Mersisajd derbi postao predmet policijske istrage!

Strasti u Liverpulu ne miruju ni 48 sati nakon odigranog gradskog derbija između Evertona i Liverpula, a na optužbe menadžera "crvenih" Rafaela Beniteza povodom skandaloznog ponašanja navijača Evertona, stigao je žestok odgovor iz tabora "karamela".

Benitez je nakon utakmice i pobede njegovog tima minimalnim rezultatom osuo paljbu po navijačima Evertona zbog ponašanja prema kapitenu Liverpula Stivenu Džerardu. Liverpulov kapiten konstantno je trpeo uvrede na račun porodice, ali se nakon reakcije zvaničnika Evertona ispostavilo da ni ponašanje domaćina nije bilo ništa bolje.
"Sramota je da gospodin Benitez ignoriše ponašanje navijača svog kluba. Svi su videli da je i naš fudbaler Džoleon Leskot celo popodne bio meta navijača Liverpula, a da je Fil Nevil prilikom izvođenja auta dobio pesnicu u leđa od navijača domaćih. Kada je pozvao navijače Evertona da poštuju njegove igrače, Benitez je trebalo da se priseti svojih komentara od pre godinu dana kada nas je nazvao "malim klubom". Poštovanje je ulica koja ima dva smera. Mi smo zatražili da Mersisajd policija sprovede istragu povodom dešavanja za vreme utakmice", izjavio je PR Evertona Ian Ros.

Pobedom u gradskom derbiju Liverpul je zadržao četvrto mesto sa pet bodova više u odnosu na petoplasirani Everton, koji je i dalje glavni konkurent petostrukom prvaku Evrope na putu ka Ligi šampiona sledeće sezone.

Izvor: Blic

Jeste da  nije  gradski,al je PSG-Marseile vrh derbi.Al ipak  da ispostujem  temu po meni je Betis-Sevilla(namerno pisem da je Betis domacin) vrlo zanimljiv.Toliko energije  odma  pored  terena gde su  navijaci betisa daleko ispred seviljinih.Najgori gradski derbi,a i ujedno pun snobizma,je Real-Atletiko...

Нешто о том дербију...

---

Nogometna korida u Sevilli


Sevilla je domaćin najluđeg derbija u Primeri, onog između Betisa i Seville. Stanovnici Andaluzije žive za taj derbi i nazivaju ga Noche de fiesta.
Sevilla, jedan od najljepših španjolskih gradova, grad Don Juana, Carmen, Figara i Seviljskog berberina. Uz to je i domaćin najluđeg derbija u Primeri, onog između Betisa i Seville. Stanovnici Andaluzije žive za taj derbi i nazivaju ga Noche de fiesta ili za one koji baš i ne prate španjolske, meksičke i slične sapunice - noć slavlja.

Nogometni vršnjaci
Stariji, slobodno možemo reći i uspješniji klub je Sevilla. Osnovana je 1905. godine pod punim imenom Sevilla Futbal Club i svoje najuspješnije razdoblje bilježi u periodu španjolskog građanskog rata pa sve do završetka drugog svjetskog rata. U tom periodu su osvojili i svoju jedinu titulu prvaka Španjolske, a 4 puta su bili viceprvaci, Kup Kralja su osvajali tri puta. Sezone 40/41 pobjeđuju Barcelonu sa nevjerojatnih 11:1, a od 1949.g. pa sve do 1953 g. nisu niti jednom poraženi na domaćem terenu. U 58 sezona provedenih u Primeri kroz klub je prodefiliralo mnogo svjetski poznatih nogometnih imena, pa možda i ono najveće, Diego Armando Maradona. Crveno - bijeli dres nosili su i Šuker, Bebeto, Simeone, Polster, Zamorano, Prosinečki i veliki ruski i svjetski vratar Rinat Dasajev.

Real Betis Balompie je samo dvije godine mlađi. Osnovan je 1907.g. pod imenom Sevilla Balompie, a 1914.g. španjolski kralj Alfonso XIII ga krsti imenom Real Betis koje je ostalo sve do danas. Zeleno - bijeli su također jednom slavili titulu prvaka Primere i dva Copa del Rey.

