobar za momčad, ali na klupi!” Znam da ćete možda u to teško povjerovati, ali kunem se u sve što imam. U prvom sam trenutku mislio da je šala. Međutim, vidio sam da je bio vrlo ozbiljan. Odmah sam nazvao svoga menadžera i kazao mu što mi je trener rekao, on se nasmijao i rekao: “Ma pusti, Didd’y, to je samo šala.” Ali to nije bila šala.

Veli da je užasno patio zbog svog statusa.

- Pokušao sam shvatiti zašto me Dinamo doveo kad mi trener neće dati šansu. Nikad, nikad nisam igrao 90 minuta dvije utakmice zaredom! To je užasno teško.

Jeste li ikad pitali trenera zašto vam ne daje priliku, zašto vas smatra igračem za klupu?

- Ne, nikad ga nisam ništa pitao. Međutim, trener mora znati da igrač ne može dobro igrati ako ne igra. Zbog odnosa trenera Ivankovića bio sam blokiran. Moj problem bila je glava, zato nisam bio dobar na travnjaku. Nikad nisam bio slobodan, stalno sam bio u grču i strahu. Žao mi je zbog ljudi koji su vjerovali u mene, koji su od mene mnogo očekivali. Davao sam sve od sebe na treninzima, neka ljudi znaju da nisam lijen igrač.

Kod Zvonimira Solde igrao je više, veli da mu je bivši Dinamov trener ulio samopouzdanje. Kad se Ivanković vratio, bio je na sastanku s braćom Mamić i trenerom. Kazali su mu da mnogo očekuju od njega.

- Želio sam u to vjerovati. Ali trener mi je morao pokazati da vjeruje u mene. Nije. Nijednog trenutka nije mi pokušao pomoći. Istina, bio sam se ozlijedio, ali kad sam se vratio, kad mi je bila potrebna pomoć, nisam je dobio. Sve minute koje sam dobio igrao sam samo zato što sam morao igrati, zato što trener nije imao drugog rješenja. A kad sam dobio te minute, Ivanković mi je uvijek govorio: “Trči, ne drži loptu, igraj nogomet!” Što to znači? Kakav je to savjet? Ja sam ofenzivni vezni igrač. Moram pokušavati. Znao mi je i kazati: “Preuzmi rizik.” U redu, ali kad riskirate, možete izgubiti loptu. A kad bih izgubio loptu, izvadio bi me iz igre nakon dvije ili tri minute! Kako sam u takvim okolnostima mogao steći samopouzdanje? Bojao sam se krenuti, ući u dribling, jer sam znao da svaka izgubljena lopta znači izlazak iz igre. Bilo je užasno, nikome ne bih poželio da se nađe u takvoj situaciji. Kad sam god bio u igri, Ivanković je vikao: “Didi, tamo; Didi, ovamo; Didi, Didi, Didi...” Bilo je nemoguće igrati.

Šef modre struke otpisao ga je nakon utakmice u Donjecku. Što se dogodilo? Guela nam je ispričao priču koja neće 'sjesti' dobro nikome u Maksimiru.

- Došao sam na trening i pri parkiranju slučajno malo ogrebao automobil, Polo Ante Tomića. Ušao sam u svlačionicu i rekao mu: “Ante, jako mi je žao, ali ogrebao sam ti automobil, nakon treninga ćemo vidjeti kako ćemo to riješiti.” Odgovorio mi je: “Nije to ništa.” Bilo je to vrlo prijateljski. Međutim, nakon dva dana prišao mi je rekavši: “Didi, kad ćeš popraviti moj automobil?” To mi je bilo čudno jer je prvo rekao da to nije ništa. No dobro, kazao sam mu da ode automehaničaru, popravi sve što treba i donese mi račun. On mi tad veli kako želi da ja odem popraviti automobil te da se treba popraviti kompletni stražnji dio. Samo zbog male ogrebotine. I to sam pregrizao kazavši da ću otići, ali da me pusti nekoliko dana s obzirom na to da igramo ritmom srijeda - nedjelja.

Onda se na treningu dogodio obračun koji su u Maksimiru dobro skrili.

- Za vrijeme treninga prišao mi je Tomić upitavši: “Kad ćeš mi napokon popraviti automobil?” Odgovorio sam mu da ne možemo o tome za vrijeme treninga na travnjaku, da ćemo to riješiti poslije. Tada me počeo provocirati: “Zar nemaš dovoljno novca za popravak?” Meni je već bilo dosta pa sam mu kazao: “Da voziš Lamborghini, možda bih se plašio, ali za Polo imam.” Tad mi je kazao: “Tko te j..., crnčugo!” U tom sam trenutku izgubio živce, odgurnuo ga, htio sam se potući. Ivanković je prekinuo trening, mene je otjerao u svlačionicu na tuširanje, a s njim je ostao razgovarati na terenu.

