Ljutnja i agresija

Ljutnja je neizostavni dio našeg emocionalnog i socijalnog svijeta. Tijekom dana ulazimo u interakcije s različitim ljudima od kojih neke nisu ugodne. Povremeno se ljudi prema nama ponašaju nepravedno, uvrijede nas, iritiraju nas. Ponekad nam čak prijete i napadnu nas. Ljutnja je normalna, ljudska, emocionalna reakcija koju doživljavaju svi ljudi, bez obzira na dob. Naime, ljutnja je jedna od emocija koje se javljaju unutar prvih nekoliko mjeseci života, što znači da od vrlo rane dobi svi ponekad osjećamo ljutnju.

Ljutnja se općenito smatra negativnom emocijom. Većina ljudi smatra da ne bi trebali osjećati ljutnju, i ne voli biti predmetom ljutnje drugih.

Zašto je to tako?

Prvenstveno zato što ljudi vrlo često miješaju termine ljutnja i agresivnost, a često ih i zamjenjuju. Međutim, razlika između ova dva koncepta vrlo je bitna.

Ljutnja je doživljaj koji se javlja kao reakcija na zamišljenu ili stvarnu nepravdu, bol ili frustraciju. Ljutnja nam pomaže da upoznamo sami sebe. Ona nam pokazuje što nam je važno, jer samo ono što nam je važno će izazvati našu reakciju. Isto nam tako pokazuje što mi osobno doživljavamo kao nepravdu. Ljutnja nas i pokreće. Ona priprema tijelo za konkretnu akciju kroz unutarnje procese koji tijelu daju brzinu, okretnost, spretnost, energiju i snagu potrebnu za reagiranje. Bez tih procesa ne bi se pokrenuli i rješavali brojne probleme u našem životu. Ljutnja, upravo zbog toga što može biti vrlo snažna, zahtijeva intenzivno i hitno bavljenje problemom i na taj način potiče promjene i komunikaciju. Dakle, ljutnja sama po sebi nije zapravo negativna. Problemi nastaju zbog NAČINA na koje svoju ljutnju izražavamo.

Agresivnost (verbalna ili fizička) je jedan mogući set ponašanja koje koristimo kada smo ljuti, a usmjeren je na izazivanje štete, osvetu ili općenito na nanošenje boli.

Agresija je povezana s nasiljem, kriminalom, zlostavljanjem u obitelji, razvodom braka, nesređenim međuljudskim odnosima, lošijim obavljanjem posla, lošijim zdravljem (glavobolje, visoki tlak, srčani udar...), emocionalnim poremećajima itd.

Agresija kao krivi odgovor na osjećaj ljutnje postaje sve veći problem u društvu. Stope kriminala, ubojstava, zlostavljanja u obitelji, silovanja... su zabrinjavajuće. Čak i u krugu obitelji – tamo gdje bi trebali imati svoj mali zaklon, sigurno mjesto – i tamo je previše nasilja. Već i mala djeca pokazuju agresivno ponašanje. Agresivna djeca obično dolaze iz "razbijenih", agresivnih, nasilnih domova. Jedno psihologijsko istraživanje je pokazalo da ako bi mogli pritisnuti jedan tajni gumb kojim bi eliminirali svaku osobu koju želimo – bez ikakvih posljedica – 69% muškaraca i 56% žena je izjavilo da bi to učinili.

Možemo li kontrolirati svoju ljutnju tako da je ne ispoljavamo kroz agresiju ?

Osjećati ljutnju je normalno i događa se svim ljudima. Ljutnja je snažna emocija i nije je lako kontrolirati, pogotovo ako nas tome nitko nije naučio ili nas je naučio krivo. Međutim, možemo naučiti dobre, korisne načine kako se nositi s osjećajem ljutnje, koji neće škoditi ni nama niti ljudima oko nas.

Osjećaji ljutnje nikada nisu opravdanje za agresiju. Učeći kontrolirati ljutnju izbjegavamo to da ljutnja počne kontrolirati nas i naš život.

Ako nismo naučili kako se nositi na konstruktivan način s ljutnjom vjerojatno je da ćemo upasti u jednu od dvije poznate kategorije :

Gutači ili eksplozivci

Gutači se nisu riješili ljutnje, oni su je potisnuli i zapravo su opasni pretis lonac koji bi kad - tad mogao eksplodirati.

Eksplozivci su oni kod kojih je osjećaj ljutnje čvrsto povezan uz agresivno ponašanje. To ostavlja malo vremena za razmišljanje o izbjegavanju agresije – lavina jednostavno krene i poruši sve pred sobom.

Kako se nositi s ljutnjom bez pribegavanja agresiji?

