Uvek smo nešto najčešće ono što ispunjava prostor u vreme naše odsutnosti.
Nešto je uvek mi. Najčešće onda kada je prostor ispunjen našim prisustvima.
Nikada nismo ništa, ni u trenu potpunog zaborava. Znamo da uvek postoji nešto što se ponekad seća nas, kao što nešto zna da uvek postojimo mi koji ga se ponekad sećamo.