Mislite li da je to razlog što vas je Ivanković prekrižio?

- Ne želim vjerovati u to, ne bi imalo smisla jer sam, morate priznati, bio užasno isprovociran.

Što ćete sad, kakvi su vam planovi?

- Sportski direktor Zoran Mamić kazao mi je kako se moji i putevi trenera Ivankovića razlikuju, da idu u suprotnim smjerovima te da bi bilo dobro da pronađem novi klub. Međutim, ne tražim novi klub. Imam ugovor na još tri godine te čekam da me Dinamovi čelnici pozovu na razgovor. Bilo je to vrlo ljubazno od Zorana. Ništa ne zamjeram Mamićima, oni vole Dinamo. Međutim, oni nisu na terenu, oni, bez obzira na to što neki misle drukčije, ne znaju što se događa na terenu ili u svlačionici. Oni su promatrači, ne znaju što trener traži od igrača, nisu znali što je trener tražio od mene i kako me tretirao. Mamići gledaju i mogu kazati: “Ovaj je igrao dobro, ovaj loše.” I to je sve. Nisu upoznati sa svime što se događa. Osim u trenucima kada je trener bio Zvonimir Soldo, nisam bio sretan u Dinamu. Nakon što porazgovaram s čelnicima kluba odlazim u Pariz na šest mjeseci, neću igrati nogomet. Ondje mi živi obitelj. Moram se odmoriti nakon toga što sam doživio u Dinamu, očistiti glavu kako bi mi um ponovo postao slobodan. Znam da to nije dobro za moj životopis, znam da ću teže naći klub kad ljudi vide da nisam igrao pola godine, ali moram to napraviti. Sad sam u depresiji, moram se oporaviti, a onda opet krećem na travnjak. Znam da ću uspjeti jer uživam u nogometu. Nažalost, Ivanković mi nije pružio priliku to pokazati - zaključio je Guela.

Preuzeto sa Sportskih novosti.hr

Tomicu nauci nesto od "crncuge" smradu,6 godina u Dinamu placa od 120000 eura i jedna postena utakmica jos 2003  u superkupu s Hajdukom i ti nekoga prozivas

Kuloarima Kantride je ovih dana prostrujila vijest kako najnoviji Dinamov otpadak - Boško Balaban, namjerava karijeru završiti u Rijeci. Navodno se iza sintagme ‘o iskusnom napadaču s kojim Rijekina struka pregovara’, krije upravo njegovo ime.

No, navijači Balabana sigurno neće dočekati raširenih ruku. Osim činjenice da se Rijeke sjetio tek kad je u Dinamu postao prekobrojan, Riječani mu još pamte ljubljenje Dinamovog grba i dresa na Kantridi. Također, zamjera mu se i odnos prema prema klubu u kojem je postao igračko ime. Takve stvari se u Rijeci teško zaboravljaju i opraštaju...

Preuzeto s Forza Fiume.com


--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------





U noći na subotu Dinamov dvojac je u Odžaku, gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine, pio i pjevao uz folk-pjevače Radu Lackovića i Janu.

Pijem, psujem, ludujem.., orilo se iz ustiju Rade Lackovića, pjevača narodne muzike, dok su ga u stopu pratili Josip Tadić i Mario Mandžukić, Dinamovi napadači.

- Pili su Jägermeister i plesali u kolu cijelu večer. Stigla sam oko 22.30, a oni su već bili u elementu - javila je čitateljica, koja je sjedila tik do “plavog” dvojca. Rade Lacković i Jana pjevali su u Odžaku, gradu na sjeveru Bosne i Hercegovine, 15. kolovoza, dva dana prije prvenstvene utakmice Dinama i Cibalije u Maksimiru. Djevojke su ih “opsjedale” i cijelu večer molile za fotografiranje, što Mandžo i Tadić nisu odbijali.

Izborniku mlade reprezentacije Draženu Ladiću oba napadača nisu se odazvali za susret s BiH. Kao razlog su naveli ozljede. Svjedoci koncerta tvrde da su plesali bez grča na licu - kao da ih ništa ne boli.

Preuzeto sa 24sata.hr

Bravo dečki,tako se liječe ozljede ,trebali ste i Balabana pozvat na rehabilitaciju