Ne budi me, ne budi me... naglo

Spavali ste cijelu noć, ali naglo ste probuđeni i nikako ne možete doći sebi, ne znate kamo ste krenuli ni što ste htjeli... Nije ni čudno – vrlo bitni dijelovi vašeg mozga još uvijek spavaju.   

Kognitivne sposobnosti osoba koje nekoliko minuta nakon buđenja iz dobrog cjelonoćnog sna imaju 'mutne oči', mogu biti smanjene više nego da uopće nisu spavale, tvrde istraživači sa Sveučilišta Colorado i bolnice Brigham iz Bostona.

Oni su otkrili da je devet sudionika studije koji su spavali punih 8 sati unutar 3 minute nakon buđenja moglo obaviti jednostavne matematičke operacije sa samo 65% sposobnosti.

Dvadeset minuta nakon buđenja, matematički rezultati – zbrajanje dva dvoznamenkasta broja – porasli su na 83% ispitanikovih maksimalnih mogućnosti. No, čak i dva sata nakon ustajanja, rezultati su bili niži od očekivanih.

Sudionici su tada ostajali budni 26 sati, kako bi znanstvenici mogli ispitati učinak manjka sna. Prethodne su studije pokazale da osobe kojima nedostaje sna imaju slične kognitivne probleme kao ljudi koji su pijani.

No, jednostavno izvučeni iz kreveta nakon osam sati sna ispitanici su imali još lošije rezultate od onih koje su postigli nakon 26 sati neprekidne budnosti.

Od 0 do 100
"Znamo za inertnost sna već desetljećima", kaže Kenneth Wright, voditelj istraživanja na Sveučilištu Colorado. "No, nismo znali koliko je to zabrinjavajuće, pogotovo ujutro. Kad smo ih naglo probudili, otkrili smo da je njihova izvedba gora od svega što smo vidjeli kod pomanjkanja sna."

"To je prva studija jutarnjeg mamurluka u kojoj je proučavano smanjivanje kognitivnih sposobnosti", dodaje.

Prethodne su studije pokazale da je dijelu mozga odgovornom za kognitive funkcije, prefrontalnom korteksu, potrebno duže da se probudi nego dijelu mozga odgovornom za svijest.

"Jednostavno ne možemo ići od nule do sto čim se probudimo", kaže Wright.

Svemirska uzbuna
Studija će imati velike posljedice na osobe koje se moraju naglo probuditi zbog nekog hitnog slučaja, kao što su dežurni liječnici ili vatrogasci.

U ovoj studiji svi su sudionici tijekom tri tjedna spavali najmanje osam sati preko noći prije nego su pristupili testu jutarnje mamurnosti. U stvarnom životu mnogi od tih radnika ne spavaju preporučenih 8 sati. To učinke jutarnjeg mamurluka samo pogoršava.

Wrightu i kolegama istraživanje je platio Nacionalni svemirski biomedicinski institut. "Ako se astronauti ili kontrolori misije trebaju naglo probuditi kako bi brzo reagirali na nešto, morao bi postojati netko tko će još jednom provjeriti njihove odluke", kaže Wright.


Više:
The science of sleep and fatigue
University of Colorado: Kenneth Wright
National Space Biomedical Research Institute
JAMA

   
IskonInternet   
13.01.2006.