Na nastavu i s puškama

Vernes Ibranović, nekada stalni akter novinskih rubrika crna hronika koji je do punoljetstva registrovan u više od 500 slučajeva krađa, danas služi zatvorsku kaznu u Zenici. Ibranović, sada dvadesetjednogodišnjak, više godina je bio štićenik Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine "Hum" u Sarajevu.

Nikada nije rehabilitovan te je nakon punoljetstva nastavio s krađama i završio u zatvoru.

On nije usamljen primjer maloljetnika koje bh. društvo nije uspjelo "odmaknuti" od kriminala.

"Zbog nebrige društva i nepostojanja sistemskih rješenja u suzbijanju maloljetničke delinkvencije Sarajevo svake godine postane 'bogatije' za pedesetak kriminalaca koji napunivši 18 godina od maloljetnih prestupnika postaju 'pravi' kriminaci", upozorava Mićo Letić, inspektor za maloljetničku delinkvenciju u MUP-u Kantona Sarajevo, istakavši da ni puno veći gradovi od Sarajeva ne bi mogli podnijeti ovakav priliv kriminalaca.

Prema informacijama iz sarajevskog MUP-a, u prvih devet mjeseci ove godine izvršeno je 509 krivičnih djela koja su počinili maloljetnici. U izvršavanju ovih nedjela učestvovalo je 248 maloljetnika. Za samo devet mjeseci registrovano je 80 osoba mlađih od 18 godina koje su "povratnici u vršenju krivičnih djela".

"Imamo maloljetnike koji imaju po stotinu krivičnih djela. Ovoj problematici ne pristupa se sistemski. Nema institucija koje bi sprovele sudske odluke i rehabilitovale maljoljetnike. S tim prestupnicima niko ne radi. Niko nakon podmetanja požara ne razgovara s tim djetetom da se utvrdi da li je podvojena ličnost pa da mu se pomogne ili nešto drugo. Umjesto da se rahabilituju, ovaj sistem ih samo podstiče da kada porastu postanu pravi kriminalci", kaže Letić.

Smatra da bi društvo na kraj s maloljetničkom delinkvencijom jedino moglo izaći kada bi se sve institucije, od porodice, škole, pa do socijalnih, kulturnih i sportskih ustanova učinile svoj dio posla.

Strategija u suzbijanju maloljetničke delinkvencije u Vijeću ministara BiH usvojena je 2006. godine. Prema informacijama iz sarajevskog MUP-a, otkako je usvojena ništa nije urađeno na sprovođenju ove strategije.

"Mi kao policija radimo sve što možemo ali to je samo gašenje malih požara", dodaje Mićo Letić.

"Od škola ne možemo napraviti kasarne"

Nedavni slučaj kada je učenik Treće gimnazije u Sarajevu ispred škole pucao na školskog druga pokazao je da je nasilje prisutno i u školama. Mnoge škole pokušavaju svojom internom kontrolom da spriječe ovakve incidente.

Jedna od škola u Sarajevu koja posljednjih godina nije bila poznata po velikim incidentima jeste Ekonomska škola, koja se nalazi pored zgrade Treće gimnazije. Ulaz u Ekonomsku školu je zaključan. Iza zatvorenih vrata dežuraju učenici koji ne puštaju svakoga u školu. Da bi spriječili probleme, učenici ove škole su tokom velikog odmora ogradom odvojeni od ostatka svijeta.

"Najvažnije je spriječiti i izolovati one koji dolaze sa strane. Činimo sve što je u našoj moći da se incidenti spriječe. Tokom odmora uvijek je prisutna policija i neko od nastavnika. Škola se trudi da nešto uradi, međutim, ne može se sve spriječiti. Ni izolacija nije pravi način. Ne možemo od škola napraviti kasarne", kaže Avdija Serdarević, direktor Ekonomske škole.
Vjeruje da su roditelji i kućni odgoj vrlo važni i da se mora razgovarati i s njima.

Pedagog u Elektrotehničkoj školi u Sarajevo, u kojoj je nedavno učenik na nastavu donio pušku, smatra da su maloljetnička delinkvencija i nasilje u školama samo odraz naše stvarnosti.

