Emocije i energija     


Na pisanje ovog članka potakao me razgovor s jednom osobom koja je izjavila da je moja teza o tome da su emocionalni problemi najčešći uzrok energetskih poremećaja 'potpuno pogrešna, nedo­kazana i nelogična' te da 'tehnike rada s emocijama su u svijetu passe'.

U istom periodu još sam na nekoliko mjesta pročitala tvrdnju da su emocije i uvjerenja samo posljedica, a ne uzrok, energetskih poremećaja. Slična je tvrdnja mnogih znanstvenika da su emocije uzrokovane kretanjem kemikalija u našem neurološkom sustavu, a ne obratno. To smatram jednako nelogičnim kao tvrditi da 'rep maše psom', jer mi je logično pretpostaviti da, kao što pomoću namjere šaljemo živčane impulse koji pokreću mišiće, na slični način djeluje i kemijski ekvivalent emocija. Ipak, sve više i više primjećujem da su uistinu mnogi ljudi naklonjeni suprotnoj ideji, što mi se čini načinom na koji se želi izbjeći odgovornost i suočavanje s onim težim, neugodnijim i odbačenim dijelovima sebe.

Bez namjere da namećem svoje mišljenje, jednostavno ga želim izložiti i ne smatram da se bilo tko mora bezuvjetno slagati s tim. Svjesna sam da nemam sve odgovore i da se moj prvi članak (Biti svoj vlastiti autoritet), isto kao i na bilo što drugo, može, pa i treba, primijeniti i na sve o čemu ja pišem.

Želim prenijeti svoje iskustvo da ponekad jedino kroz slušanje svih, pa i neugodnih emocija možemo prepoznati poruke dubljih dijelova sebe, prepoznati ponekad na koje sve vrlo prikrivene i suptilne načine zanemaru­jemo sebe i svoje potrebe, podređujemo se mišljenju i postupcima drugih ljudi, odustajemo od zalaganja za svoje stavove i želje, te do koje mjere smo naučili da nam se to ponekad čini potpuno prirodnim, a tuđe zanemarivanje naših potreba opravdanim. No isto tako, neugodne emocije se javljaju i kad mi postupamo neprikladno ili nepravedno, bez pogreške nas upozoravajući na to. Naučiti prepoznavati ponekad vrlo suptilne oblike zlostav­ljanja i zanemarivanja, bilo sebe ili drugih ljudi, najlakše je putem priznavanja i slušanja emocija.

Na duhovnoj razini, neugodne emocije su ono što nas upozorava na kojim područjima ne živimo u skladu s istinom i našim istinskim bićem, ne slušamo glas svog srca, i na kojim područjima još imamo mnogo za naučiti. Bez neugodnih emocija, što bi nas drugo tako brzo, očito i direktno moglo podsjetiti na to?

Ako ne slušamo emocije u njihovom uobičajenom obliku, kao sljedeći podsjetnik pojavljuju se bolesti i intenzivne krizne situacije. Moje je iskustvo da, što više učim slušati sve svoje emocije 'na licu mjesta' i dok još nisu niti posebno intenzivne, to više mogu naučiti iz mnogo umjerenijih i blažih situacija, te sve manje privlačim intenzivne vanjske situacije i duboke krize. Sve više slušam i učim iz emocija koje se javljaju i u situacijama koje bi se u prosjeku moglo smatrati zdravima i zadovoljavajućima. (Premda, 'prosječno' ne znači uvijek i 'zdravo'!)

Svijest o svojim emocijama i njihovo prihvaćanje, slušanje njihovih poruka, prema mom su iskustvu najbrži i najmoćniji način da se ostvari istinska bliskost sa sobom i ljubav prema sebi. To je najizravnija, najiskrenija poruka samima sebi i našem unutarnjem djetetu, da smo prihvatljivi i da se prihvaćamo onakvima kakvi jesmo, te da su naše potrebe i unutarnje poruke važne.

Objašnjavanje emocija izvanjskim, nekontroliranim utjecajima koje se pokušava riješiti izvanjskim sredstvima čini mi se gotovo jednako tvrdnji da smo mi prilično nemoćna, uvjetovana bića, nad kojima okolina ima mnogo veću moć nego što sami imamo na sebe. Kad bih vjerovala u to, osjećam da bi to uvjerenje povlačilo za sobom i gubitak osjećaja smisla života i motivacije da ulažem trud u postizanje promjene unutar sebe.

Volim reći da ne postoje negativne emocije. Emocije ne bi uopće trebalo dijeliti na pozitivne i nega­tivne. Umjesto toga, mnogo radije koristim termine 'ugodne' i 'neugodne' emocije. Neugodne emocije su jednako tako prirodne, iskrene i važne kao i ugodne, i trebalo bi im pristupati s jednakom pažnjom i poštovanjem prema njihovoj poruci.

Mnogi ljudi smatraju da je ispitivanje neugodnih emocija kao 'kopanje po smeću' i da za tim nema potrebe. To je istina ako smo poslušali njihovu poruku i istinski prepoznali i naučili ono što možemo naučiti. U tom slučaju te će se emocije ionako spontano raščistiti. No mnogo češće mi se čini da je ta izjava podrška nastojanju da se neugodnih emocija riješimo pod svaku cijenu što brže i lakše. U energetskom i bilo kojem drugom smislu, kako možemo promijeniti nešto čega nismo svjesni i s čime uopće nemamo kontakt?

No s druge strane, ne podržavam niti identificiranje i 'plutanje' u neugodnim emocijama, što je česta reakcija ljudi koji tek uče slušati i istraživati ih. Pretjerano identifici­ranje s njima je neplodno i baca nas u ulogu žrtve, uz tendenciju uživanja u patnji. Smatram da ne bismo trebali niti pod svaku cijenu tragati za neugodnim emocijama, nego u prvom redu biti usmjereni na ugodne osjećaje i pozitivne misli. No, zadržavajući pozitivnost kao osnovni stav, potrebno je biti u potpunosti otvoreni i svjesni poruka koje nam šalju i naše neugodne emocije, te u potpunosti ih prihvatiti onda kad se spontano pojave. To je 'prečica', možda strma, ali mnogo kraća, na putu osobnog razvoja.

 
Kosjenka Muk
Centar angel

Ja bih samo da "izjavim" ,da je se jako tesko"nositi" sa emocijama,trpiti ih,dozivljavati ih,osecati ih,jos pogotovo ako ste previse osetljivi,n.p.r,kao ja-i mnogo mi to smeta!
Puno se sazaljevam na stare osobe i nemocne,kada volim,volim do bola,kada se zaljubim,u meni je bujica osecanja,a kada mrzim,u stanju sam svasta uciniti,jer to sve "cine emocije i osecaji u meni!"
Zasto je tako,ni sam ne znam!