Muškarci i žene kao nebo i zemlja



Žene i muškarci razlikuju se u brojnim aspektima građe, fiziologije i psihologije, pa su i njihove društvene uloge drukčije

Neki znanstvenici brane tezu da su žene i muškarci u biti identični, ali da ih različitima čine društvo, namećući im različite uloge. Ta teza nije baš istinita, jer su razlike među spolova uočljive od trenutka začeća i prisutne su u svim dijelovima organizma. Društvo i kultura samo potenciraju razlike, no one su urođene.

Muškarci bolje podnose opasnost

Zaboravite na podvige Lare Croft, Čudesne žene i Žene mačke: u slučaju opasnosti, muškarci su ti koji se hvataju u koštac s nezgodnom situacijom, dok žene reagiraju manje svrsishodno. To nam govori i životno iskustvo, ali i istraživači sa Sveučilišne bolnice u Krakowu.
Prilikom istraživanja, ženama i muškarcima su prikazivane fotografije raznih prizora, od kojih su neki prikazivali opasne, a drugi neutralne situacije. Usput je ispitanicima naprednim tehnikama snimana moždana aktivnost. Pri promatranju neutralnih prizora, nije bilo razlike u moždanoj aktivnosti, no kod negativnih, u žena se aktivirala lijeva strana talamusa, zone mozga u kojoj se razmjenjuju osjetne informacije s centrima za bol i ugodu u moždanoj kori. Kod muškaraca se, pak, uključivala lijeva strana insule, koja regulira nevoljne biološke procese, kao što su disanje i puls - ono što je organizmu potrebno da reagira na opasnost. Još jednostavnije rečeno, kod žena prizori opasnosti bude emocije, a kod muškaraca aktiviraju mehanizam za borbu ili bijeg, ovisno o tome što je povoljnije u danoj situaciji. Zato žene bivaju jače preplavljene emocijama, uključujući paniku i užas, pa vrište ili se ukoče, dok se muškarci bacaju u akciju.
Razdvajanje muškaraca od žena počinje od kromosoma s oznakom Y. Jedan od gena tog kromosoma, Sry, pokreće lavinu promjena u organizmu. Naređuje primitivnom tkivu fetusa da se "pretvori u testise" i potom širi muževnost organizmom putem svoga glavnog proizvoda, testosterona. Taj hormon čini muževnijim cijelo tijelo, uključujući i mozak, jer oblikuje različite dijelove mozga drukčije kod muškaraca nego kod žena.
Zbog razlike u mozgovima, muškarci se bolje snalaze u vremenu i prostoru, dok žene brže uče govoriti, nauče više riječi, govore tečnije i bolje rješavaju verbalne zagonetke. U muškaraca je slabije razvijena lijeva polutka mozga, odgovorna za komunikaciju i baratanje riječima, ali im je moćnija desna, koja regulira orijentaciju, analizu i klasifikaciju podataka. Lijevo - desno, sjever - jug, gore - dolje, veće - manje pojmovi su s kojima muškarci spretnije rukuju od žena.
Gotovo svi pripadnici oba spola imaju ponešto od obje skupine vještina, ali se razlikuju po tome koja skupina vještina prevladava. Dok momci prostor i vrijeme doživljavaju kao koordinatne sustave u kojima je jasno gdje je koja strana svijeta i što se dogodilo prije, a što kasnije, žene se orijentiraju uz pomoć emocionalnog sjećanja, tako što pamte stvari koje su im ostavile snažan dojam.
Izraz "ženska intuicija" nije izmišljotina. Jača lijeva polutka mozga ženama donosi veću sposobnost opažanja i razumijevanja tuđih emocija. U žena su lijeva i desna polutka međusobno umreženije, pa žene bolje sagledavaju širu perspektivu i otkrivaju povezanost između različitih pojmova i područja. Veća društvenost žena očituje se od djetinjstva na izboru igračaka: one više vole ljudske lutke, dok se dečki radije zabavljaju mehaničkim igračkama, kao što su automobili, oružje ili kockice za slaganje.
Moderna znanost smatra da je slabija muška komunikativnost posljedica veće količine testosterona. Štoviše, istraživanje je pokazalo da djeca koja su u majčinoj utrobi bila jače izložena testosteronu nakon rođenja imaju manju sklonost očnom kontaktu s majkom. Uz to, djeca koja su kao fetusi bila okružena većom količinom testosterona sporije uče jezik te imaju slabiji rječnik u dobi od jedne i pol do dvije godine. Razine testosterona u utrobi za vrijeme trudnoće određene su postupkom amniocenteze.

