Je li ikavski govor dio srpskog?

Jeste, ali nije u knjizevnoj upotrebi od jezicke i pravopisne reforme Vuka S Karadzica, inace njime govore Srbi u Dalmaciji.

Stokavski dijalekat koji je osnova srpskog jezika, po zameni starog glasa jata deli se na tri izgovora: ijekavski ili juzni, ekavski ili istocni i ikavski ili zapadni izgovor. 

  ah jako vazno.
Cime se sve Balkanci ne ponose...
Nema veze sto jedu smece, sto zive ispod svakog minimuma, samo neka su nesto najstarije u Europi. Blah... blah... blah...

ti si samo hrvat, pa jos iz amerike. jadan ti. moja sucut.

Ti si Srbin ,pa još iz Srbije blago tebi kad se najstariji narod Europe.Nije to mala stvar

tako je boro srbine! mi smo najstariji. i ja i ti !

Jesi ti citao uvodni text?
Lobotomijo, i gottago-u si teska 

provociras na vise tema. klasicna lozana. mislis zivis "u svetu" pa si 'teligentan.               

Jedna stara knjiga

"Kradja Srpskog jezika", autor Profesor LAZO M. KOSTIĆ


RANIJI JEZIK HRVATSKI (DO "ILIRSKOG PREPORODA")

I. Koji je zapravo bio "jezik hrvatski"?

Na pitanje koje je postavljeno u naslovu ovog odeljka jedva je moguće odgovoriti; precizno je to nemoguće ustanoviti. Ovo je jedini narod sveta za koji se nije znalo koji mu je jezik.
U tome se sporila i nauka i praksa, i domaći i strani stručnjaci, i lingviste odn. filolozi i istoričari. Itd.
Najbolje je to primerima ilustrirati, jer čitaoci ne moraju da veruju prostim tvrdnjama. Mi smo to već jednom izneli, i to u knjizi "Sporni predeli Srba i Hrvata"
(knjiga u Literaturi pod 1, str. 29-116). Bilo bi dobro, bar u izvodima, to ovde ponoviti, ali usled krajnje štednje prostora moramo odustati od toga. Samo ćemo sumarno izvesti šta tamo stoji, retko ponoviti koju rečenicu i citirati po neki nov podatak koga tamo nema. Čitaoce koje taj problem posebno interesuje, upućujemo na pomenutu knjigu (1).
Jedan od najvećih etnografa prošlog veka, Gijom Ležan, kazao je u svojoj Etnografiji Evropske Turske, izašloj paralelno na francuskom i nemačkom jeziku
(2), da

"nema valjda dva slavista čija se mišljenja podudaraju o geografskom rasporedu Hrvata", drugim rečima o tome šta su Hrvati. U krajnjoj
liniji u tome šta je "hrvatski jezik".

Djura Daničić je malo potom u Glasniku Srpskog učenog društva (116) dao ovaj uvod svojim izlaganjima o razlici izmeñu srpskog i hrvatskog jezika:

"Koliko je ime hrvatsko čuveno u svijetu, sam je narod hrvatski vrlo nepoznat. U istoj književnosti koja se najviše zove hrvatska raspra je koje su Hrvati..."

Dakle, sami Hrvati nisu bili načisto ko su Hrvati, i jedanput su ove, drugi put one proglašavali Hrvatima. Daničić hoće da tu stvar izvede na čistinu, pokušavajući da sam utvrdi šta bi mogao biti jezik hrvatski (dok je srpski jezik bio nesumnjiva kategorija).

I.

To je zaista bilo skroz nesigurno i nepoznato do "Ilirskog Preporoda", odn. nekoliko decenija iza njega. Nas ovde, razume se, interesuje samo jezik, tj. primarna osobina na osnovu koje su pisci utvrñivali hrvatsku narodnost. Delimično se o tome govori i u sledećem odeljku. Prvo ćemo navesti misli samih Slovena. Najprvi meñu njima, i nekad najčuveniji, tzv. "patrijarh Slavistike" Josif Dobrovski, inače katolički kaluñer, ustvari opat jezuitski, Čeh po narodnosti (živeo od 1753 do 1829), "držao je samo kajkavski dijalekat Hrvatske, prema faktičnim odnosima onog vremena, kao hrvatski, sve drugo bilo je za njega ilirski ili srpski."
To piše glavom Vatroslav Jagić, Hrvat, poznije najveći slavista meñu Jugoslovenima (roñen 1838, u Varaždinu, umro 1923 u Beču).



Za dalje citanje