kako dobra slika     

moze i bez koke, toliko je dobra 

ja ne bih smjela ležati ovako na travi, odmah pomislim na crve, bube i tako  to 

Usamljenost

Usamljenost i samoća: je li to isto?

Samoća je stvar izbora. Osoba izabire vrijeme koje želi provesti sama i osjeća se dobro. Važno je da neko vrijeme u danu provedemo sami sa sobom, bez drugih ljudi. Biti sam, razmisliti o danu koji je prošao, usredotočiti se na razumijevanje sebe i vlastitih potreba vrlo je važno za psihološku ravnotežu svakog čovjeka. Mnogi ljudi govore o tome da uživaju u trenutcima ili vremenu provedenom u samoći.

Usamljenost je osjećaj da smo sami i da smo žalosni zbog toga. Želimo kontakte s drugim ljudima ali nismo u stanju imati ih. Pritom je sasvim moguće i da smo zaista izolirani ali i da smo okruženi ljudima, a osjećamo se sami. Dobro je poznato da je biti u vezi ili braku i nemati dobar kontakt s partnerom često teže nego biti sam.

Svi se ponekad osjećamo usamljeno. Kada usamljenost postane prečesta ona postaje problem. Oko 20% ljudi izvještava o tome da se osjećaju usamljeno veći dio vremena.

ZAŠTO SMO USAMLJENI?

Mnogi mogu biti razlozi zašto se osjećamo usamljeno.

Prekinuli smo vezu ili se razveli
Osjećamo se nepotrebni ili drugačiji od drugih
Agresivni smo i time odbijamo ljude od sebe
Osjećamo da nas drugi ljudi ne razumiju
Okolnosti nas prisiljavaju da budemo sami
Nedavno smo se preselili ili promijenili posao ili školu
Imamo neobično veliku potrebu za bliskošću pa osjećamo preveliku razliku između onoga što želimo i onoga što imamo u odnosima s drugim ljudima
Imamo povijest loših odnosa u djetinjstvu u obitelji
Sramežljivi smo
Nemamo razvijene socijalne vještine
Imamo nisko samopoštovanje
Ne znamo kako ostvariti bliskost i otvoriti se prema drugim ljudima
Provodimo previše vremena pred TV-om ili kompjuterom bez kontakta s drugim ljudima
 

I društvo, koje promiče natjecateljski duh i neovisnost te kriva očekivanja da će ljubavni odnos popuniti sve naše praznine i zadovoljiti sve naše potrebe, doprinosi osjećaju usamljenosti. Moderno društvo diktira da se uspjehom smatra imati "najboljeg prijatelja" u dobi od 7 do 13 godina, dečka ili djevojku u dobi od otprilike 13 do 23 i bračnog druga od te dobi nadalje. Zapravo nas društvo u kojem živimo ohrabruje u ideji da će ljubavni odnos i brak riješiti sve naše probleme. Tako se onda oženimo i uništimo odnos očekujući nemoguće od njega. Ostavili smo obitelj i prijatelje, partner nije ispunio naša očekivanja, izgubili smo svoje snove i ne znamo kako sami razumjeti i zadovoljavati vlastite potrebe.

Usamljenost je pasivno stanje. Opstaje upravo zato što se nadamo da će proći i ne činimo ništa da bi to promijenili.

ŠTO OSJEĆA USAMLJENA OSOBA?

Usamljena osoba može osjećati: tugu, otuđenost, bespomoćnost, samosažaljevanje, strah, dosadu, ljutnju, nemir i samokritičnost u smislu: "Ružna sam, glupa, bezvrijedna". Usamljenost smanjuje samopoštovanje, a nisko samopoštovanje je povezano s osjećajem usamljenosti. A nisko samopoštovanje i usamljenost su povezani s depresijom.

DOB, SPOL, OBRAZOVANJE

Nakon šezdesete ljudi su manje usamljeni od onih u mlađoj odrasloj dobi.
Od usamljenosti osobito pate adolescenti.
Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju vrlo zahtjevne i prestižne poslove, manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja.
Ĺ˝ene češće izjavljuju o osjećaju da su u vezi ili braku, a osjećaju usamljenost jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja.
Poznato je da su žene, za razliku od muškaraca, više usmjerene od ranog djetinjstva na odnose s drugim ljudima pa tako imaju bolje razvijene vještine koje im pomažu da budu uspješnije u uspostavljanju i održavanju prijateljstava. Ĺ˝ene lakše izražavaju svoje osjećaje, a i suosjećanje za osjećaje drugih ljudi. Muškarci se pak češće izolirani i naučeni biti kompetitivni pa tako imaju manje ili uopće nemaju bliskih prijatelja.
 

VRIJEME JAVLJANJA

Jačina osjećaja usamljenosti varira tijekom dana i tijekom tjedna.
Ljudi se više osjećaju usamljenima za vrijeme blagdana, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora.
 
 

ŠTO LJUDI NAJČEŠĆE ČINE KADA SU USAMLJENI?