Žene osjetljivije na stres

Ženski organizam reagira na stres nešto slabije nego muški, što je dokazano proučavanjem tisuća parova dvojajčanih blizanaca. Žene doživljavaju depresiju pri nižoj razini stresa, što dovodi to toga da čine 65 posto depresivnih bolesnika. Veća zastupljenost depresije kod žena zabilježena je u cijelom svijetu, ali tiče se samo unipolarne depresije, dok od bipolarne (manične) podjednako obolijevaju muškarci i žene. Spolna razlika u ranjivosti na depresiju javlja se s 13 godina.
U žena tijelo pod stresom proizvodi više stresnih hormona i dulje nego u muškaraca. Za bujanje stresnih hormona u žena odgovoran je spolni hormon progesteron, koji onemogućuje stresnom mehanizmu da se isključi. Dok su žene sklonije depresiji, muškarci u većem broju postaju ovisni o drogama ili se počnu asocijalno ponašati.

Ženska brižnost i osjetljivost čine pripadnice ljepšeg spola pažljivijim vozačima, što je pokazalo istraživanje na sveučilištu u britanskom Bradfordu. Tamošnji su znanstvenici proveli niz testiranja na oba spola i utvrdili da žene imaju bolji pristup vožnji utoliko što su razumnije, odgovornije i polažu više na sigurnost. Muškarci su se iskazali u brzini i vratolomijama, no to nisu osobine koje volimo vidjeti na cesti.
Muškarcima njihov testosteron daje veću, često nerealnu vjeru da mogu bez posljedica voziti brzo i kršiti propise. Parkiranje? Da, tu su muškarci uspješniji jer se u toj situaciji traži orijentacija u prostoru i sposobnost manevriranja.
Znanstvenici procjenjuju da je za veću žensku odgovornost pri vožnji zaslužan spolni hormon estrogen, za kojeg se smatra da povoljno utječe na neuralnu aktivnost u prednjem režnju mozga, namijenjenom usvajanju i poštivanju pravila.

Žene manje riskiraju

Niža sklonost riskiranju ogleda se i u ženskoj nesklonosti odlascima u krajnost kod novčanog poslovanja. Muški bankari i burzovni službenici mnogo su brži na okidaču u riskantnim financijskim potezima, dok žene u većoj mjeri igraju na sigurno. Za nedavnu financijsku krizu ponajviše su krivi muški bankari, mešetari i menadžeri ulagačkih fondova, a ženski udio u odgovornosti je zanemariv.

Muškarci i žene razlikuju se i u okolnostima pod kojima postaju nevjerni. Iako su seksualne motivacije brojne i raznolike, naše seksualne porive ponajviše oblikuju reproduktivne uloge. Zato su muškarci skloni jednokratnom seksu s većim brojem partnerica radi polaganja sjemena na što više strana, dok su žene izbirljivije, jer im je u interesu čekati genski najboljeg oca za svoju djecu i najpouzdanijeg hranitelja za obitelj. Zbog takvih motiva, žene rijetko prepoznaju da su nekom "osvajaču" samo plijen za jednu noć, pa se razočaraju kad otkriju da im se ljubavnik odjednom prestao javljati. Prema anketama iz 2008., velik postotak žena izražava žaljenje nakon otkrića da je njihova veza od početka bila zamišljena kao kratkotrajna. Muškarci, sasvim obrnuto, tvrde da su ponosni na svoje jednonoćne "podvige", ali se mnogi od njih iznenade doznaju li da je njihov "plijen" imao na umu ozbiljne planove, a ne samo kratkoročni provod. Dakako, moderni muškarac uopće ne mora imati na pameti oplodnju većeg broja žena (ili ijedne žene), ali je njegovo ponašanje i dalje pod utjecajem te težnje naslijeđene iz vremena kad je razmnožavanje, zbog visoke smrtnosti, bilo ključno za opstanak ljudskoga roda.

Ozren Podnar, prof.
Izvor: Vaše zdravlje

Dosta ima individualnog ali za sve se slazem  Jedino mi je malo ovo smesno


Mrzim da generalizujem ali po meni zene nisu bolji vozaci 

Zene su oprezniji vozaci...
Zene ne prave udese sa ozbiljnim posledicama, oni prave sitne ogrebotine i ostecenja po kolima...
Dakle stvar je kriterijuma sta znaci bolji vozac...

pa uglavnom se nece napiti kao svinja i sesti za volan i napraviti totalku 

ali imaju malo cudan osecaj za prostor ... pa to je ... vec znamo zasto ...  tako ste nas naucili   

žene su opreznije za volanom to je istina. ali razlog te opreznosti nije jer one to shvataju ne znam koliko ozbiljno, već jednostavno što ne umeju da dobro vladaju automobilom ili ne veruju u da to mogu. zato voze sporo.
jebote, stojim napolju pre neki dan, ide riba sa pežoom 307 i skreće desno u Škerovićevu, daje levi migavac.

dobar vozač recimo ume da parkira na malom prostoru. ženama uglavnom treba hektar i 20 ari da bi parkirale.

bas zato sto smo toliko "razliciti" savrseno se "dopunjujemo" 
stvaramo celinu

Trebo si da prijavis prekrsaj...