"Meni često kažu da su se djeca uvijek tukla. Jesu, ali nisu nikad koristila oružje kao danas. Problem je u našem društvu. Porodice su razorene, socijalna situacija je užasna i djeca su prepuštena sama sebi. Svi govore da na omladini svijet ostaje, a niko im ne daje sadržaje. Za jedan izlet na skijanje porebno je obezbijediti 50 KM. Te pare roditelji nemaju i nije onda čudo da djeca za pet KM kupe sebi džoint", kaže Ranka Katalinski, pedagog u Elektrotehničkoj školi u Sarajevu.

Nada Uletilović, izvršni direktor nevladine organizacije "Zdravo da ste" u Banjaluci, navodi da je prema istraživanju, koje je sprovela ova organizacija, nasilje među djecom u porastu i da su najčešći oblici fizičko nasilje, otimanje i iznuđivanje, kao i ruganje i omalovažavanje.

Prema njenim riječima, frustracije, stresovi, dominacija u društvu i iskazivanje moći glavni su uzroci porasta vršnjačkog nasilja.

"Najčešći oblici zlostavljanja su otimanje telefona, novca ili užine, guranje po školskim hodnicima, pa čak i iznuđivanje", naglasila je Uletilovićeva i dodala da su posljedice djece koja su izložena nasilju ogromne.

Takvi mališani, kako kaže, uglavnom su usamljeni i nesigurni u sebe. Rijetko se povjeravaju bilo kome jer se boje da će biti osramoćeni ili im se neće povjerovati.

Najskloniji krađama

Iz ministarstava unutrašnjih poslova navode da je u BiH u posljednje tri godine registrovano 7.005 krivičnih djela koja su počinili maloljetnički prestupnici.

Prema podacima MUP-a FBiH u periodu od 2005. do oktobra 2007. godine registrovano je 4.660 krivičnih djela za čije izvršenje su osumnjičena i prijavljena maloljetna lica. U istom periodu na području RS registrovano je 2.345 krivičnih djela koja su počinila maloljetna lica.

Statistički podaci oba ministarstva govore da je broj krivičnih djela u posljednje tri godine u stalnom porastu. U Federaciji je u toku 2005. godine 1.637 maloljetnih lica učestvovalo u počinjenim krivičnim djelima, 2006. godine krivično djelo je izvršilo 1.739 maloljetnih lica, dok su samo u prvih devet mjeseci ove godine na području Federacije evidentirana 1.284 krivična djela koja su počinila maloljetnici.

Na području RS u toku 2005. godine prijavljeno je 788 maloljetnih lica koja su izvršila krivična djela, u 2006. prijavljeno je 859 krivičnih djela maloljetnika, dok je u prvih devet mjeseci ove godine prijavljeno 698 maloljetnih lica s počinjenim krivičnim djelima.

Prema podacima ministarstava u oba entiteta, u prvih devet mjeseci ove godine najviše počinjenih krivičnih djela od strane maloljetnih lica su krađe, teške krađe i razbojništva.

Tamara Despenić, šef Biroa za odnose s javnošću MUP-a RS, navodi da su u prvih devet mjeseci ove godine u RS tri maloljetna lica prijavljena za izvršenje krivičnog djela ubistva, dok je jedno maloljetno lice prijavljeno za krivično djelo ubistva u pokušaju.

"U istom periodu 15 maloljetnih lica prijavljeno je za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje i promet oružja ili eksplozivnih materija", navela je Despenićeva dodajući da je za osnovni oblik ovog krivičnog djela propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Na području Federacije u prvih devet mjeseci ove godine prijavljena su četiri ubistva u pokušaju od strane maloljetnih lica, dok je njih troje prijavljeno za nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija.

Prema krivičnom zakonu BiH, krivičnoj odgovornosti podliježu lica koja su navršila četrnaest godina.

"Prema licu koje u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije navršilo četrnaest godina ne može se pokrenuti, niti voditi krivični postupak, odnosno ne mogu se izreći krivične sankcije. Kazna zatvora se izuzetno može izreći starijem maloljetniku, tj. maloljetnom licu koje je u vrijeme izvršenja krivičnog djela navršilo 16 godina", navodi Despenićeva.

Jusuf Zornić, glasnogovornik sarajevskog MUP-a, tvrdi da su u MUP-u Kantona Sarajevo, samostalnim akcijama i preventivnim djelovanjem od 2004. godine uspjeli maloljetničku delinkvenciju svake godine smanjiti za desetak odsto.