Kada pitate ljude što čine kada su usamljeni oko 50 % kaže da čitaju, slušaju glazbu ili nazovu prijatelja. Najčešći odgovori se mogu grupirati u nekoliko kategorija:

1. Tugovanje i pasivnost (plačem, spavam, gledam TV, pijem, koristim droge, jedem, ne radim ništa)

2. Aktivna usamljenost (čitam, radim, pišem, slušam glazbu, vježbam, bavim se nekim hobijem)

3. Trošenje novca, poboljšanje izgleda (kupujem odjeću, kozmetiku)

4. Sami sebi nastoje olakšati razmišljanjem: "Imala sam prijatelje", "neće to trajati zauvijek", "A što mogu".

5. Poziv prijatelju, pomoć nekome, priključenje nekoj grupi koja se bavi određenim aktivnostima i sl.

Prva kategorija je uobičajena za usamljene ljude i vrlo često samo produbljuje usamljenost.

Ostale kategorije su uobičajene metode samopomoći koje su najčešće dobre i korisne.

Izvor

...nekad jednostavno moras biti sam,pomeris se u stranu i osamis se.meni prija samoca,bilo da su posredi emotivni ili poslovno-drustveni razlozi.u samoci lakse se analizira,lakse se pronalaze ogovori na nikad ne odgovorena pitanja.osamljen se lakse organizujem,lakse odlucim sta dalje.sam znam da napravim takav provod,da kad bi mi se zavirilo u samocu,napunio bi je kao marakanu.teske odluke u samoci donosim lakse,nekako i odgovrnost mi je veca kada to uradim sam sa sobom,a ne sa,uz ili pred nekim.respektujem samocu
cini me svesnijm samog sebe.

Meh, šta ja znam, volim samoću.
Kada sam bio mali, priželjkivao sam i idealizovao ljubav, koja je u crtaćima uvek bila posebna, iskrena, trajna. U realnom životu sam se uverio u neistinitost svojih ubeđenja, i spoznao onaj gori deo ljubavi, kada krenu svađe, kada te neko kontroliše/sputava/ograničava. U moru toga stalno želim da sretnem neku devojku koja je zrela i prošla sve te faze, ali uvek sretnem nekog ko mi ne odgovara. U tom procesu rekao sam sebi "sam sa sobom najbolje funkcionišem". Težiću da budem i ostanem ono što jesam, da sebe ne predstavljam kroz razne vidove grupisanja i etiketiranja, jer ja sam ja "niko kao ja". Stoga, samoća mi odgovara, dok se ne pojavi neko poseban. A i da se ne pojavi, najvažnije je da sam zdrav i srećan, zar ne?

Čovek ima prirodnu potrebu da se emotivno vezuje za druge ljude, da razmenjuje misli i osećanja, da produžava svoj rod. Vrlo je malo zadovoljstava koje čovek može ostvariti sam. Nemogućnost ostvarenja dobrog partnerskog odnosa, posebno u dužem vremenskom periodu, može stvoriti osećaj inferiornosti, nezadovoljstva, ljubomore, zavisti i drugih negativnih osećanja koji uznemaravajuće deluju na osobu. Naravno, tu je i osećaj usamljenosti što je neprijatno stanje koje osoba može osećati čak i kad je okružena velikim brojem ljudi jer kvantitet ne može da zameni kvalitet jednog dobrog partnerskog odnosa. Postoji čvrsta veza između zadovoljstva, unutrašnjeg osećaja ispunjenosti i fizičkog zdravlja. Istraživanja potvrđuju da ljudi koji imaju stabilne emocionalne veze duže žive, imaju redovniji seks, manje oboljevaju. U suštini mnogih problema kao što su zloupotreba alkohola, droge, tableta, zatim depresivnost ili psihosomatska oboljenja (povišen krvni pritisak, lupanje srca, povećan šećer, čir...) nalazi se nemogućnost postizanja uravnoteženog ljubavnog života koji bi osobi dao smisao života i snagu da se bori sa ostalim  teškoćama koje svaki čovek mora imati u životu. Zato se može tvrditi da onaj ko unapredi svoj ljubavni život i uspe da ostvari kvalitetan partnerski odnos  poboljšava sopstveno psihofizičko zdravlje i stvara uslove za duži i kvalitetniji život.

Neka fala, Im happy, how are u?

Mozda i najbolji savet

Coveku ne treba niko da bi bio potpun. Problem je sto to vecina ljudi ne shvata i misli da im je neko potreban. Nekako, ta usamljenost je stvar licnog izbora posto mene niko ne moze da ubedi da je neko sam jer ga "niko nece". Nema nista lose u usamljenosti ali ako postoji potreba da se izadje iz nje onda "pokrenite dupe" i uradite nesto po tom pitanju  

Eto vidiš, pametan čovek. My bow to you good sir.

Naravno da su nam potrebni drugi ljudi, mozda ne uvek u partnerskom odnosu, ali cinjenica je da je covek socijalno bice i da nam treba taj jedan aspekt deljenja zivota ili njegovog dela sa drugim ljudima, bez toga covek nije potpun, bez toga je covek lisen citavog jednog iskustva, saznanja, polja na kome se razvija. Retko ko moze da funkcionise u potpunoj usamljenosti ili da mu ona odgovara bez toga da nijednom ne pozeli nekoga, partnera, sestru, macku, prijatelja, koga god.
I ti koji to mogu su retki slucajevi, koji su iz nekog razloga posebni, koji nisu, pa da kazem prosecni ljudi.