Nismo toliko razliciti, zavisi ko ima vise kojih hormona - zena sa muskom energijom ce se savrseno slagati sa diplomatski nastrojenim papucarom, isto kao sto maco tipovi vole umiljate, zenstvene zene mace 

Idealno je da zena koja je 80 % zena, 20% muskarac zavrsi u svezi sa muskarcem koji je 80% muskarac, a 20 zensko. Cika Vladeta je jako lepo pisao na tu temu, otprilke je vecina ljudi 60-70 %dominantan pol.

Ti jesi luda , svega mi 



Podsetilo me na ovaj klip 
Mogu ceo dan da ga gledam i da se smejem 

sta nadjoh jutros na netu


Bambi, ako smatras da ovome ovde nije mesto..brisi


Devojčice i dečaci od rođenja pokazuju razlike u ponašanju. Uzrok tome leži u genetici, ali i u različitom ophođenju roditelja i okoline prema njima.
Istraživanja pokazuju da su «ženske bebe» društvenije od samog rođenja. Međutim, naučnici smatraju da roditelji od prvog trenutka više maze ćerke i pričaju sa njima, tako da je moguće da zbog toga ranije i dobijaju odgovor u vidu smeška ili kontakta očima.


Bebe dečaci više plaču od beba devojčica. Pretpostavlja se da je razlog tome što se oni teže prilagođavaju uslovima van maminog stomaka.


Dečaci su na rođenju teži u proseku 100 grama od devojčica. Oni, takođe, dobijaju više na težini u prvih šest meseci života, pa zbog toga postoje i odvojene tabele rasta za dečake i devojčice.


Hormon estrogen pomaže devojčicama da, u uzrastu od šest do dvanaest meseci, razviju neurološke veze između leve i desne moždane hemisfere, pa su zato ranije sposobne da progovore, ali i da veoma rano ispolje saosećajnost.


Dečaci koriste jednu po jednu hemisferu mozga. U najranijem uzrastu se više oslanjaju na levu stranu mozga, pa se smatra da im zato bolje leže logični zadaci.


Između ostalog, dečaci su snalažljiviji u orijentaciji, ali im zato strpljenje nije jača strana - jer hoće sve i odmah.


Bebe devojčice su mnogo osetljivije na buku.


Devojčice prohodaju u proseku dva meseca ranije i počnu da govore četiri do pet meseci pre dečaka.


U najmlađem uzrastu, dečaci više obolevaju od alergija i infekcija.


Nakon puberteta, alergije više napadaju devojčice. Neki stručnjaci upozoravaju da roditelji kod adolescentkinja teže uočavaju zdravstvene probleme, naročito one koji su psihičke prirode, upravo zato što su devojčice u najmlađem uzrastu manje obolevale.


Devojčicama je za igru dovoljan jedan kutak. One oblače lutke, glume, ili slažu slagalice na vrlo ograničenom prostoru.


Dečacima je za pravilan razvoj potrebna širina. Oni sazrevaju dok jurcaju po kući ili parku, penju se na drveće, lome stvari… Manje su oprezni od devojčica i nezgode ne shvataju tragično.


U uzrastu do deset godina, devojčice lepše pričaju i imaju bogatiji rečnik, ali im je razmišljanje ograničenije nego kod dečaka.


Dečaci u predškolskom uzrastu i mlađim školskim razredima razmišljaju originalnije, logičnije, ali to često ostaje nezapaženo - jer ne pričaju mnogo.


Da bi se deca razvijala pravilno, od velikog značaja je i odnos okoline prema njima. Devojčice su u blagoj prednosti, jer im se roditelji od rođenja obraćaju nežnijim rečima: «Kako je moja princeza?», «Ko je to danas tužan?».


Roditelji ređe nose dečake od devojčica, često ih grde i uglavnom im se obraćaju naredbama - što oni, kada odrastu, usvajaju kao model ponašanja. Stoga je velika verovatnoća da će se i oni tako ponašati prema svojoj deci.