"Aktivno sarađujemo sa 138 škola. Uključeni smo u nekoliko kampanja koje ukazuju na štetnost nasilja. Trudimo se da dopremo do tih prestupnika, da ih vratimo, a ne da ih još više odgurnemo od sebe. Policija je uvijek prva na tapetu kada se nešto desi, ali svi treba da snose svoj dio odgovornosti", kaže Zornić.

Kazne od ukora do zatvora

U većini slučajeva kada maloljetnik počini krivično djelo interveniše Centar za socijalni rad. U okviru banjalučkog Centra za socijalni rad postoji Odsjek za maloljetničku delinkvenciju koji se bavi prevencijom i tretmanom maloljetničkog prestupništva.

Prema riječima Snježane Vuksan, socijalnog pedagoga u banjalučkom Centru za socijalni rad, ta ustanova reaguje po obavijesti roditelja, škole MUP-a, tužilaštva i drugih relevantnih institucija.

"Stručni radnici Centra koji rade na poslovima maloljetničkog prestupništva bave se djecom i mladima do 18 godina, koja spadaju u grupu 'djece u riziku' zbog nekih vanjskih faktora koji ih okružuju, a znatno utiču na psiho-fizički razvoj djeteta. Tim takođe radi i s mladima koji manifestuju preddelinkventne oblike ponašanja, djecom koja ispoljavaju delinkventne crte ponašanja, kao i počiniocima krivičnih djela", objašnjava Vuksanova.

Prema njenim riječima, poslije detaljnog razgovora s djetetom koje je počinilo nedozvoljenu radnju i njegovim roditeljima, Centar predlaže vrstu vaspitne mjere koja bi mu se trebala izreći.

"Naravno, vaspitna mjera treba da bude jedna određena mjera resocijalizacije ponašanja maloljetnika", kaže Vuksanova.

Najblaža mjera koja se izriče maloljetnom počiniocu krivičnog djela jeste sudski ukor. Ukoliko se ocijeni da to neće biti dovoljno da bi se dijete spriječilo u ponavljanju krivičnog djela izriče se vaspitna mjera pojačanog nadzora roditelja, pa i organa socijalnog staranja.

Vaspitno-popravni dom i maloljetnički zatvor su najteže vaspitne mjere koje sud izriče protiv maloljetnika, a ona se, prema riječima Vuksanove, izriče rijetko.

"Upućivanje u vaspitno-popravni dom i maloljetnički zatvor je vaspitna mjera koja se predlaže i izriče maloljetnim počiniocima krivičnih djela, odnosno višestrukim povratnicima. Budući da je to mjera koja pretpostavlja izdvajanje iz porodice i okruženja u kojem je maloljetnik do tada živio, ona se primjenjuje nakon što su iscrpljeni svi kapaciteti vaninstitucionalnog tretmana koji nisu postigli željeni efekat", navodi Vuksanova.

Poremećeni porodični odnosi

U banjalučkom Centru za socijalni rad smatraju da je neophodno da se za svakog maloljetnika koji je počinio krivično djelo napravi socijalna anamneza kako bi se došlo do saznanja zbog čega je došlo do delinkvencije i koja bi vaspitna mjera bila najadekvatnija u cilju uspješne resocijalizacije.

"Socijalna anamneza podrazumijeva opštu sliku prilika u kojima maloljetnik živi i sliku njegove psihološke strane ličnosti. Gledamo njegov uspjeh u školi, pitamo se koja su njegova interesovanja...", objašnjava Vuksanova.

Što se tiče saradnje s roditeljima maloljetnih delinkvenata, ima onih koji su maksimalno spremni na saradnju, ali ima i onih koji manje sarađuju, a neki su čak i nedostupni.

"U slučajevima gdje roditelji maksimalno sarađuju obično se radi o maloljetniku koji je u principu krivično djelo uradio zbog trenutne nepromišljenosti. Obično su to djeca koja postižu i dobar uspjeh u školi i koja se bave određenim sportskim aktivnostima. Znači, čisto su zabasala u nekom pogrešnom smjeru i s takvom djecom nemamo problema. Dovoljno je obaviti jedan razgovor, pa da se takvo dijete ponovo vrati na pravi put", kaže Vuksanova.