Od poznatih igrača za Betis su igrali Gordillo, George Finidi, Luis Aragones, Faruk Hadžibegić, Robert Jarni…Uspješan period su imali i devedesetih godina, ali usprkos kupovini Brazilca Denilsona krajem devedesetih morali su zajedno sa svojim gradskim rivalima natrag u drugu ligu iz koje su prije par sezona i jedni i drugi ponovno osigurali povratak među španjolsku nogometnu elitu.

Grad stadiona
Grad Sevilla, baš zbog svojih frenetičnih navijača najčešći je domaćin susretima španjolske nogometne selekcije na La Cartuja stadionu, koji je u proljeće 2003. godine bio domaćin finalistima Kupa UEFA.

FC Sevilla je domaćin na Ramon Sanchez Pizjuan stadionu, kapaciteta gotovo 50.000 gledatelja, dok se Betis odnedavno (2001) preselio na renovirani Ruiz de Lopera stadion (62.000), koji se nalazi u radničkom kvartu Seville zvanom Heliopolis, tradicionalno orijentiranim verdi - blancosima (zeleno - bijelima).

Oba kluba imaju fantastične navijače, za koje je uobičajena zabava gađanje protivničkih igrača voćem, a nedavni derbi na Pizjuan stadionu koji je završio bez pobjednika, ostao je obilježen napadom Sevillinih navijača na golmana Betisa i na jednog uposlenika osiguranja stadiona. Betis je također prije par sezona kažnjen sa dvije utakmice ne igranja na domaćem terenu zbog divljanja navijača.

A sad adio....
Najveći dokaz ljubavi navijača Betisa i Sevilla je onaj iz sezone 1999/2000. Sevilla je izgubila i teoretsku šansu za ostanak u Primeri, dok je Betis u posljednjem kolu morao pobijediti (što je i učinio), s tim da njihov konkurent za ispadanje Oviedo ostane bez bodova. Na Betisovu žalost Oviedo je igrao upravo protiv Seville jednu smiješnu utakmicu u kojoj su navijači Seville, poznati pod imenom Biris Norte, pozdravljali golove Ovieda, a njihov vratar koji više nije mogao učestvovati u takvoj blamaži zatražio je izmjenu. Navijači Seville su pjevali inačicu pjesme A sad adio' upućenu navijačima Betisa.

Nije samo rijeka Guadalquivir ta koja dijeli Sevillu na dva dijela. Dva nogometna velikana, Betis i Sevilla donose osmijeh na lice ili suze u oči stanovnicima ovog grada, koji imaju privilegiju da uživaju u istinskom derbiju Primere.

Izvor: Sportin

Lacio-Roma
Juventus-Torino
Sampdorija-Đenova

to je zato što sam čitao u nekom časopisu o tome...

Italijanski gradski derbiji su naročito ludi.
Možda i među najgorima pored engleskih gradskih derbija.

Mada mnogi prate samo gradske derbije većih klubova, pogotovo mediji.
A i oni kao i mi imaju gomilu klubova iz glavnog grada, ps tako u Londonu ima jako mnogo gradskih derbija svake nedelje praktično, gledajući i klubove u nižim rangovima.

Milvol - West Ham
Milvol - Čelzi
West Ham - Čelzi

Čuveni Bermudski trougao Londona...

 Footbalfactory... I mi smo gledali... 

Ne govorim o footballfactory, govorim o onome što sam imao prilike da čujem od ljudi koji su išli u Englesku samo zbog toga.
Imam drugara koji je išao da navija za jedan nižerazredni klub u Londonu, koji njemu iz nekog razloga omiljen, kao meni recimo Jeovil, i tom prilikom je obišao londonske pabove, zalazio u pogrešne i hiljadu čuda mu se izdešavalo.

Nije ni bitno, ali poenta je da oni umeju da budu daleko luđi od prvoligaških navijača.

 Mene bi mrzelo toliko da pisem...

I mene.