1) Izbjegavajte ako možete situacije u kojima ste bili agresivni. Zabilježite i zapamtite što je to što vas može "izbaciti iz takta" i kako obično reagirate kada vam se "smrači pred očima". Zatim se zapitajte jeste li mogli reagirati drugačije u tim situacijama i kakve je posljedice imala agresija za vas, za drugu osobu i za odnos.

2) Smanjite količinu bijesa tako što ćete se na vrijeme maknuti iz situacije, zatražiti pauzu ili "time-out" da bi se smirili te da ne bi pribjegli agresiji.

3) Razmišljajte o nepovoljnim učincima agresivnog ponašanja. Kažite sebi: "Nije to toliko važno da bi oko toga postao nasilan". Agresija ruši i ostavlja za sobom samo pustoš.

4) Razmislite o tome što se događa i probajte shvatiti motive ili stajališta drugih ljudi. Većina ljudi nas ne pokušava namjerno uvrijediti nego govore o sebi i problemima koje imaju. Sretan i zadovoljan čovjek je smiren i nema razloga napadati ili vrijeđati.

5) Trenirajte empatiju i toleranciju za ljudske slabosti. Ponašajte se prema drugima onako kako želite da se drugi ponašaju prema vama.

6) Slušajte druge ljude. Slušajte s pažnjom. Često se naljutimo jer smo pogrešno shvatili namjeru ili riječi druge osobe.

7) Učite razgovarati o svojim osjećajima. Učite kako iskazati kritiku, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju ili razočaranje bez da morate napadati, bilo verbalno ili fizički. Ako ne znate kako potražite pomoć bliskih ljudi ili stručnjaka.

Naučite pregovarati. Rješenje mnogih problema je u kompromisu a ne u nasilnom istjerivanju vlastite volje.

9) Družite se s ljudima koji su smireni i koji nisu skloni agresivnim ispadima. Ukoliko ste okruženi ljudima koji su agresivni postoji mogućnost da ćete i sami postati agresivni. Birajte prijatelje pažljivo.

10) Objasnite sebe i pokušajte razumjeti druge ljude. Ako imate težak dan i to kažete osobi s kojom razgovarate, vaša će se nervoza pripisati teškom danu, a ne nepoštivanju i bezobrazluku. Isto tako, ako je netko prema vama nervozan, probajte prvo pomisliti na to da je ta osoba imala težak dan ili neki drugi problem, a ne da vas samo pokušava uvrijediti.

11) Ne maštajte o osveti i nemojte biti zaokupljeni situacijom ili osobom koja vas je naljutila. Pretjerano razmišljanje o tome može samo povećati vaš bijes.

12) Radite na povećanju samopoštovanja. Što je čovjek samopouzdaniji to će ga manje pogađati kritike ili odbacivanje drugih ljudi. Što se manje osjećamo povrijeđeno to ćemo manje biti ljuti. Samopouzdana osoba prihvaća sebe pa je tako i tolerantnija prema drugima i bolje prihvaća druge ljude.

13) Učite opraštati. Opraštate zbog sebe, ne zbog osobe koja vas je povrijedila. Oprostiti znači prestati mrziti i prestati biti zarobljeni bijesom prema drugoj osobi. Oprostiti ne znači zaboraviti, ne znači reći da druga osoba nije pogriješila i nije dopuštenje da se uvreda ili nanesena bol može ponoviti.

Svatko može biti ljut. To je lako. Ali biti ljut na pravu osobu, do pravog stupnja, u pravo vrijeme, s pravim razlogom i na pravi način – to nije lako. Aristotel

Šta ako je neko iz naše okoline agresivan?

1) Ako vam netko ozbiljno prijeti zaštite se ODMAH. Maknite se iz situacije. Obratite se nadležnim službama i ne pokušavajte rješavati nasilje nasiljem.

2) Ako je druga osoba samo vrlo neugodna, a nije opasna izbjegavajte provoditi vrijeme s njom. Podijelite svoju zabrinutost s drugim ljudima s kojima se dobro slažete.

3) Vježbajte kako se zauzeti za sebe i što odgovoriti ili napraviti kada netko postane neugodan prema vama ili vas počne vrijeđati.

5) Naučite prepoznavati upozoravajuće znakove agresije.

4) Potražite stručnu pomoć ako ste žrtva agresije. Upamtite – najvažnije je da se s tim ne nosite sami.

Koji su to upozoravajući znaci?

1) Osoba ima "kratak fitilj". Svakodnevno je nervozna i lako se razbjesni.

2) Osoba je sklona prijetiti fizičkim obračunom

3) Osoba je sklona alkoholu ili drogama

4) Osoba ulazi u opasne ili riskantne situacije (npr. prebrza vožnja)

5) Osoba ima već povijest agresivnog ponašanja, uključivši i ono prema životinjama

6) Osoba nosi oružje i fascinirana je oružjem

7) Osoba se druži s agresivnom skupinom

Osoba je i sama bila žrtvom nasilja

Savetovalište