 Prema iskustvima zaposlenih u Centru za socijalni rad, djeca koja čine krivična djela obično dolaze iz porodica u kojima su poremećeni bračni odnosi i u kojima nedostaje kvalitetna komunikacija između roditelja i djece. U Centru kažu da tada mladi ljudi utjehu traže u društvu i obično odabiru pogrešan krug prijatelja. Krivična djela čine da bi ojačali svoj ego, da bi se dokazali pred vršnjacima. Isprva su to sitne krađe, ali ako se na vrijeme ne primijeti devijantno ponašaje dolazi i do težih krivičih djela. U Centru tvrde da je jedan od prioritetnih ciljeva, maloljetnika odvojiti od takvog drušva.

Dnevni centar za maloljetne prestupnike

Banjalučki Centar za socijalni rad je u oktobru prošle godine otvorio i Dnevni centar za maloljetne prestupnike, prvi centar ovakve vrste u BiH. Cilj je da se pomogne maloljetnicima s problematičnim ponašanjem kako bi se vratili u normalan život i integrisali u društvo.

Prema riječima Bojana Zeca, diplomiranog socijalnog radnika, ovaj centar je otvoren od devet do 17 časova, a posjećuju ga maloljetnici koji su prvi put počinili krivična djela, kao i maloljetnici koji su evidentirani kao višestruki povratnici u vršenju krivičnih djela.

"Takođe, radimo i sa djecom koja se nalaze u riziku da bi mogla da počine neko krivično djelo. To se uglavnom odnosi na probleme vršnjačkog nasilja, probleme u porodici i slično", navodi Zec.

U Dnevnom centru je organizovan individualni i grupni psiho-socijalni rad sa djecom koji vodi psiholog, zatim postoje grupne radionice s njihovim roditeljima s kojima radi porodični terapeut. U okviru Centra postoje sportske, ali i razne slobodne aktivnosti. Tu su, takođe, i posjete sajmovima, izložbama, kinima i drugim društvenim ustanovama... Maloljetnim prestupnicima su omogućene i sve vrste pomoći i podrške u učenju.

Prema riječima Nebojše Zimonje, profesora geografije koji je zaposlen u ovom centru, većina maloljetnih prestupnika koji dolaze u Dnevni centar pohađa školu.

"Trenutno su samo trojica posjetilaca Centra van nastavnog procesa. Ispočetka ih je bilo više, pa smo ih mi upisivali u škole, pronalazili im praksu. Škole su upoznate s programom rada koji sprovodimo s maloljetnim delinkventima i do sada su nam pružale saradnju", navodi on.

U toku jednogodišnjeg rada ovog centra zabilježeni su pozitivni rezultati.

"Od 14 najaktivnijih posjetilaca Centra, samo četiri dječaka ponovo su evidentirana kao počinioci krivičnih djela. To nam daje nadu da rad i sredstva koja su uložena u ovaj projekat nisu uzaludno potrošeni", kaže Zec.

Izvor:       Nezavisne

Gdje li ide ovo društvo.

Nožem na druga

ČAČAK - U školskom dvorištu Mašinsko-saobraćajne škole učenik Igor Grujović (18) nožem u butinu ubo svog školskog druga Aleksandra Stanojlovića (18). Povređeni srednjoškolac odmah je prebačen u čačansku bolnicu, gde su mu konstatovane lakše telesne povrede.
Kako smo saznali, Grujović i Stanojlović već četiri godine uče zajedno u istom razredu, čiji je razredni starešina profesorka Biljana Čkonjević, i nikada do sada između njih nije bilo sukoba. Posle časa kod razrednog starešine, đaci su izašli na odmor u školsko dvorište. Tu je Grujović zatražio od Stanojlovića 200 dinara, a ovaj je odbio da mu da, nakon čega je Grujović izvadio nož i nasrnuo na njega.
Grujović je kasnije u policiji rekao da nije imao nameru da ubode druga, već da ga samo zaplaši.
- Po Statutu škole oba učenika su odmah na pet dana udaljena iz škole. Posle toga njih dvojica će, najverovatnije, kako i Zakon nalaže, biti isključena - rekao nam je direktor škole Srećko Albić. - Na času, po izjavi koleginice, ništa nije govorilo da će doći do incidenta.

Izvor:    Novosti